Štakori su svakodnevica obitelji ratnog vojnog invalida Nikice Strunje. Kada je prije 11 godina umirovljeni ratni vojni invalid i vukovarski branitelj Nikica Strunje od Agencije za prodaju nekretnina dobio kuću u Oroliku pokraj Vinkovaca, mislio je da je riješio jedno važno životno pitanje, ali ubrzo se razočarao jer je kuća ruševna, a od obećanja da će mu država pomoći obnoviti dom nije bilo ništa.
Svi spavaju u istoj sobi
Sa 1700 kuna invalidske mirovine i 105 kuna socijalne pomoći te petero djece, Željka i Nikica Strunje ne mogu obnoviti kuću da bi ona bila ugodan dom, mogu samo nešto pokrpati.
– Strop se urušava, otpadaju dijelovi zidova jer je sve to napravljeno od nabijenog blata pa me prije neku večer na spavanju ugrizao štakor i završio sam na hitnoj. Sreća u nesreći je što je štakor mene ugrizao, a ne djecu. Svake noći strahujemo od urušavanja stropa pa smo postavili posude gdje mislimo da bi mogao pasti strop, posebice kada pada kiša. Djeca, stara od pet do 17 godina, sva boluju od bronhitisa jer su odrasla, a neka su i rođena u ovom prostoru bez uvjeta za život. Zato svi spavaju u jednoj, najsigurnijoj sobi. Bolujem od PTSP-a i od 2005. redovito sam na liječenju na psihijatriji. Imam tumor na kralježnici i godinama odgađam operaciju jer mislim da će supruzi i djeci biti još gore bez mene – gotovo plačući Nikica pokazuje zidove i stropove iz kojih izlaze miševi, štakori i mravi. Pisao je predsjedniku Josipoviću, premijeru Milanoviću, predsjedniku Sabora Leki, ministrici Milanki Opačić, a oni njegov slučaj spuštaju na lokalnu razinu i ne dogodi se ništa.
Branio Vukovar
– Djeca odlaze k prijateljima na rođendane i igranje pa bismo voljeli da i njima netko dođe, ali gdje da ih primimo kada svaki čas može izletjeti štakor – kaže majka Željka, a Nikica priznaje da nekad pomišlja i na najgore, ali zna da bi time obitelji samo nanio bol.
– Branio sam Vukovar, dva moja brata tamo su poginula, a ja ne mogu dobiti pomoć za obnovu da djeca žive kao sva druga. Možda bih trebao otići u Zagreb štrajkati glađu da nas netko primijeti – ogorčen je Nikica.
Ja bi svog muža naglavačke hitila van iz kuće da nije u stanju zakrpati rupe kroz koje štakori idu van, da nije u stanju potrovati štakore, da nije u stanju zalijepiti dvije pločice koje se vide da fale pa taman običnim ljepilom, da ne uzme špahtlu pa lagano ( jer je invalid) sastruže boju koja sama pada, da zašarafi kvaku koje nema, za sve to treba točno 0 kuna, a to sve bi mogla i ja sama da on ( muž) neće. Bitno da je ovaj pustio trbuh i napravio 5 djece, a nema uvjeta ni volje ( što je 100 puta važnije) niti za jedno. Na petero djece ima i adekvatan broj dječjih doplataka, pa kad se sve to zbroji ima više od puno ljudi koji su ostali bez posla, a i gospođa bi mogla malo zagibati i koju lipu zaraditi, da ne velim uzeti metlu pa pomesti pod. I štakora bi onda bilo manje. Pun mi je više kufer ovakvih likova koji ništa ne rade i samo čekaju kaj bu palo s neba, a vade se na vječni (??) PTSP .