Strastveni lovac na sitne lopove

Bajkovita priča svih koji su ovih godina nešto radili na Zagrebačkoj burzi pretvorila se u ružan san. Surov pad dionica i panika koja je pomela sve pred sobom u očaj je bacila desetke tisuća dioničara nenaviklih na takve nedaće, a kamoli na, zamalo krah burze. Svi su se pitali mora li baš tako, ima li netko tko vuče konce i što radi država. A državu je u ovom slučaju predstavljala Hanfa i njen šef Ante Samodol.

Strastveni lovac na sitne burzovne mešetare i lopove odjednom je zašutio i krizu koja je trajala četiri mjeseca vjerojatno promatrao u očaju kao i svi drugi. Nije više bilo manipulanata, svi su gubili novac, pa što da radi regulator? Kada se napokon oglasio, krivce za pad burze pronašao je u novinarima, što je bio još jedan u nizu javnih gafova koje je napravio tijekom mandata.

A u zadnje je vrijeme počeo gubiti živce. Ništa mu, doduše, ne ide naruku, “njegova” je burza od regionalnog superstara dospjela u predratno stanje, index ZG burze pao je na minus 37 posto, a cijelom tržištu ili dionicama na njemu prepolovljena je vrijednost. Zemlje u širem okruženju imale su oko 20 posto indeksnog pada, Mađarska, Češka, Rumunjska...

Gdje smo mi to “zaradili” dodatnih 17 posto minusa?! Ne možemo se ljutiti na Sanadera, ima snažnu političku priču, šefove kompanija ne može se prozvati gubitnicima, izbacuju profite i komuniciraju s javnosti! Danak neznaju i nesnalaženju Ante Samodola i drugih u čijim je rukama bio golem kapital plaćen je tim enormnim gubitkom.

Nitko, naravno, ne može izračunati krivnju u postocima, no Ante Samodol nije bio spreman za krizu ovakvih razmjera. Svoju uloga regulatora tržišta kapitala shvatio je kao poziciju lokalnog šerifa kojemu odgovaraju svi koji se usude nešto izgovoriti u vezi s burzom. Stvorio je klimu straha, da se opasno zamjeriti, potpuno je ugušio kritičko mišljenje, a svaki je pokušaj završavao prijetnjama i prekršajnim prijavama.

No, i one koje je poslao neslavno je izgubio poput procesa sa Željkom Čovićem ili torbara u IPO-u HT-a. Došao je pak s velikim ambicijama, pa i zadobio neke simpatije javnosti. Danas kaže: “Što sam mogao učiniti?” Da je, možda, ranije počeo dijalog sa sudionicima tržišta, a ne se koncentrirao na “lopove i prevarante”, možda danas ne bismo zbrajali tih 17 posto minusa što nam ga nisu skrivili sad već svima znani američki loši krediti.