Stranica WikiLeaks je CheGuevara 21. stoljeća

Objava više od dvije stotine tisuća izvješća američkih diplomatskih predstavništava očekivala se još od svibnja ove godine, kada se o tome počelo javno raspravljati, a u lipnju je u Iraku uhićen Bradley Manning. Taj američki vojnik osumnjičen je za curenje dokumenata, no on je samo jedan od više od tri milijuna američkih službenika koji imaju pristup SIPRNetu, privatnom intranetu američke administracije koji povezuje diplomatska predstavništva i koji služi kao “silos” za različite dokumente među kojima mnogi imaju i oznake tajnosti različitih stupnjeva.

Napad hakera "Jestera"

Iako je inicijalni val objava trebao početi u nedjelju prije ponoći, objava je uslijedila nekoliko sati prije, vjerojatno potaknuta curenjem naslovnice i članaka iz njemačkog Der Spiegela. Istodobno, sama stranica WikiLeaks, na kojoj će se u za sada neodređenom roku objaviti svih dvije stotine i pedeset tisuća dokumenata, bila je nedostupna zbog DOS napada (DOS – denial of service, tip hakerskog napada u kojem se server preplavi tolikim brojem istodobnih zahtjeva tako da se uspori do neupotrebljivosti). Samo rušenje WikiLeaksa pripisuje se hakeru pod nazivom “Jester” koji od početka ove godine sustavno ruši web stranice koji promoviraju fundamentalističke (tipično islamske) ideje, a obrazloženje koje je Jester ponudio jest tvrdnja kako WikiLeaks ovom objavom ugrožava mnogobrojne američke i ostale operativce na terenu.

Objava poput ove ima elemente specijalnog rata, s time da su ulozi znatno veći, a infrastruktura potrebna za vođenje sukoba znatno manja. Na Twitteru je netko napisao kako je WikiLeaks ekvivalent Che Guevare dvadeset i prvog stoljeća, što je zanimljiva usporedba jer ta organizacija ratuje informacijama sa sustavom koji svoju moć crpi iz spoznaja koje drugima nisu dostupne. S druge strane, zahvaljujući informacijskoj infrastrukturi koja donedavno nije postojala, sve je veći pritisak javnosti za otvaranjem vlasti prema građanima. Iako će iz ove priče nužno izaći mnogo prljavog rublja, mnogi odobravaju ovu akciju WikiLeaksa kao put prema otvaranju i drukčijem vođenju politike, a uz malo sreće pomoći će i u razumijevanju da vlade nisu nužno te koje mogu i smiju odrediti što građani žele ili trebaju znati.

Način na koji WikiLeaks objavljuje podatke također je zanimljiv. Znajući da sami ne mogu stvoriti medijsku gužvu, ekskluzivan pregled informacija dostavili su nekolicini svjetskih medija tjednima prije objave. Pet novinskih kuća u pet zemalja (zanimljiv odabir, nijedna nije iz domene elektroničkih medija) istodobno je objavilo svoje poglede na priču i, naravno, svaki od njih obradio je i naglasio one dijelove koji su za njihovu publiku relevantni.

Drugi je element ove objave to što će se dokumenti objavljivati u valovima, što znači da će ova tema dominirati medijima u sljedećim danima i tjednima, a jučerašnja objava istodobno postavlja kontekst cijele priče. Podaci nisu samo iskrcani na internet, nego su medijske kuće svojim istraživačkim i analitičkim pristupom postavile okvir i ton kroz koji će se ovo curenje promatrati, tako da je jasno kako se pazilo na koji način i kako će se novootkriveni podaci interpretirati.

Američka administracija vrlo je ljutita i proteklih tjedana mnogo je energije uložila u objašnjavanje partnerima što će se u tim “telegramima” naći, no iako postoji mišljenje da će objava znatno utjecati na američku diplomaciju, treba reći kako je riječ o korespondenciji među diplomatima koja uključuje različite opservacije i zaključke, no iste takve dokumente posjeduju i sve ostale vlade i pogrešno je vjerovati kako je riječ o osobito štetnom materijalu ili materijalu koji će trajno naštetiti američkim interesima; nešto veća opasnost proizlazi iz toga što se čitanjem tih dokumenata mogu otkriti metodologija i interes američkih diplomata i obavještajnih službi.

"Polica osiguranja"

Najveći je problem WikiLeaksa to što je ovom objavom definitivno razljutio ne samo američku vladu nego i mnoge druge, tako da je vjerojatno kako će pritisak na gašenje stranice, ali i progon njezina osnivača Juliana Assangea, postati sve veći. WikiLeaks je donekle neutralizirao taj pritisak javnom objavom torrent dokumenta velikog 1,6 GB pod nazivom “polica osiguranja”, za koji se ne zna što sadržava, a s obzirom na to da je zaštićen enkripcijom AES256, za sada nema jednostavnog načina da se primjenom čiste računalne sile provjeri što se u arhivi nalazi.