Bila je to jedna od najkrvavijih sudbinskih bitaka u Europi: 18. lipnja 1815. francuska vojska pod komandom Napoleona Bonapartea izgubila je odlučujuću bitku protiv savezničkih trupa pod vodstvom britanskog vojvode od Wellingtona i pruskog feldmaršala kneza Blüchera. Na kraju, u malom gradu Waterloou, južno od Bruxellesa, na bojnom polju je ležalo preko 53.000 mrtvih vojnika.
Začudo, samo nekoliko posmrtnih ostataka od mnogih vojnika je pronađeno u dosadašnjim iskopavanjima. Za sada nema ni traga masovnim grobnicama.
Koristeći pisma, slike, novinske članke i osobne priče tadašnjih pisaca i pjesnika, slikara, diplomata i promatrača, britanski arheolog, profesor Tony Pollard, rekonstruirao je što se dogodilo u danima i tjednima nakon bitke kod Waterlooa.
Samo nekoliko dana nakon bitke, prema Pollardovim riječima, „čim se dim razišao", prvi promatrači i pljačkaši su došli u Waterloo.
U tmurnim opisima, mnogi svjedoci vremena navode da je lokalno stanovništvo također s mrtvih kralo odjeću i predmete prije nego što su ih sahranili. „Mnogi su došli kako bi ukrali stvari mrtvih, neki su čak krali i zube kako bi radili proteze, drugi su samo došli kako bi promatrali što se dogodilo", objašnjava Pollard.
Prema njegovim riječima, među posjetiteljima su bili brojni trgovci kostima. „Europska ratišta su bila dobar izvor kostiju", rekao je direktor Centra za arheologiju bojnog polja na Sveučilištu u Glasgowu za časopis Journal of Conflict Archaeology.
Kosti kao popularno gnojivo u poljoprivredi
„U najmanje tri novinska članka iz 1820-ih spominje se uvoz ljudskih kostiju s europskih ratišta za proizvodnju gnojiva", kaže arheolog Pollard.
„U dva desetljeća nakon bitke kod Waterlooa, europska ratišta su osigurala bogatu zalihu koštanog materijala koji se mogao samljeti u koštano brašno", rekao je Pollard. „Ovo koštano brašno je korišteno kao gnojivo prije otkrića superfosfata 1840-ih."
Očito, sličan postupak je primijenjen i s mrtvima iz tzv. „Bitke naroda" kod Leipziga, u kojoj je savez postrojbi iz Pruske, Austrije, Švedske i Rusije izvojevao pobjedu nad Napoleonom Bonaparteom 1813. godine. Oko 92.000 od oko 600.000 vojnika koji su sudjelovali palo je u ovoj „Bitki naroda".
Engleske novine su u studenom 1829. izvijestile da je jedan škotski zemljoposjednik kupio cijeli teretni brod natovaren kostima s lajpciškog ratišta kako bi ih preradio u gnojivo od koštanog brašna.
Detaljni iskazi svjedoka
Mnogi Englezi su posebno bili privučeni čuvenim bojnim poljem gdje je Napoleon Bonaparte pretrpio poraz koji je doveo do njegove abdikacije i kraja Francuskog imperija."Doživite svoj Waterloo" - ovaj idiom je i dalje sinonim za totalni poraz.
U detaljnim zapisima, opisima i slikama pisaca i pjesnika, slikara, diplomata i promatrača s bojnog polja u Waterloou, suvremenici izvješćuju o ogromnim gomilama leševa s kojima je se teško moglo išta učiniti. Gdje je bilo moguće, poginuli su sahranjivani u masovne grobnice ili u postojeće rovove na bojnom polju.
Ogromne gomile leševa
Međutim, često su leševi spaljivani. Engleskinja Charlotte Eaton je izvijestila da iskopane masovne grobnice nisu bile dovoljne za sve leševe: „Jame su bile iskopane, ali je njihov sadržaj virio iznad površine zemlje", napisala je Eaton, koja je i sama živjela u Bruxellesu 1815. godine. „Ove užasne gomile su zato prekrivene drvima i zapaljene."
Podatak da je mnogo više leševa spaljivano, nego zakopano, opisao je i škotski trgovac James Ker, koji je iz Bruxellesa, u kojem je živio, odmah poslije bitke posjetio Waterloo. „Na francuskoj strani polja smrad je bio takav da se smatralo razumnijim spaljivati mrtve, ljude i konje, u nedostatku vremena i pomagača, umjesto da se sahranjuju."
Jesu li masovne grobnice kasnije opljačkane?
Arheolog Pollard smatra malo vjerojatnim da će biti pronađene još neke masovne grobnice. „Bez obzira na umjetničku slobodu i preuveličavanje u broju tijela u masovnim grobnicama, tijela mrtvih su očito odlagana na brojnim mjestima na bojnom polju tako da ne iznenađuje to što ne postoje pouzdani zapisi o pronalasku masovnih grobnica", objašnjava arheolog Pollard.
Navodne masovne grobnice se zapravo mogu dobro locirati na osnovu izvještaja svjedoka i slika: područje oko Hougoumonta, područje u blizini La Haye Saint-a i pješčana jama u La Belle Alliance također dolaze u obzir.
Međutim, ova mjesta su arheolozi već temeljno ispitali uz probna iskopavanja i radarima no uzalud. Nisu pronađene masovne grobnice ili mjesta kremacije. „Sve u svemu, istrage nisu pokazale nikakve dokaze o grobnim jamama, bilo u obliku ljudskih ostataka kao što su kosti ili jame koje se mogu identificirati", piše Pollard. „Jedan od razloga za ovaj nedostatak grobova može biti kremacija mrtvih, ali čak i ovo može samo djelimice objasniti nebrojene posmrtne ostatke, koji su jednostavno nestali."
Prema riječima britanskog arheologa, sasvim je moguće da su lokalni stanovnici trgovcima kostima pokazivali lokacije masovnih grobnica i pomagali im pri odvozu „materijala".
„Mještani su agentima mogli pokazati lokacije masovnih grobnica, jer su mnogi od njih možda imali živa sjećanja na sahrane ili su čak pomogli u iskopavanjima."
Na kraju krajeva, trgovina kostima je bila unosan posao, jer su kopači kostiju relativno lako pronalazili veliki broj kostiju u masovnim grobnicama.
Pretraga se nastavlja
S današnje točke gledišta je međutim, vrlo iznenađujuće da je tako bez pijeteta narušavanje mira mrtvih prihvaćeno ili jednostavno zataškano. Prema Pollardovim riječima, „nigdje u zapisima nije komentirano veliko iskopavanje masovnih grobnica".
Vjerojatno će biti jasno tek kada se pronađu opisane masovne grobnice ili bar njihovi tragovi. „Ako su ljudski ostaci uklonjeni u onolikoj mjeri kako se pretpostavlja, i dalje bi barem u nekim slučajevima trebali postojati arheološki dokazi o grobnicama iz kojih su uzeti", rekao je Pollard.
„Sljedeći korak je povratak u Waterloo", objašnjava direktor Centra za arheologiju bojnog polja na Sveučilištu u Glasgowu. Arheolog želi na temelju zapisa suvremenika, i vlastitim iskopavanjima i mjerenjima tla, pronaći grobnice koje su i danas tamo. Možda će ovo razjasniti što se zapravo dogodilo mnogim palima u Bitki kod Waterlooa.
B*dalama u srednjem vijeku bila je čast masovno pogibati za nekog prežderanog kralja koji im je karao žene i otimao porez. To je za kolektivnu psihijatriju