Očuvanje prirodnih bogatstava i resursa, zaštita okoliša, klimatske promjene... samo su neke od važnih tema koje se već niz godina propitkuju na konferencijama 'Hrvatska kakvu trebamo' koje priređuje Večernji list.
Brojni stručnjaci i uglednici nudili su svoje komentare i saznanja o navedenim temama, a na konferenciji 'Ekologija i sigurnost', održanoj početkom listopada 2018. godine, odaslana je poruka kako su ekologija i sigurnost neraskidivo povezani te da se napose kao sigurnosno pitanje mora promatrati zaštita voda, jer su uz krizu vode vezani visoki sigurnosni rizici.
Klimatske promjene, upozoreno je, predstavljaju jedan od većih sigurnosnih rizika, budući da je zbog njih diljem svijeta po UN-ovim procjenama u pokretu trenutačno oko 80 milijuna migranata, a taj bi se broj u idućih 20-ak godina mogao popeti i do 200 milijuna. Kako je primijetila tadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, riječ je o problemu koji je vezan uz sam opstanak naše države, ali i planeta, i koji nam zato mora biti u fokusu.
O zaštiti voda kao sigurnosnom pitanju govorio je Vlatko Cvrtila sa Sveučilišta VERN, koji je podsjetio na promjene u konceptu nacionalne sigurnosti nakon završetka hladnoratovskog razdoblja. U sustav su, kaže, nakon demilitarizacije ušli pojedinci koji nisu bili educirani za vođenje ratova, što je ranije bio slučaj, nego za pitanja razvoja zajednice. Oni su počeli stvarati nove paradigme, odnosno projekte koji su trebali pridonijeti opstanku i razvoju zajednice pa su se novi sigurnosni izazovi rješavali na dvije platforme – međunarodna sigurnost i ljudska sigurnost, koja je stavila čovjeka u središte.
– Geopolitički rizici, poput onih vezanih uz širenje oružja za masovno uništenje, na kojima počiva klasični sustav nacionalne sigurnosti, od tada se smanjuju, a rastu tehnološki i ekološki rizici – kazao je Cvrtila. Naveo je da zadnje procjene Svjetskog ekonomskog foruma o utjecaju pojave određenih rizika izdvajaju krizu vode kao onu koja ima izravan utjecaj na druge aspekte suvremenog života, poput proizvodnje hrane. Zbog toga su se, kaže, pojavili novi koncepti nacionalne sigurnosti, u kojima je apstraktne sigurnosne prijetnje i izazove zamijenila procjena rizika, na koje je moguće utjecati.
O političkoj ekologiji i zelenoj politici izlagala je profesorica Branka Galić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Ona je podsjetila na razvoj ekoloških pokreta od 60-ih godina prošlog stoljeća naovamo objašnjavajući da je riječ o politikama utemeljenim na holističkim postavkama, koje odbacuju tzv. prosvjetiteljski ili linearni napredak koji je pokazao puno destrukcije kada je riječ o okolišu, i fokusiraju se na održivo društvo, koje će biti organizirano na vlastitoj proizvodnji i na političkoj demokraciji na ekološkim načelima. Riječ je o kulturi koja se temelji na političkoj decentralizaciji i homeostazi koja podrazumijeva prilagođavanje društva prirodi, kazala je.
Hrvatska ne smije zdravo za gotovo uzimati resurse koje ima, pogotovo ne čistu vodu. Poruka je to koju je bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uputila s konferencije “Ekologija i sigurnost” Večernjeg lista.
– Jedan od uzroka konfrontacija među državama u budućnosti bi mogla biti čista voda koju, nažalost, u Hrvatskoj i danas uzimamo zdravo za gotovo – upozorila je.
Hrvatska bi se, kazala je, uskoro mogla izložiti opasnostima od porasta razine mora. Procjenjuje se da će do 2100. godine razina Jadranskog mora porasti za gotovo pola metra i potopiti dijelove povijesnih gradova poput Splita, Trogira ili Dubrovnika, upozorila je predsjednica. Posebno se zauzela za rješavanje pitanja onečišćenja mora plastičnim otpadom, a prisjetivši se slike smećem zatrpane plaže na Dugom otoku, apelirala je na resorno ministarstvo da prione izradi zakonskih rješenja po kojima će se krivce za takvo onečišćenje kažnjavati visokim novčanim kaznama. Predsjednica je uvjerena je da bi u tu svrhu trebalo i omogućiti da se onima koji smeće bacaju u more zaplijene brodice dok ne plate kaznu.
– Moramo žurno krenuti u borbu protiv plastičnog optada želimo li budućim naraštajima ostaviti svijet u kojem se može živjeti – kazala je predsjednica. Navela je da je masa godišnje proizvodnje plastike jednaka težini svih ljudi na svijetu. Dio tog otpada završava u moru, a radi se o čak osam milijuna tona plastike svake godine, kazala je Grabar Kitarović.
Odgovarajući na pitanje o kritičnim “eko” točkama u Hrvatskoj, Dubravko Ponoš, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, podsjetio je na nekoliko tempiranih bombi:
– Lokacije poput jame Sovjak pokraj Rijeke, u koju se godinama odlagao opasni otpad, te neuređena odlagališta komunalnog otpada predstavljaju potencijalnu opasnost za sigurnost lokalne zajednice, posebno za zdravlje ljudi koji obitavaju u blizini tih područja. Iz tog razloga Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ulaže znatne napore da bi se takve lokacije što prije sanirale i eliminirao njihov negativni utjecaj na okoliš – kazao je Ponoš.
U Hrvatskoj je 2005. godine bilo između 500 i 600 odlagališta na koja se otpad odnosio bez ikakve kontrole, no ta je brojka u međuvremenu svedena na njih oko 150.
Sredinom lipnja ove godine u organizaciji Večernjeg lista održana je konferencija “Hrvatska kakvu trebamo – pogled unaprijed”. Na njoj se raspravljalo o četiri teme – poduzetništvu, poljoprivredi i proizvodnji hrane, turizmu, ekologiji i zelenoj transformaciji.
- Što se tiče ekologije i zelene transformacije, dosadašnje politike očuvanja prirode i okoliša jesu neki dobar početak, ali nikako nisu dovoljne. Hrvatska, zapravo, ne iskorištava dovoljno bogatstvo prirodnih resursa koje ima. To nam govore svi podaci. Mi se, zapravo, ponekad ponašamo kao da ne znamo što bismo s tim bogatstvom prirodnih resursa. Lijepo nam je, super nam je da je oko nas krasna priroda, ali ne razumijemo koliko je to važno i značajno za povećanje kvalitete života. A da je tome tako pokazuju nam i podaci da upravo tamo gdje su naša najveća prirodna bogatstva i najočuvaniji okoliš, ljudi baš od tamo najviše odlaze van i napuštaju te krajeve - istaknuo je Dražen Šimleša s Instituta Ivo Pilar te dodao:
- S druge strane, mi nemamo tako loše zakone, regulativni okvir koji se tiče prirode i okoliša nije tako loš. On je usklađen s nekim dobrim primjerima Europske unije, no ono što nama ključno nedostaje jest implemenatcija toga. Znači, nama je ogroman raskorak, a samim time i problem, između svega onoga što piše na papiru i onoga što se primjenjuje. I vjerojatno ćemo se sljedećih nekoliko godina učiti da bismo uopće ispoštovali zeleni plan Europske unije, učit ćemo se koordiniranosti. Zaštita okoliša nije pitanje samo biologa, ekologa, koji, kako se misli, tamo negdje bilježe neke biljne i životinjske vrste. Zaštita okoliša i održivi okoliš trebali bi horizontalno proći i primijeniti se na sve sektore, a nama baš ta koordiniranost “šteka”.
Frane Barbarić, predsjednik Uprave HEP-a je naglasio:
- U energetsko klimatskom planu ciljevi viši od zahtjeva EU Hrvatska se od početka opredijelila za razvoj prema načelima razvijenih zapadnih demokracija te je ubrzo nakon Domovinskog rata započela put ulaska u europske integracije. Tijekom procesa pristupanja EU započeo je postupak usklađivanja zakonodavstva. Hrvatska s EU dijeli brigu za okoliš. U fokus sve više dolaze i klimatske promjene. EU intenzivno ažurira klimatske zakone, a Hrvatska to prenosi i u svoje zakonodavstvo. U posljednje dvije-tri godine hrvatska Vlada je na tom području napravila velik posao. Donošenjem energetske strategije i raznih drugih strateških dokumenata. Ne bih se složio s raznim kritičarima da Hrvatska u tim dokumentima nije bila dovoljno ambiciozna. Mi smo u energetsko klimatskom planu stavili ciljeve koji su viši od zahtjeva EU. I kod proglašenja Nature zaštitili smo puno veći teritorij od EU prosjeka. Vlada je u razvojnim dokumentima jasno postavila ciljeve i alate koji su sukladni globalnim trendovima i opredjeljenjima. To je smjer kojim treba nastaviti ići, a ne treba izmišljati toplu vodu - kazao je Barbarić.
Gordan Kolak, predsjednik Uprave Končara istaknuo je važnost ravnoteže očuvanja prirode i investiranja.
- Politike zaštite prirode i okoliša u Hrvatskoj su na zavidnoj razini. Ogleda se to u činjenici da u Hrvatskoj nema nekih značajnih zagađivača, emisija stakleničkih plinova je na vrlo niskoj razini, među nižima u okvirima EU. Hrvatska je na kraju krajeva zemlja vrlo bogata šumom, čistim morem, ima veliki broj nacionalnih parkova i parkova prirode, i jako je razvijena ta svijest o potrebi čuvanja prirodnog okoliša u kojem živimo. Naravno, isto tako suočavamo se s čitavim nizom poteškoća i problema koje treba rješavati, primjerice, zbrinjavanjem otpadam i na koji način to riješiti. Ali u konačnici ta je politika dosta uravnotežena. Dalje bi trebalo raditi na toj uravnoteženosti u kontekstu toga da se s jedne strane čuva priroda i okoliš u kojem živimo, a s druge strane ipak otvori prostor investitorima i gospodarstvenicima u ulaganju u neke nove tehnološke iskorake i projekte, jer ono što su na kraju krajeva čak iskoraci su ulaganja u obnovljive izore energije koji imaju efekte na okoliš. Moramo voditi računa da lansiramo taj pristup, da dopustimo razvoj takvh projekata, da napravimo određene iskorake, a da s druge strane čuvamo prirodnu baštinu, jer ono što je važno za podsjetiti i valja uvijek isticati - Hrvatska, kao turistička zemlja, živi na tom i takvom naslijeđu koje i danas podrazumijeva čistu i održavanu prirodu kakvu imamo i dan danas - tvrdio je Kolak.
Julije Domac, direktor REGEA-e, naglasio je kako imamo primjerenu okolišnu politiku, ali nemamo sustav.
- Govoreći na temu ekologije i zelene transformacije, mogu reći da Hrvatska kao država ima relativno dosta primjerenu okolišnu politiku, međutim nema sustav. U praksi to zapravo znači da se projekti koji se odnose na obnovljive izvore energije često sukobljavaju upravo s okolišnom politikom, da se ne mogu realizirati upravo zbog okolišne politike i da, ono što je još važno za istaknuti, nemamo strategiju kako nešto napraviti, bez obzira što smo politikom to predvidjeli. A strategija je jako bitna, strategija nije samo broj ili želja, strategija mora dati odgovor na ono ključno pitanje - kako nešto provesti - zaključio je Domac na konferenciji Hrvatska kakvu trebamo – pogled unaprijed.