Strateška preraspodjela snaga na području bivše Jugoslavije

Hrvatska se nalazi u središtu velikih geopolitičkih previranja. Točno na liniji gdje se, poput dva bika, sukobljavaju najmoćnija svjetska velesila Sjedinjene Američke Države i narogušena Rusija moćnog “cara” Vladimira Putina. Dok se za Hrvatsku zna da je na “prvoj crti” zapadnih interese, pozicija ostalih zemalja bivše Jugoslavije nije ni izbliza tako jasna. Na njih vrebaju Rusija i Turska. Budućnost Balkana toliko je neizvjesna da neki hrvatski geopolitičari predviđaju čak i podjelu Bosne i Hercegovine, raspad Makedonije, ujedinjenje Albanije i Kosova te vječni ostanak Srbije na ruskom ognjištu. Međunarodni odnosi su dinamični pa je teško sa sigurnošću predvidjeti stratešku raspodjelu snaga na području bivše Jugoslavije. No, svi se slažu da Amerika i Rusija na ovim prostorima vode ozbiljan geopolitički sukob.

Europa pritišće i ništa ne daje

– Definitivno. Rusija je izabrala strategiju da svoj utjecaj širi i izvan svoje uobičajene sfere. Aktivna je na Bliskom istoku, Latinskoj Americi, a najveći prostor za utjecaj, s obzirom na njezine povijesne uspjehe, ima na Balkanu, ističe prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila. On ne daje velike izglede Rusiji da će ostvariti prevlast na ovom području i preokrenuti određene procese, ali ih može značajno usporiti i dugotrajno poremetiti odnose. Rusija, nastavlja Cvrtila, može sudjelovati u procesima koji će ostatak regije odvući možda u trajni status quo koji bi bio velika prepreka za razvijanje interesa Europske unije i SAD-a. Prijeti opasnost da ovaj dio svijet ostane u dugotrajnom limbu.

Zapadu stvara problem Srbija koja se, poput neodlučne mlade, ukopala na pola puta između dva prosca. Na jednoj strani je bogati Zapad, kojeg nije lako odbiti, dok je na drugoj strani romantična velika ruska duša sa solidnom vojnom silom. Stoga se Srbija još uvijek dvoumi iako joj je posve jasno da ne može vječno sjediti na dva stolca. To joj Zapad svako malo poručuje.

– Uzmete li istraživanje javnog mnijenja u Bugarskoj i Srbiji, vidjet ćete da tamo građani imaju jake sentimente prema Rusiji. Kažu da je to preko pravoslavne linije, ali ti su sentimenti pojačani i s obzirom na činjenicu da EU pritišće i uvjetuje, ali da ne daje ništa, objašnjava Cvrtila. Posebna je priča BiH koja je ionako već gotovo podijeljena na proruski i prozapadni dio. Je li Zapad dovoljno jak da zaustavi raspad BiH i cijelu zemlju zadrži pod svojom sferom utjecaja? Cvrtila smatra da je ruski utjecaj ipak pomalo prenaglašen. O tom je savezu više zbog promidžbe govorio prvi čovjek Republike Srpske Milorad Dodik.

– To što je Milorad Dodik promovirao da se povezuje s Moskvom i Putinom, imalo je komunikacijske efekte, ali nema stvarnog utjecaja u smislu da bi se na neki način širio ruski utjecaj u Republici Srpskoj, kaže Cvrtila dodajući da je ostatak BiH pod utjecajem drugih sila. Međutim, nastavlja diplomatski Cvrtila, BiH ipak nije država za koju bi mogli reći da ima jako stabilnu i izvjesnu budućnost. Stoga se nikako o njoj ne može govoriti kao o trajno stabilnoj državi. U ponovnim tenzijama koje bi se stvarale, jasno je kakvu bi politiku provodila Republika Srpska. Vrlo vjerojatno bi se Rusija mogla pojaviti kao netko tko štiti separatističke nakane jer su to radili i na drugim kriznim žarištima u kojima Rusija ima velike interese.

– Rusija podržava sve one koji stvaraju otpor protiv zapadnog liberalnog projekta eurointegracija, ističe Cvrtila.

U posljednje vrijeme sve češće se pojavljuju izjave albanskih političara o mogućem ujedinjenju Albanije i Kosova. Prije nekoliko dana albanski premijer Edi Rama je, doduše pomalo uvijeno, zazvao ujedinjenje, dok je premijer Kosova Hashim Thaçi jednako pitijski ostavio mogućnost realizacije tog vjekovnog sna albanskih nacionalista. Cvrtila ne dvoji da postoji takva želja među Albancima, ali upozorava da je u ovom trenutku i s ovakvim odnosima snaga među najvećim igračima takvu želju vrlo teško tehnički realizirati.

– Takva opcija u ovome trenutku nije realna. Sada je jednostavno takva konstelacija odnosa velikih strateških igrača. Međutim, situacija se može promijeniti, ističe Cvrtila dodajući da ova “politička bomba” nije sada eksplodirala zato što već sutra može doći do stvaranja Velike Albanije, nego zato da bi se javnost mogla naviknuti na ovu ideju. Za sada ništa od Velike Albanije, ali Cvrtila ne isključuje takvu mogućnost ako se promijeni konstelacija odnosa. Povremena halabuka oko ujedinjenja Albanaca može se tumačiti i kao diskretno upozorenje Zapada Srbiji što bi joj se moglo dogoditi ako i dalje bude “sadila žito na zapadu, a molila Boga da padne kiša u Moskvi”. Može se i privremeni dolazak Šešelja iz Haaga tumačiti kao dio te velike geopolitičke igre.

– To je još jedan dodatni element o kojem Srbija mora voditi računa. Vidjeli ste kakva je bila izjava srpskog premijera Aleksandra Vučića nakon albanske najave o mogućem ujedinjenju. On se postavio kao da je velika sila. Otprilike je rekao: “Taj film ne bute gledali”. To je rekao s pozicija sile. Naravno da on nema takvu silu koja bi to mogla spriječiti, ali je očito shvatio zašto se govori o ujedinjenju Kosova i Albanije. To je oblik pritiska na Srbiju, kaže Cvrtila.

Crta podjele na Vardaru

Iako je za sada relativno mirna, Makedonija je zapravo najslabija karika koje bi mogla puknuti nakon malo slabijeg zatezanja. Cvrtila objašnjava da je Makedonija žrtva grčkih interesa, ali i slabosti Europske unije i SAD-a koji su dopustili da se Grčka na neki način iživljava nad politički slabijim susjedom.

– Makedonija je nakon faze stabilizacije unutarnjih odnosa otišla u jednu, rekao bih, regresiju. Makedonija je najslabija točka i ako bi se nešto u tom smislu moglo vrlo skoro u budućnosti dogoditi, onda je to novi konflikt između Makedonaca i Albanaca, kaže Cvrtila dodajući da je Makedonija, osim Skoplja, praktično etnički podijeljena. Linija podjele ide otprilike tokom rijeke Vardar. Ne isključuje ni moguću podjelu zemlje.

– Ako međunarodna zajednica ne razriješi budućnost Makedonije, vrlo je lako moguća podjela zemlje. Pitanje je kakvu budućnost ima Makedonija kao država. Izolirana je od svih europskih procesa zbog blokade Grčke, a ta blokada neće nestati u skorije vrijeme, zaključuje Cvrtila. Makedonija slabi i kao društvo i kao politička zajednica. Kada je zemlja u takvom stanju, onda su sve opcije otvorene pa i njezin raspad.

Stručnjak za sigurnost Mirko Bilandžić upozorava da su susjedne države na Balkanu postratne, još uvijek tranzicijske i time neizgrađene.

– Funkcionalna neizgrađenost država i fragmentiranost društava te nedostatak političko-socijalne kohezije, zajedno s ratnim posljedicama i nezadovoljstvom niza aktera mirovnim rješenjima ratnih sukoba, dostatan je sigurnosni izazov svim državama ili entitetima, ističe Bilandžić. Slabost države i njezinih institucija, nastavlja Bilandžić, ugrožava državu na razne načine. Stoga je svako od tih područja suočeno s ozbiljnim nevojnim ugrožavanjima, primjerice sustavnom političkom korupcijom i ozbiljnim kriminalom. Ukupni kontekst pogoduje i ugrožavanju socijetalne sigurnosti, pri čemu su određeni socijalni aspekti na području niza država promijenjeni (reislamizacija) i usmjereni k ekstremizaciji, konkretno terorizmu.

Zapadne sile s posebnom pozornošću prate odlazak bosanskih muslimana na ratišta u Siriji. BiH je pogodno tlo za regrutaciju islamista, koji su počeli stvarati probleme domaćem stanovništvu. Nedavno je napadnut imam koji se javno usprotivio odlasku bosanskih muslimana na sirijsko ratište. Iako je situacija u susjednim državama vrlo kompleksna, Bilandžić nije tako pesimističan. Smatra da se o tom području ne može govoriti kao o “bačvi baruta“ u smislu moguće eskalacije vojnih sukoba. Slaže se s Cvrtilom da Zapad šalje “dimne signale” Srbiji da konačno izabere stranu ili će, u suprotnom, upasti u još veću probleme.

– Takve akcije Zapada sasvim su logične i očekivane. Srbija je zasigurno na razmeđi između Zapada i Ruske Federacije. Ipak, nije za očekivati ponavljanje stanovitog „ukrajinskog scenarija“, ističe Bilandžić. Malo je manje optimističan kada je riječ o Makedoniji. Ostavlja mogućnost izbijanja ozbiljnijih sukoba.

– Ohridskim sporazumom iz 2001. sukob u Makedoniji je zaustavljen, ali njegovi uzroci nisu otklonjeni. Stoga se scenarij ponovnog razbuktavanja etničkih sukoba u turbulentnijem regionalnom sigurnosnom kompleksu ne može isključiti, zaključuje Bilandžić. Admiral Davor Domazet Lošo upozorava da se Hrvatska nalazi na strateški vrlo važnoj poziciji na takozvanim prvim vratima za ulaz u Euroaziju. Taj prostor se prostire od Hrvatske do Izraela. Dvije propale Jugoslavije bile su pod utjecajem britanske geopolitike koja je željela spriječiti prodor Rusije na topla mora te Njemačke prema jugoistoku. Sada zapadnu politiku prema ovim prostorima kreira SAD u dogovoru s Njemačkom. Koliko je Americi stalo do kontrole ovih prostora možda se najbolje vidi po tome što je na Kosovu izgradila najveću vojnu bazu od završetka Drugog svjetskog rata. Iako je Amerika najjača sila na svijetu, ona nije nakon rušenja Berlinskog zida uspjela uspostaviti unipolarni svijet. Stanje u svijetu je takvo da mora moć i utjecaj dijeliti i s drugim svjetski silama kao što je Rusija u Europi, zatim Kina i Indija u Aziji, a onda i zemlje Latinske Amerike. Domazet iznosi tezu da je Zapad izgubio Ukrajinu i Crno more koje je sada potpuno pod utjecajem Rusije.

Velika Albanija brana Rusiji

Iako je Crna Gora sada saveznik Zapada, Domazet upozorava da dugoročno stvari uopće nisu jasne. Ne samo da je moguće da se i Crna Gora vrati pod utjecaj Rusije, nego se može očekivati da Bugarska i Rumunjska, koje su članice EU i NATO-a, postanu saveznice Rusije. A onda je Rusiji otvoren put prema središtu Sredozemlja, što joj nije uspjelo ni za vrijeme Hladnog rata. Na pitanje što će se dogoditi s Republikom Srpskom, Domazet kaže da se ne može dati jednoznačan odgovor. Na jednoj strani stvara se blok takozvanih katoličkih država od Baltika do Hrvatske, koje su neprijeporno saveznice Zapada, kojima bi se trebala priključiti BiH. Na tome ozbiljno radi SAD i Njemačka. Na drugoj strani, ruska geopolitika želi podijeljenu BiH.

– Ovo je velika geopolitička borba Zapada za BiH. Sad je pitanje hoće li cijela BiH biti pod utjecajem Zapada ili će doći do podjele, kaže Domazet koji Srbiju definitivno vidi pod ruskim utjecajem. Domazet predviđa dva scenarija za podjelu BiH. Perma jednom, ostale bi ove, daytonske granice pa bi Republika Srpska “pripala” Rusiji, dok bi Federacija gravitirala Zapadu. Vjerojatnija je podjela koja bi išla koridorom 5C. U tom bi slučaju 2/3 BiH pripalo Zapadu, dok bi ostatak bio pod ruskim utjecajem. Domazet predviđa i ujedinjenje Albanaca jer je to politička realnost. Srbija ne može reagirati jer nema snage da bilo što promijeni. Američka politika je još davno odlučila da treba igrati na Albance koji će do 2025. godine bit najbrojniji narod na Balkanu.

– Ta Velika Albanija bit će brana Rusiji u njezinom prodoru na Sredozemlje, kaže Lošo koji kao i ostali sugovornici predviđa loš rasplet za Makedoniju kojoj prijeti opasnost da izgubi zapadni dio zemlje. Isključivo o Hrvatskoj ovisi kako će iskoristiti ova velika geopolitička previranja.

– Bitno je da iskoristi priliku kao što je Tuđman devedesetih godina iskoristio krizu i stvorio hrvatsku državu. Hrvatska mora za sva vremena napustiti jugosferu. Mora ići u novo geopolitičko polje, kaže Domazet koji je neočekivano podijelio najveće komplimente ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Dok veći dio zapadne i dobar dio hrvatske javnosti Putina opisuju kao autoritarnog i agresivnog velikorusa, Domazet ga smatra najvećim državnikom u 21. stoljeću.

– Na stranu što mislim o njegovoj politici. Ali on je Rusiju digao iz pepela. Rusija sada vodi glavnu riječ, ističe Domazet. Objašnjava i zašto je Putin veliki državnik. Do njegove pojave, Amerika je mogla kako je htjela voditi krize u svijetu, i nitko joj ništa nije mogao.

– Sada se u Siriji, a pogotovo u Ukrajini, dogodilo da Rusija vodi krizu, a Amerika samo može gledati. Zato je on veliki državnik, tvrdi Domazet.

Iako će se glavna borba voditi između Zapada i Rusije, Domazet upozorava i na prisutnost Turske koja će i dalje igrati snažnu ulogu u BiH. Ima velike ambicije i dobro razrađene planove. Sebe vidi kao silu čiji utjecaj seže sve do Beča. Neke se bitne stvari u geopolitici, očito, nikada ne mijenjaju.

>> Tito poslije rata nije bio antifašist: za verbalni delikt išlo se u zatvor