Na prvom javnom predstavljanju nacrta Strateškog pregleda obrane RH (SPO-a) u vojnoj luci Kovčanje na Lošinju vojni je, kao i vrh MORH-a, bio prilično tih. Niži službenici odrecitirali su osnove nacrta, koji se prije prihvaćanja još šalje na Pantovčak, potom na raspravu u Sabor. Već na letimični pogled jasno je da plan razvoja hrvatskih oružanih snaga do 2020. nije razvojni nego “dokidajući”. Oružane snage se smanjuju, režu se čitave grane, a kakvu takvu budućnost, od postojećih, imaju samo pješaštvo (dvije gardijske brigade) i helikopterske transportne snage. To je potpuno u skladu s onim što iz NATO-a Hrvatskoj već dugo predlažu; obučite do NATO-ove razine vojnike, osposobite i opremite 50 posto tih snaga za mirovne operacije u svijetu, uz to još imajte dvadesetak transportnih, ne borbenih helikoptera, od koji će 40 posto biti na raspolaganju za vanjske misije..., umrežite i vaše radare i... drugo vam ne treba, sada ste pod NATO-kišobranom.
Kako bez raketa?
RH će tako u idućim godinama smanjiti vojsku na 15.000 pripadnika (sada 18.000), dvije gardijske brigade motorizirat će se i mehanizirati, a svaka će imati po 2500 do 3000 pripadnika. Ratna mornarica zadržat će raketne topovnjače, no nemamo novca za remont švedskih protubrodskih raketa RBS-15, tako da će one biti ukinute. U MORH-u, međutim, kažu da će, jer nemaju sada više od milijardu kuna koliko Šveđani traže za remont 44 rakete, rabiti još funkcionalnih dvadesetak, sve dok resursi dopuste. Planira se, međutim, gradnja nekoliko ophodnih brodova Obalne straže. HRZ će, još neko vrijeme zadržati borbenu eskadrilu, vrlo je vjerojatno da će državni vrh odlučiti nabaviti remontirane MiG-21 (iz Rumunjske, u vrijednosti od 20 milijuna eura), što bi za još nekoliko godina omogućilo zadržavanje borbene avijacije. Budućnost, međutim nemaju transportni zrakoplovi, dva popularna Antonova 32. Geostrateg i vojni analitičar, admiral Davor Domazet Lošo smatra da je “presmiješno” imati raketne topovnjače, a bez raketa jer to nas vraća 70 godina unazad.
– To je zapravo ukidanje ratne mornarice i pretvaranje u Obalnu stražu – kaže.
Objašnjava da ratna mornarica mora imati sposobnost projicirati svoju moć gađanja cijelog Jadrana, inače nije “ratna”. Logično mu je, međutim, ukidanje bojne mornaričkog pješaštva jer, nema li mornarice, “tko bi ih štitio”. Domazetu se ne sviđa situacija gdje se gube temelj, tzv. modularna obrana, gdje je svaka vojna jedinica, bez obzira na veličinu, sadržavala brojne module (topništvo, PZO, zračna potpora, protuoklop, elektronsko ometanje i sl.) što je, primjerice, bila udarna moć HV-a u Domovinskom ratu i izvor nadmoći nad protivnicima. Djela tih “modula” naše gardijske jedinice više neće imati. Što znači da će morati, u slučaju potrebe za to tražiti potporu i pomoć od saveznika.
– A dok ti pošalješ zahtjev pa čekaš, a ne možeš sam, ništa od toga – govori general Petar Stipetić.
Nije još analizirao nacrt SPO-a pa se čuva daljnjih komentara.
Nek ostanu MiG-ovi
Još jedan bivši general zrakoplovstva Josip Štimac pozitivnim ocjenjuje zadržavanje borbene eskadrile, čak i MiG-ova 21, glavno da RH zadrži sposobnost nadzora u zraku te da piloti imaju na čemu vježbati. Ne čini mu se, kao i Stipetiću, racionalnim ukidati transportne avione Antonove, s obzirom na to da su nedavno bili na remontu, a neće se za njih dobiti više novca. Kao niti za prodaju dva do četiri školska Pilatusa. Naprotiv, podsjeća Štimac, postojala je ideja da se na njima jače provodi i obuka pilota iz susjednih zemalja.
Ovakav pesimistični SPO predstavlja očito naš trenutačni maksimum. Optimisti se još nadaju da će se, nakon 2016. godine, ako se pokrene hrvatsko gospodarstvo steći uvjeti da se ovaj nacrt ipak donekle nadogradi. Nastavkom smanjivanja vojnog proračuna i u iduće dvije godine (sada 4,78 milijardi kn), jasno je da, u budućnosti RH više neće biti kadra organizirati ni vlastitu obranu bez pomoći saveznika.
auguste___ :)) da te nema trebalo bi te izmisliti...