Izazovi – U slučaju da neka država EU privremeno (maksimalno na 7 godina) ograniči zapošljavanje hrvatskih građana na svom tržištu rada, Hrvatska prema načelu reciprociteta ima pravo napraviti isto za državljane onih država koje primjenjuju izuzeća. No, vrijedi i obrnuto: moramo ostati otvoreni prema radnicima onih država koje su nam otvorili svoje tržište rada.
Primjerice, ako Bugarska i Rumunjska ne zatvore svoje tržište rada, njihovi radnici mogli bi se slobodno zapošljavati u hrvatskim brodogradilištima ili liječnici u domaćim ordinacijama. No, hrvatsko je tržište rada nefleksibilno, otpuštaju se viškovi radnika, troškovi zapošljavanja su visoki, a stanovništvo je sve starije, pa je izgledniji razvoj suprotnog trenda: problem manjka radne snage.
Prednosti – Radnu snagu u Europskoj uniji karakterizira mala pokretljivost. Danas svega 2% stanovništva radi u nekoj drugoj državi članici, a najčešći razlog selidbi je ženidba, odnosno udaja. Istraživanja iz 2006. i 2008. pokazala su da je svega 1% stanovništva iz “nove” Europe odlučilo migrirati u neku drugu državu članicu EU.
Uzimajući u obzir da su veće plaće, bolje poslovne mogućnosti, niža stopa nezaposlenosti, jezična barijera i tradicionalna vezanost uz neku državu rada najčešći razlozi dolaska stranih radnika, Hrvatska ne treba očekivati 82 milijuna Nijemaca i 60 milijuna Francuza da okupiraju našu zemlju u potrazi za poslom, kako najavljuju euroskeptici.
Naravno ali zato trebamo očekivati Rumune,Bugare i druge,milina jedna