'Strani borci stižu u Irak i Siriju iz 99 država i oni odrađuju najstrašnije barbarske zločine'

Nakon nekoliko standardnih izraza, poput “dobar dan” i “kako ste”, američki je visoki diplomat brzo prešao na engleski jezik. – Hrvatski mi je malo zahrđao – kaže aludirajući na razdoblje od 2006. do 2009. kad je bio veleposlanik u Zagrebu.

– Kad ste posljednji put govorili hrvatski? – pitamo veleposlanika Roberta Bradtkea i doznajemo da je to bilo prije dva mjeseca u Zagrebu. Ne, nije se sastao s predstavnicima hrvatskih vlasti, već je sudjelovao na skupu američkih veleposlanika na zapadnom Balkanu, a tema su bili strani borci u Siriji i Iraku.

Bivši američki veleposlanik prekinuo je mirovinu kako bi se ponovno angažirao u diplomaciji – upravo njega State Department imenovao je za višeg savjetnika za angažman partnera u borbi protiv stranih ratnika. U objašnjenju navode Bradtkeovo 40-godišnje diplomatsko iskustvo, što uključuje i dužnost savjetnika bivšeg državnog tajnika Warrena Christophera. Bradtke je ključna osoba koja će uime SAD-a s drugim državama koordinirati akcije te ih poticati da se aktivnije pozabave svojim državljanima koji se u velikom broju pridružuju islamističkoj militantnoj skupini ISIL-u. Prema podacima Vijeća sigurnosti UN-a, procjenjuje se da je oko 15 tisuća osoba iz cijelog svijeta napustilo domove kako bi se pridružilo borbama u Siriji i Iraku u redovima ISIL-a i drugih terorističkih skupina, no broj je vjerojatno i veći. U izvještaju Vijeća sigurnosti kaže se da najveći broj boraca dolazi iz zemalja Bliskog istoka i zapadne Europe te s Balkana. Kao jednu od najaktivnijih ruta analitičari navode južnoeuropsku trasu – onu koja počinje u Beču, a završava u Sandžaku, u BiH te Srbiji.

Da je terorizam globalna opasnost, dokazuje i ovaj tjedan, u kojem se, uz pokolj u školi u Pakistanu i mučno ubojstvo više od 130 djece, dogodila i talačka kriza u Sydneyu, u kojoj je smrtno stradalo dvoje ljudi. Počinitelj je islamistički ekstremist koji se busa ISIL-om iako nogom nije kročio – barem u posljednjih 10-ak godina – izvan Australije. No terorističke i ekstremističke organizacije ne dijele članske iskaznice, tako da pojam stranog borca postaje fluidniji i neprecizniji: s jedne strane to su ratnici koji odlaze u ratne zone, a potom se vraćaju kućama, no s druge su strane tu i oni poput australskog ekstremista. Opasnost je jednaka.

Stoga je Robert Bradtke predstavio sedam osnova borbe protiv stranih boraca povezanih s ISIL-om i drugim terorističkim skupinama poput Al Nusre: dijeljenje podataka, zakonodavni okvir, protuterorističke mjere, prekid financiranja ISIL-a, aktivno podrivanje islamističke propagande na internetu, sprečavanje radikalizacije društva i jačanje sigurnosti granica. A za tu borbu treba saveznike.

:: Jeste li se sreli s predstavnicima Hrvatske otkad ste na ovoj funkciji?

Ne. Hrvatska nije važan faktor u smislu da se u njoj regrutiraju ljudi ili da iz nje odlazi znatan broj boraca u ekstremističke organizacije. Kad govorimo o tome, puno veći problem predstavljaju države u susjedstvu poput Bosne i Hercegovine, Kosova ili Albanije. Stoga su moji napori u vašem dijelu svijeta usmjereni prema tim državama, a s hrvatskim predstavnicima razgovarao sam za vrijeme Opće skupštine UN-a u rujnu.

:: Iako je broj boraca zanemariv, Hrvatska se vrlo često navodi kao tranzitna država kroz koju prolazi trasa od Beča prema BiH i Srbiji te otamo u Tursku i dalje prema Siriji.

Posebnu pozornost pridajemo tranzitu. Ključno je spriječiti da ti ljudi slobodno putuju iz države u državu prema Turskoj, koja se pokazala kao glavno polazište za Siriju i Irak. Znamo za tranzit preko Hrvatske i u fokusu nam je zanimanja, ali znam da i hrvatske vlasti itekako dobro vode računa o njemu.

:: Strani borci nisu novi fenomen. Vidjeli smo ih i u ratovima u Afganistanu i ranije u Iraku, no čini mi se da ovaj put imaju drugačiju ulogu. Upravo su stranci prikazani kako izvode brutalne činove odsijecanja glava, na primjer. Ima li razlike između stranih boraca nekada i sada?

Da jer upravo su stranci odradili odvratne, strašne, barbarske zločine, koji su potom bili oglašeni na sva zvona, tako da su privukli svjetsku pozornost. No postoji još jedna razlika. Ovaj put iznenadio nas je broj država iz kojih dolaze borci – njih je prema našim procjenama čak 99. Broj stranaca je eksplodirao. U jako kratku vremenu iznimno ih je mnogo došlo u Siriju i Irak.

:: Izgleda da strane borce terorističke organizacije više ne koriste kao potrošnu robu, da su im vredniji .

U prijašnjim ratovima koristili su ih uglavnom za samoubilačke misije. Sada ih također šalju da se raznesu, ali imaju širu primjenu.

:: Budući da se dio propagande i novačenja vodi preko interneta, jesu li važni zbog informatičkog znanja?

Da, i zbog toga.

State Department ima središte koje nadzire društvene mreže i internet te izravno odgovara na poruke koje dolaze od ISIL-a i terorista. Rade u cyberspaceu

:: Kako su zračni udari SAD-a utjecali na broj stranih boraca u ISIL-u? Jesu li ih bombardiranja zaustavila ili su ih možda potaknula da dolaze u većem broju?

Prerano bi bilo donijeti rezolutan zaključak. SAD je, uz partnere, izveo više od tisuću zračnih napada u Siriji i Iraku. Već je sad jasno da su zračni udari usporili napredovanje ISIL-a koje je u jednom trenutku zaista bilo u velikom zamahu. S druge strane, udarima smo spriječili da ekstremisti i dalje zarađuju na prodaji nafte te im ograničili i otežali kretanje. U tom smislu zračni su napadi dali pozitivan rezultat.

:: O čemu ste konkretno razgovarali s predstavnicima Europske unije? Na čemu SAD inzistira kod Unije?

Unija je naš blizak partner i od posebnog je interesa za SAD. Jednako smo zabrinuti zbog terorističkih napada u Europi kao što bismo bili zbog terorističkih napada u SAD-u. U razgovorima uvijek inzistiramo na tome da EU više pozornosti obrati na svoju sigurnost i da pojača sigurnost svojih granica jer danas nije nikakav problem otputovati iz Europe u SAD. Želimo da Unija pomnije provjerava putnike, da budu iznimno pažljivi koga puštaju na svoj teritorij, da detaljnije pregledavaju putovnice i dokumente onih koji ulaze.

:: Gdje vidite mogućnost suradnje između SAD-a i EU?

Teško je izdvojiti jedan aspekt suradnje. Bez sumnje, tu je razmjena sigurnosnih podataka i policijska suradnja, no ponovno se vraćamo na već spomenuto: sigurnost granica i sigurnost zračnog prometa putnika. Kako većina država članica EU ima sporazum sa SAD-om te njihovim građanima ne trebaju vize za Ameriku, ispada da su granice Europske unije zapravo američke granice.

:: Većina europskih državljana može sjesti na avion i otputovati u SAD, ali hrvatski građani još ne. Mislite li da će strah od nekontroliranog prolaska ljudi otežati ulazak Hrvatske u bezvizni režim sa SAD-om?

Program izuzeća od viza ima jasne standarde i znam da ih Hrvati jako dobro znaju još iz vremena kad sam bio veleposlanik. (Jedini uvjet koji Hrvatska ne ispunjava jest smanjenje broja odbijenih zahtjeva za vize na manje od tri posto, nap. a.). Ne znam hoće li biti zakonskih promjena u programu, no zbog ove situacije taj je program u središtu interesa i o njemu se raspravlja.

:: Govorite o granicama Europske unije. Hrvatska još nije u Schengenu, ali je na vanjskim granicama EU. Koje su očekivanja SAD-a od Hrvatske?

Hrvatska tu ima važnu ulogu. Mora ojačati sigurnost granica, ali i usvojiti u svoje zakonodavstvo Rezoluciju Vijeća sigurnosti o borbi protiv stranih boraca. Važno je da vodi računa o tranzitu stranih boraca preko svog teritorija, ali i da aktivno pomaže u regiji. Sa susjednim državama treba dijeliti informacije, ali im i pomoći da ojačaju sudsku vlast i pravni okvir te policijske snage kako bi se uspješno borile protiv stranih boraca.

:: Smatrate li da je hrvatski pravni sustav dovoljan i dovoljno dobar za procesuiranje potencijalnih boraca, kao i onih koji se vraćaju?

Mislim da jest, ali Hrvatska treba – kao sve druge države – analizirati i kako odgovoriti ne samo na teroristički napad u zemlji nego i izvan nje.

:: SAD je objavio da šalje tužitelje u države Balkana kako bi pomogao u procesuiranju povratnika iz Sirije i Iraka, a među njima se po jednima nalazila Hrvatska, po drugima nije.

Nisam siguran, ali mislim da u Hrvatsku nismo poslali ljude. No europski i američki pravni stručnjaci cijelo su vrijeme u kontaktu i međusobno se konzultiraju.

:: Rezolucija Vijeća sigurnosti 2178 traži od svih članica da zakonima spriječe odlaske i povratak u matičnu zemlju. Kako ide njezina implementacija u svijetu?

To je proces koji traje. Rezolucija je donesena tek u rujnu, a određen broj država već je poduzeo konkretne korake u tom smislu. Koliko znam iz svojih kontakata s predstavnicima država, sve one pomno analiziraju rezoluciju te načine kako je pretočiti u svoj zakonodavni sustav. Nije tako jednostavno: ovisi o velikom broju faktora, a i sam proces legislative zna potrajati.

:: Kao mjera spominje se oduzimanje i poništavanje putovnica. Koliko je putovnica poništio SAD?

Nijednu. Ali oduzimanje putovnica samo je jedno sredstvo u borbi protiv onih koji idu u rat u Siriju ili Irak. Naše sigurnosne agencije imaju druge, jednako učinkovite metode kontrole.

:: Govori se da je EU zainteresiran za osnivanje posebne agencije po uzoru na američki model “porukom na poruku” – odgovaranjem na terorističke poruke i poruke ekstremista na internetu.

Velik broj europskih država zainteresiran je za to što radimo. Naime, u State Departmentu postoji posebno središte koje nadzire društvene mreže i internet općenito te izravno odgovara na poruke koje dolaze od ISIL-a i drugih terorističkih organizacija. Rade u cyberspaceu. Dosad su mnoge europske države poslale svoje ljude u naš centar da se pobliže upoznaju s tim načinom borbe protiv terorizma i znam da razmišljaju kako uvesti nešto slično u svojim državama.

Hrvatska nije važan faktor u smislu da se u njoj regrutiraju ljudi ili da iz nje odlazi znatan broj boraca u ekstremističke organizacije. Veći problem predstavljaju BiH, Kosovo, Albanija...

:: Tko je posjetio SAD?

Ne bih specificirao. Reći ću samo da je riječ o velikim državama koje imaju velik problem odlazaka i povratka boraca iz Sirije i Iraka.

:: Kako vidite razvoj situacije sa stranim borcima? Ima li optimizma?

Mislim da ipak napredujemo. Države poduzimaju oštrije mjere kažnjavanja potencijalnih boraca ili povratnika, no jednako je važno i to što se zaista puno ulaže u prevenciju radikalizacije, što se ide izravno u zajednicu i provode programi prije nego se uhvate ekstremističke ideje. No realnost je da problem stranih boraca neće lako nestati te da će oni koji se vrate iz rata biti realna opasnost još neko vrijeme.

>> Objavila fotografiju 4-godišnjeg dječaka kako s pištoljem pozira ispred zastave ISIL-a