Strah od ranjenog Putina

Osoba koja je obilježila 2014. godinu, ruski predsjednik Vladimir Putin, poslao nam je čestitku: dopunio je rusku vojnu doktrinu, u kojoj je ionako NATO savez još od 2010. godine glavni neprijatelj, a sad se kao ozbiljna prijetnja ruskoj sigurnosti navodi i američki vojni koncept Brzog globalnog udara, 'Prompt Global Strike', gomilanje snaga u Europi, a posebno se ističe da je cilj zaštita ruskih nacionalnih interesa na Arktiku.

Rusija tako odgovara na ekonomsku nuklearnu bombu u vidu sankcija i pada cijena nafte koja ju je žestoko ranila. Ranjeni medvjed, Rusija, i njezin lider obilježit će tako zacijelo i iduću godinu, jer mnoge promatrače brine hoće li se Putin okrenuti novoj agresiji kako bi Rusi lakše podnijeli siromaštvo koje bi se moglo proširiti. Dopuna vojne doktrine namijenjena je i domaćoj uporabi, Rusima koji bi se na vlastitoj koži mogli prisjetiti kaosa devedesetih i shvatiti da je cijeli uspon Rusije u kojem su tako uživali zasnovan samo na vrlo visokim cijenama nafte i plina. Jer, devedesetih Boris Jeljcin bio je okrivljavan za siromaštvo, a tada je nafta bila oko 20 dolara, pet i više puta jeftinija nego u vrijeme vladavine Vladimira Putina.

Podsjeća na to ovih dana Radio Eho Moskve, iz pera Antona Oreha, u prijevodu srbijanskog portala Peščanik. 'Putin je na vlasti 15 godina. Sovjetskom savezu je bilo dovoljno 15 godina da se iz rasula 2. svjetskog rata podigne toliko da Gagarina pošalje u svemir, a Europa je uspjela normalizirati život. Kina se u 15 godina pretvorila u ekonomsku supersilu. Za to vrijeme u Rusiji vlast nas je neumorno podsjećala kako se bijedno živjelo devedesetih. Sad ispada da je cijena barela od 60 dolara za Rusiju prava katastrofa, a o toj cijeni devedesetih su mogli samo sanjati. ' piše Oreh, nazivajući Putinovu vlast parazitskom.

'Bilo vam je lakše puniti svoje i džepove svojih prijatelja novcem od nafte nego ljudima osigurati posao' piše Oreh. Putin nije zaboravio ni domaće opasnosti, pa doktrina kaže kako se Rusija 'sučava s akcijama kojima je cilj nasilna promjena ruskog ustavnog poretka, destabilizacija političkog i socijalnog okruženja'. To potpisuje predsjednik koji je izvrgnuo ruglu ustavni poredak kako bi bio na vlasti već 15 godina, s dobrim izgledima da ostane sve do 2024. godine. Međutim, ta činjenica, upozoravaju već brojni utjecajni analitičari na zapadu, morala bi se uzeti u obzir, Putin je na vlasti u Rusiji i tako bi moglo ostati još dugo, te s Putinovom Rusijom valja uspostaviti novu 'miroljubivu koegzistenciju' ako se svijet ne želi dovesti na rub novog katastrofalnog sukoba.

Jer, bez minimalnog međusobnog povjerenja, bilo kakav incident kakvih je već bilo na Baltiku, mogao bi biti fatalni okidač. Glavni uvjet za postizanje povjerenja je da NATO pismeno zajamči da će Ukrajina ostati izvan tog saveza. Umjesto toga, SAD pod vodstvom Baracka Obame upravo donosi Zakon o potpori slobodi Ukrajine, kojim se, tumači Jeffrey Tayler u američkom časopisu Foreign Policy, zapravo objavljuje rat Rusiji. Tako Obama, koji je možda previše oprezno propustio izboriti podršku kod kuće i intervenirati u Siriji dok je to još imalo smisla, i što bi zacijelo spriječilo rađanje ISIL-a, u slučaju sukoba Rusije sa zapadom, koji je možda još opasniji po svjetski mir, jer s druge strane su daleko jači protivnici od ludih islamista, čini se igra pravi ruski rulet.

Ipak, pitanje je je li uopće moguće zaustaviti Putina koji je dosad činio što je htio po zemljama u susjedstvu, na koje polaže pravo. Je li se svijet zaglavio u nerješivoj situaciji u Ukrajini, je li bilo moguće naći na vrijeme neko rješenje, pita i politolog Branko Caratan, koji ključni novi element koji će obilježiti iduću godinu vidi u padu cijena nafte.To bi moglo jače pokrenuti ekonomski kotač u Europi, pa vjerojatno dati pozitivne efekte i u Hrvatskoj, kaže. Velika priča idućih mjeseci bit će, kaže Caratan, i pitanje velike imigracije u Europsku uniju. S jedne strane, imigranti su važni za ekonomiju i popravljaju demografske deficite, ali s druge utječu na rast desnice.

–U proteklim desetljećima desnica i ljevica u Europi su se redovito smjenjivale na vlasti, čak je ljevica bila nešto jača, a sad bi se moglo dogoditi da desnica preuzme vodstvo i utjecaj. U Švedskoj tako o tome tko će biti na vlasti odlučuje desna antiimigrantska stranka – kaže Caratan. No, moguć je i uspon ljevice, koji najavljuje politolog Tonči Kursar, naročito u zemljama poput Španjolske i Grčke, gdje je politika krajnjeg odricanja dovela do toga da ljudi koji su ostali bez posla u državnom sektoru ne mogu naći novi posao, jer to nisu jake industrijske zemlje, kao što to nije ni Hrvatska. Iduće godine očekuje se tako dobar rezultat španjolskog ljevičarskog Podemosa, a prije toga Syrize u Grčkoj.

Europa bi tako mogla biti u znaku rasta radikalnijih snaga, antiimigrantske desnice s jedne strane koja se u Njemačkoj maskira skidajući neonacističke oznake te nove ljevice koja traži pravdu za zadužene zemlje i građane u svijetu u kojem svi mogu propasti osim banaka, a uz tisuće neprodanih praznih stanova ljudi se izbacuju na ulicu. Nova ljevica traži novu podjelu, a čini se da u mediteranskim zemljama nitko puno ne brine kako stvoriti nešto što bi se moglo dijeliti, što i nije tako lako u svijetu u kojem stvari diktiraju velike zemlje i velike korporacije. Radikalni desničari, pak, daju radikalan odgovor na ono što zabrinjava mnoge, jer najvitalniji dio europskog stanovništva sa sobom je donio svoju religiju i kulturu, ne integrirajući se više u zemljama u koje su doselili. Iduća godina bit će i u znaku Kine, najavljuje se moguće usporavanje njezina gospodarstva, a i tamo postoji golemi problem s neprodanim nekretninama.

Islamska država, pak, u pesimističnoj varijanti mogla bi i drugim zemljama, a ne samo Iraku i Siriji. Niske cijene nafte mogle bi utjecati na ionako uzdrmanu naftom bogatu Nigeriju, kojom hara još jedan radikalni islamistički pokret, Boko Haram. SAD su pak na udaru crnačke pobune, mnogi već predviđaju pravi rasni rat, no SAD su, kaže Caratan, ipak zemlja koja je znatno napredovala po pitanju rasne ravnopravnosti što je vidljivo i po donedavno nezamislivom izboru crnog predsjednika.

>> Zemlje OPEC-a neće smanjivati proizvodnju ni ako nafta padne na 40 dolara