Stručnjaci o projektu helikopterske hitne službe: Ovakvim planom ne može se pokriti cijela Hrvatska

Od 1. srpnja sljedeće godine u četiri baze, u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu, trebali bi biti spremni helikopteri za hitnu medicinsku pomoć. Ministarstvo zdravstva, kao što smo to pisali prije nekoliko dana, planira u ožujku sljedeće godine objaviti natječaj za uspostavljanje tih baza, vrijedan 135 milijuna kuna, a ugovor s pružateljima usluga potpisao bi se na tri godine. Stručna je javnost, može se slobodno reći, oduševljena viješću da bi helikopterska hitna medicinska služba (HHMS) napokon mogla biti uspostavljena i kod nas. U zapadnoj Europi takve službe postoje već 50 godina.

No stručnjaci ipak smatraju da su četiri baze premalo kako bi se HHMSom pokrio cijeli teritorij RH i predlažu uspostavu minimalno pet baza. Peta bi bila na krajnjem jugu, kod Stona. Stručnjacima je sporno i smještanje baze u Osijeku te smatraju da bi ona, kako bi se zadovoljilo pravilo zlatnog sata i pokrio cijeli teritorij RH, trebala biti smještena u središnjoj Slavoniji, a idealno bi bilo kod Požege.

Dva principa sustava

I pet baza je za zlatni sat prenategnut broj. Smatramo da je optimalan broj osam baza – kaže Mladen Tureček, predsjednik udruge HELP – Helikopterima liječnici pomažu. On objašnjava da u čitavom svijetu vrijedi pravilo tri puta po 20 minuta odnosno da u roku od 20 minuta helikopter dođe do pacijenta, zatim da se za 20 minuta pacijent čiji je život ugrožen stabilizira te naposljetku da se u roku od 20 minuta pacijent preveze do bolnice. To je zlatni sat koji, napominje Tureček, počinje od trenutka događaja, a ne od trenutka kad je netko nazvao hitnu pomoć i traje do smještaja u bolnicu.

S četiri baze na kontinentu i na obali, ističe, postigao bi se standard kakav imaju primjerice Njemačka i Austrija. Smještaj baza na aerodromima, upozorava Tureček, nije dobra ideja, jer ti helikopteri moraju poletjeti vrlo brzo nakon dojave, kod nas je to zamišljeno u roku od pet minuta, a u Njemačkoj je to tri minute. Stoga ih u tome ništa ne bi smjelo ometati.

– Postoje dva osnovna principa prema kojima se postavljaju ovakvi sustavi. Jedan je prema gustoći naseljenosti, da se pokrije 90 posto stanovništva i više, a drugi je da se pokrije cijeli teritorij. Baza u Osijeku pokrivala bi i Srbiju, ali ne i dobar dio hrvatskog teritorija – objašnjava Tureček.

Dodaje da je HHMS i motivacijski bitan za stanovništvo otoka i gorskih krajeva jer postojanje takvih helikoptera automatski ljude motivira da ostanu ondje jer su sigurniji da će njihova djeca ili oni biti spašeni ako im se nešto dogodi. Nijemci su HHMS pokrenuli još 1970., i to zbog velikog broja smrtno stradalih u prometnim nesrećama. Sad imaju više od 50 baza i po njihovoj statistici 64 posto lanjskih intervencija odnosilo se na internističke, kirurške i neurološke potrebe, 10 posto su bile prometne nesreće, šest posto stradavanja djece, pet posto ozlijeđeni radnici, a 13 posto ozljede nastale tijekom bavljenja sportom i rekreacijom kod kuće.

Tureček kaže da su Nijemci počeli tako da su slijetali na platoe ispred bolnica, a onda su s vremenom razvijali sustav s heliodromima. Austrija je s HHMS-om počela 1983., Albanija ima tri helikoptera u toj službi, Rumunjska i Mađarska po 12, a Poljska 50-ak. A te zemlje nisu imale HHMS dok su bile pod komunizmom. HHMS pri tome, ističe Tureček, ne bi smio biti na državnom proračunu.

Kardiovaskularne bolesti

Predsjednik udruge Helikopterska hitna medicinska pomoć HHMP – HEMS Croatia Dubravko Šmigmator kaže da su nositelji HHMS-a u drugim zemljama uglavnom nacionalni autoklubovi ili zaklade te da je ta služba dio civilnog sektora.

HHMS nije samo prijevoz pacijenta, to je ostvarivanje medicinskog zlatnog sata, a on se ostvaruje tako da liječnik slijeće kod pacijenta ma gdje on bio i u najkraćem mogućem roku – objašnjava Šmigmator i dodaje da pri tome mora biti pokrivena cijela RH jer svaki građanin ima pravo na medicinski zlatni sat. A on je, ističe, ključan u slučaju moždanih i srčanih udara. U RH i inače je najveća smrtnost od kardiovaskularnih bolesti od kojih umire 22.000 ljudi godišnje.

I Šmigmator ističe da aerodromi nisu dobro mjesto za baze HHMS-a koje moraju biti razmještene tako da helikopteri pokrivaju čitavi teritorij.

– S četiri baze ne možete pokriti cijeli teritorij, mora se voditi računa o populaciji i idealnoj pokrivenosti teritorija jer svaki građanin ima pravo na ovu uslugu – napominje Šmigmator.