Struka alibi politike

Kad čujem da će nešto u javnome životu riješiti struka, a ne politika, vlast ili neko upravno tijelo, jasno mi je da nema volje da se bilo što riješi i da ništa neće biti riješeno. Koliko god to kome izgledalo paradoksalno, ali drugačije i ne može biti. I drugačije nikad nije bilo, a nikad i neće biti da bi struka što uspjela riješiti.

Dakako, ne mislim da će političari početi vaditi krajnike ili se umiješati u atomsku fiziku (premda znam jednog našeg atomskog fizičara koji se cijelog života neuspješno pačao u politku). Samo sam uvjeren da je u poslovima vođenja nekog društva, u brizi za život zajednice ili, najkraće, u vladanju, pozivanje na struku obična izlika za nesposobnost i alibi za neodgovornost.

Kao dio ili grana znanosti, struka može štošta: primjerice, objasniti mehanizam samopopravljanja uništene bakterijske stanice. Ali što ona može kad je, recimo, riječ o namicanju novca za popravljanje laboratorija u kojem se bakterijske stanice istražuju? Malo ili ništa, jer prelijevanjem novca vlada mehanizam drugačiji od bakterijine DNK. Mislim, dakako, na novac iz državnog budžeta, o raspodjeli kojeg odlučuje politika.

Struka može objasniti zašto bi valjalo pisati "ne ću" a ne "neću", i obrnuto, ali o tome kako će se pisati i učiti u obrazovnim ustanovama, o tome kakva će biti školska norma, ipak ne može odlučiti struka. O tome će zadnju reći samo i jedino onaj tko u školi ima vlast, ma koliko se taj pokušavao sakriti pod skute struke.  Struka može utvrditi koliko je u koju jamu bačeno ljudi, kada je to i zašto učinjeno, tko su bile žrtve a tko počinitelji. No, što će biti, recimo, s imovinom žrtava, kako će se postupati s posjedima počinitelja, kakva će kazna koga zapasti i kakve će, uopće, posljedice izazvati ovakvi ili onakvi nalazi struke, o tome može odlučivati samo vlast: zakonodavna, izvršna i sudbena.

Da, dobro, sud, ali nije li i sud struka? Nije. Pravo je struka, a sud je često samo produžena ruka politike, pa se zato i ne kaže da je za progon kršitelja zakona potrebna stručna, nego "politička volja". Zašto npr. na sudovima lakše do otete imovine dolaze strani nego hrvatski državljani? Zbog struke?
Struci je prepušten i seksualni odgoj u školama i struka je predložila dva programa. Tko će odlučiti?

Oni koji ne žele odlučivati, iako im je odlučivanje jedini posao, da ne kažem struka, a to je naša neodlučna vlast. Prave se da je struka svemirska sila protiv koje se ništa ne može, a zapravo im je stalo do zabašurivanja činjenice da imaju moć. Nemaju oni ništa protiv moći, dapače, ali im nije baš po volji odgovornost koja s njom ide. Pa su smislili struku. Zaboravljajući da birači ipak znaju da je struka značenjem bliska stručku ili kitici ljubica (u zapučku političkog moćnika).