- Došli su mi Amerikanci i naručili salatu od rajčice. Odvela sam ih u vrt i rekla neka izaberu. Oni su se pogledavali u čudu jer su dotad znali za rajčicu isključivo iz vrećica, a tu su prvi put vidjeli na čemu ona raste - odgovorila nam je Gordana Sviličić kad smo je upitali što nudi svojim gostima. Ona se u selu Žena Glava na Visu prije nekoliko godina počela baviti seoskim turizmom. Uz povrće iz svoga vrta, posjetiteljima željnim domaćeg ugođaja i dobre "spize" servirat će janjetinu, netom ulovljenu ribu, kruh ispod peke, komišku pogaču i druge delicije s tog otoka.
Na jelovniku i kozletina
U mjestu koje broji samo nekoliko desetaka kuća i u kojem su ostali u pravilu samo stariji stanovnici, seoskim turizmom bavi se i Darko Mladineo.
Njegova je ponuda malo drukčija, a osim uobičajenih jela, gosti kod njega mogu kušati i kozletinu.
Vis, otok razdijeljen između dvaju gradova - Visa i Komiže - nakon višedesetljetne izolacije u bivšoj državi i siromaštva s kojim teško izlazi na kraj, svoju šansu pokušava pronaći u turizmu, nastojeći obogatiti već uobičajenu jadransku ponudu, koja se u pravilu svodi na stare hotele, uniformirana i skupa jela te slabu izvanpansionsku potrošnju.
- Imamo na otoku nekoliko kućanstava koja se bave seoskim turizmom, a posljednjih godinu, dvije posebno je tražen robinzonski turizam. Riječ je o odmoru u starim ribarskim kućama u teško pristupačnim uvalama, u kojima nema ni struje ni vode. Njima su oduševljeni zapadnjaci, pogotovo mladi, kojima je sve to vrlo romantično i izazovno - kaže nam voditelj Ureda Turističke zajednice Mišo Vladušić.
Prema njegovim riječima, na Visu je pedesetak takvih kućica, a rasute su po brojnim uvalama od Stončice i Stinive do Zaglava, Srebrene, Bilog Boka, Vele Travne, Male Travne itd. Vlasnici uglavnom ne žive na otoku, a one koji su na Visu ostali raduje mogućnost da će se netko od njih vratiti krene li mu posao. Otoku udaljenom od Splita dva i pol sata vožnje dobrim trajektom, čiji se broj stanovnika, kako nam je kazao gradonačelnik Komiže Vicko Mardešić, godišnje smanji za osamdesetak ljudi, dolazak mladih poduzetnika puno bi značio. Stoga Višane i njihove goste, među kojima u srpnju većinu čine Česi, Mađari i Slovenci, raduje svaki pomak.
- Ostajemo na Visu tjedan dana. Čitale smo i čule u agenciji da je otok prekrasan. Do sada smo se već uvjerile u to - kazala nam je praška službenica Libuša, koja na Visu ljetuje s prijateljicom. Priznala je da se uglavnom kupaju i uživaju u suncu, a planirale su posjetiti Modru špilju. Objašnjava da im je puno toga kod nas skupo, ali će ipak obvezno kušati mjesne specijalitete.
Talijani najdraži gosti
A zbog specijaliteta na Vis se vraćaju Talijani i Slovenci. Ugostitelji priznaju da su im Talijani najmiliji, jer kad oni dođu, stolovi su puni i ne pita se za cijenu. Nastojeći ugoditi gostima i pronaći novi izvor zarade, Višani se sve više okreću vinogradarstvu. Udolinu u kojoj je u vrijeme Drugog svjetskog rata bio aerodrom, na što danas podsjeća jedino kamena spomen-ploča, prekrili su vinogradi. Jednim dijelom pokraj njih prolazi i vinska cesta na kojoj se, osim već priznatih vinara, nalaze i oni koji se vinarstvom i podrumarstvom tek počinju baviti.
- Turisti vole otići u unutrašnjost otoka, razgovarati sa starim ljudima, obići polunapuštena sela s kamenim kućama. Žele vidjeti sasvim drukčiji svijet od onoga u kojemu žive - objašnjavaju nam u Turističkoj zajednici Visa. Osim seoskog i robinzonskog turizma te vinske ceste omiljene među mnogim ljubiteljima dobre kapljice, Višani ovoga ljeta svojim gostima nude jahanje, letenje, ribarenje, šetnju divljom, očuvanom prirodom i mnoge druge stvari. No, tu prestaje priča o našem tipičnom turizmu i gostu, a počinje ona druga, mnogo atraktivnija, o posebnoj ponudi, drukčijim posjetiteljima i trendovskom načinu ljetovanja, zbog čega na Vis stižu gosti iz Teksasa, Južne Afrike i Engleske.
Irena Kustura