Stručnjaci zabrinuti: Mnogo zlostavljane djece razmišlja o samoubojstvu

Već prvog dana rada platforme UHO, punog naziva Utočište hrabrih online, bilo je jasno da je djeci koja se bore s problemom cyberbullyinga i više nego potrebno sigurno mjesto gdje mogu zatražiti savjet. Upiti su počeli pristizati neočekivanom brzinom. Do kraja kampanje s influencerima, pristiglo je više od 500 upita djece i mladih kojima je bila potrebna pomoć.

Osjećaj prisnosti roditelja i djece

Svi oni koji su trebali savjet imali su dvije mogućnosti. Jedna je bila da se obrate nekom od poznatih influencera koji su odgovarali uz pomoć stručnjaka, a druga da se jave izravno stručnjacima iz Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu ili timu Hrabrog telefona. Poznati YouTuberi Maša Zibar, Dennis Domian, Bernardo Brezni i Veronika Rosandić u kampanji su bili aktivni do 15. prosinca, no projekt ide dalje, a u njemu nastavljaju sudjelovati stručnjaci iz Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK) – prof. dr. sc. Danijel Labaš, izv. prof. dr. sc. Igor Kanižaj, doc. dr. sc. Lana Ciboci, Katarina Blažina-Mukavec i Tina Hrubi te tim psihologa iz Hrabrog telefona koje vodi predsjednica Hrabrog telefona Hana Hrpka.

– Svaki dan dobivali smo nove upite, a najčešće su to poticali influenceri videom ili objavama na Instagramu kojima su pozivali svoje pratitelje da zatraže pomoć na platformi. Inače dobivamo razne poruke u kojima djeca izražavaju želju da im se njihovi uzori obrate, no zbog relevantnosti i ozbiljnosti ovog projekta odgovarano je na poruke vezane uz internetsko nasilje, dok su Hrabrom telefonu prosljeđivani problemi povezani s ostalim oblicima nasilja – rekao je Matej Brnardić, kreativni strateg iz Degordiana koji je radio na osmišljavanju projekta.

Stručnjaci na projektu zabrinuti su zbog upita dobivenih od djece koja su žrtve zlostavljanja, a posebno ih brine to što određen broj razmišlja o samoubojstvu. Otkrili su nam i da je u upitima znatan broj prijetnji. Golem je problem i to što velik broj djece svjedoči nekoj vrsti nasilja nad drugom osobom, no zbog straha da i sami ne postanu žrtve o tome ne žele nikoga obavijestiti, čak ni roditelje.

– I upravo je zato važno da prije svega roditelji grade osjećaj prisnosti sa svojom djecom od najranije dobi kako bi djeca znala da im se mogu povjeriti u svim situacijama, pa i u onim najneugodnijim. Djecu treba potaknuti da prijave takav ozbiljniji oblik nasilja čak i onda kada se boje, a to uvijek mogu učiniti i preko aplikacije Red Button Ministarstva unutarnjih poslova koja je prilagođena djeci i omogućuje prijavljivanje različitih oblika zlostavljanja djece – objašnjavaju iz Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu.

Da je riječ o mnogo širem problemu koji traži sustavniji pristup, dokazuju i porazni podaci o tome koliko su roditelji upoznati s time što im djeca rade na društvenim mrežama.

– Roditelji, nažalost, nisu dovoljno upoznati s aktivnostima djece na internetu. To nam je pokazalo i istraživanje EU Kids Online Hrvatska koje je provedeno krajem 2017. godine. Sudjelovalo je 1017 djece u dobi od 9 do 17 godina i isto toliko njihovih roditelja. Rezultati istraživanja pokazali su da je gotovo svako treće dijete komuniciralo na internetu s osobom koju nisu upoznali uživo, a toga je bilo svjesno tek 13% njihovih roditelja. Istovremeno se 14% djece susrelo uživo s tim osobama, a to je doznalo tek 5% roditelja. Ovi podaci najbolje pokazuju koliko je važno osvijestiti i educirati roditelje o digitalnim navikama djece i njihovoj sigurnosti na internetu – ističu Lana Ciboci i Danijel Labaš iz Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu.

Navode i činjenicu kako se u školama ne govori dovoljno o prevenciji elektroničkog nasilja te da bi takvi sadržaji trebali biti zastupljeni u nastavnom planu i programu od samog početka školovanja.

– Članovi Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu gotovo su svakoga tjedna u barem jednoj školi u Hrvatskoj, educiraju učenike, roditelje i nastavnike te govore o problemima povezanima upravo s tom temom. Na temelju tog iskustva vidjeli smo neke loše, ali i neke vrlo pozitivne primjere dobre prakse kada nastavnici i stručna služba u školama kontinuirano rade na educiranju djece radi prevencije elektroničkog nasilja – dodali su.

Pomoć nije potrebna samo zlostavljanoj djeci već i onima koji zlostavljaju. Glavna karakteristika elektroničkog nasilja jest anonimnost, a nasilnici često nisu ni svjesni boli i patnje koje prouzročuju žrtvi. Zato ih je, napominju stručnjaci, važno osvijestiti o posljedicama njihova ponašanja.

– S obzirom na to da sam se ovim poslom počela baviti na samim počecima, na negativne komentare navikla sam i s vremenom postala imuna na njih. Naravno da me katkada ipak povrijede. No protiv njih treba se boriti, ne davati im na važnosti. Mislim da je online bullying jedan od najvećih problema. Iako se o njemu govori sve više, to još uvijek nije dovoljno. Mislim da je najvažnije, ako se osoba susretne s bilo kojom vrstom bullyinga, potražiti pomoć. Danas to mogu učiniti i anonimno na platformi UHO i u najkraćem roku dobiti savjet. Jednako je važno i to što mogu vidjeti da nisu sami i da se jako mnogo njihovih vršnjaka svakodnevno susreće s istim problemom – kaže Maša Zibar.

A Dennis Domian ističe kako mu online bullying nije nimalo stran. S njime se susreće od samih početaka sve do danas.

– Iako sam se vremenom naviknuo i takvi su komentari dio moga posla, postojalo je razdoblje kada me to jako pogađalo i utjecalo na mene. Svi smo mi samo ljudi, a nasilnici na internetu trebali bi biti svjesni da njihove riječi imaju težinu. Mislim da je uvijek važno potražiti pomoć, a i sam sam to napravio – ističe D. Domian.

Važno je znati da nisi sam

Bernardo Brezni priznaje da se za vrijeme svoga angažmana na Youtubeu nije toliko susretao s negativnim komentarima, ali zna da se to događa.

– Negativni komentari dio su online zajednice i znam da se mnogo mojih jako mladih pratitelja susrelo s njima. Svima bih savjetovao da potraže pomoć, da traže savjet jer uvijek postoji rješenje – kaže Brezni.

Veronika Rosandić svakodnevno se susreće s negativnim i neumjesnim komentarima.

– U inboksu nalazim svakakve poruke i naravno da to utječe na mene. Iako se već dugo bavim ovime i naviknula sam na sve situacije, i dalje me katkada pogode i teško se nosim s njima. U videu sam prikazala samo neke od svakodnevnih poruka s kojima se susrećem kako bih potaknula svoje pratitelje da potraže pomoć jer rješenje uvijek postoji. Naročito sada, kad na platformi UHO mogu anonimno potražiti pomoć i dobiti rješenje za svoj problem. Važno je znati da nisi sam i da nisi jedini koji prolazi kroz slične probleme – ističe Veronika.

Većinu upita na platformi UHO postavljaju djeca koja završavaju osnovnu školu te oni koji pohađaju prva dva razreda srednje škole. Najmlađa osoba koja je poslala upit ima samo deset godina, no javljale su se i osobe starije od 20 godina.