Francuski Institut za međunarodne i strateške odnose (IRIS), koji je rangiran kao jedan od 25 najjačih svjetskih think-tankova za pitanja sigurnosti i obrane, Sveučilište Salford iz Manchestera, kineski Centar za studije igara na sreću te odvjetnički ured Praxes Advocats iz Pariza izradili su na 94 stranice studiju o namještanjima rezultata koja će se koristiti kao pomoć francuskim vlastima u regulativi kladioničarskog tržišta.
Zanimljivo, uz riječ “Azija” u dokumentu se (pre)često ponavljaju riječi “Balkan” i “Hrvati”. I ovo istraživanje prepoznaje tri oblika korupcije u sportu. Početni bi bio pridobivanje nekog igrača da bi se postigao neki događaj u utakmici. Spominje se slučaj nekadašnjeg poznatog napadača Southamptona Matthewa Le Tissiera. Njemu je kladioničarska mafija u zadatak dala da odmah nakon prvog sučeva zvižduka izbaci loptu u aut, no plan mu je pokvario suigrač koji je loptu požrtvovno spasio, prisjeća se Le Tissier u svojoj biografiji.
Druga je opcija korumpiranje sudaca. Tako su u utakmici Nigerija - Argentina (1. lipnja 2011.) dosuđena dva nepostojeća jedanaesterca, jedan nakon osam minuta sudačke nadoknade. Veliki iznosi uplaćivani su na broj golova iznad četiri.
Valjda zbog popularnosti nogometa, u sjeni su ostala namještanja u sportovima u kojima se to postiže mnogo lakše, poput tenisa. Turnir u Lyonu prvi je dospio na naslovnice kada je Betfair zabilježio uplate od 130.000 eura na pobjedu Fernanda Vicenta protiv Jevgenija Kafeljnikova, tada jednog od najboljih igrača svijeta. Koeficijent je bio 5.00, a Vicente je doista i pobijedio 6-3, 6-2. Istraga nije dala rezultata zbog nedostatka dokaza.
Nikolaj Davidenko povukao se s meča protiv Martina Vassalo-Arguella na turniru u poljskom Sopotu 2007. Na argentinskog igrača stavljene su oklade u iznosu od sedam milijuna eura, što je oko šest puta više od normalnog volumena za takvu vrstu meča. Ni tu nije dokazano ništa, ali je ponukalo brojne igrače da počnu prijavljivati kontakte s “namještačima”.
“Ionako ćete izgubiti...”
Druga je vrsta prevare u sportu institucionalne prirode, dakle u slučajevima kada se njome bave sami klubovi ili čak federacije. Jedan od prvih velikih slučajeva u nogometu bilo je korumpiranje nekoliko igrača Valenciennesa od vodstva Olympiquea iz Marseillea 1993. Marseille se borio za titulu pa je, iako sa znatno jačom momčadi, trebao sigurnu pobjedu protiv Valenciennesa. Nekoliko dana kasnije imao je finale Kupa prvaka pa je momčad morala ostati svježa. Predsjednik Marseilla Jean-Pierre Bernes jasno je opisao situaciju jednom Valenciennesovu igraču: “Ionako ćete izgubiti. Pa zašto ne biste izgubili s 30.000 franaka u svojim džepovima?”
U Portugalu je najpoznatiji slučaj “zlatne zviždaljke” iz 2004., gdje je glavnooptuženi tadašnji predsjednik Porta Jorge Pinto da Costa. Suspendiran je na dvije godine nakon što mu je dokazano da je uspio u potkupljivanju sudaca. Dva slučaja odnose se na suca Jacinta Paixaoa i njegove pomoćnike kojima su ponuđene usluge prostitutki nakon što je Porto pobijedio u meču protiv Estrele de Amadore. Sudac Augusto Duarto posjetio je Pinta da Costu koji mu je dao omotnicu koja je sadržavala 2500 eura, dva dana prije utakmice s Beira Marom koja je završila remijem.
Vjerojatno najefikasniji način namještanja rezultata jest ako momčad sama odluči izgubiti. Makedonska Pobeda zaradila je 8-godišnju suspenziju iz svih europskih natjecanja 2009. zbog namještanja u kvalifikacijama za LP 2004./05. Makedonci su u prvom susretu izgubili kod kuće 3:1 protiv armenskog Pjunika pri čemu su svote uložene na trijumf Armenaca bile oko deset puta veće od uobičajenih. Pobeda je tada imala financijskih teškoća, neki igrači nisu dobivali plaće i po nekoliko mjeseci. Operaciju je organizirao stanoviti Zabrčanec, tada predsjednik Pobede koji je od igrača tražio da izgube. Za prodaju informacije kladioničarskoj mafiji da će Pobeda izgubiti i u uzvratu dobio je 300.000 eura. A da je klub prošao dalje, dobio bi tek 30.000 eura.
Ipak, najopasnije je kada se u namještanje upusti organizirani kriminal što opasnim smatraju i velesile. Čak se i na Wikileaksu mogu naći zapisi poput onog koji je u Washington poslan iz američke ambasade u Bugarskoj 2010: Javna je tajna da su bugarski nogometni klubovi izravno ili neizravno kontrolirani od organiziranog kriminala koji ih koristi kako bi se javno legitimirali, prali novac i nabrzinu zaradili, kaže se u dopisu.
Kako unosno može biti kupiti nogometni klub, dokazuje i primjer kineskog biznismena Zheyuna Zea koji je najprije kupio finski klub Allianssi, a onda i udjele u belgijskim Lierseu i La Louviereu. U Allianssi je postavio dva svoja čovjeka, Thierrja Pistera i Oliviera Suraya, koji su u klub doveli nekoliko belgijskih igrača i započeli igru. Izgubili su protiv Hake 8:0 u srpnju 2005. No, finski nogometni savez i policija odmah su reagirali i kaznili Allianssi sa 10.000 eura zbog namjernog puštanja jer klub na travnjak nije poslao najbolji sastav. Zheyun Ze se vraća u Belgiju i organizira namještanje deset utakmica, utakmica između dva “njegova” kluba 2005. završila je 7-0 za Lierse. Apetiti su Kinezu narasli pa je igrao i s drugim klubovima poput Bruxellesa ili Saint Truidena. Igračima se nudilo po 100.000 eura da ne daju baš sve od sebe na terenu. Provaljen je kada je Betfair vlastima prijavio neuobičajene svote novca na utakmice Saint Truiden – La Louviere i Bruxelles – Saint Truiden. Zheyun Ze je uhapšen, ali i ubrzo pušten nakon čega je pobjegao bez ikakvog traga. Suđenje 31 osobi još je u toku.
Belgija je, čini se, donedavno bila Eldorado kladioničarske mafije, pa i onih Hrvata koji su u njoj sudjelovali. Predsjednik UR Namura Jean-Claude Baudart tražio je kupca za klub koji je bio u financijskim teškoćama. Obratio se hrvatskom investitoru iz Njemačke, Mariju Cvrtaku. On i Cvrtak su 22. siječnja 2009. zaključili ugovor prema kojem će Cvrtak uplatiti 100.000 eura nakon kojih će uslijediti još dvije tranše od po 50.000. Cvrtak je prihvatio preuzeti dugove kluba koji su iznosili oko 700.000 eura u zamjenu za mjesto u upravi. Kada se čvrsto ušančio u klubu, Cvrtak je doveo sedam igrača za čije je plaće novac posudio, a za koje je znao da su korumpirani. Dvojica od tih igrača imali su glavne uloge u namještanju, Nemanja Cvetković (Srbija) i Dragan Bubić (BiH). Potonji je imao zadatak korumpirati i ostale iz momčadi. Na kraju je uvučeno šest igrača čiji su bonusi bili od 2000 eura za svaki namješteni susret. Za to vrijeme, Cvrtak i njegovi kompanjoni zaradili su 225.000 eura kladeći se na te susrete. Posljedica je priče da je Namur izbačen u 3. ligu, Cvrtak je dobio pet godina zatvora, a njegov račun u jednoj zagrebačkoj banci zamrznut je nakon što je na njemu nađeno 3,606.955 eura.
Podmićivali i na Eurobasketu
Jasno je da se pri korumpiranju sportskih djelatnika koriste različite metode, novčana je, dakako, najstimulativnija. Na košarkaškom EP-u u Litvi 2011. član grčke delegacije Stavros Ellianidis kontaktirao je trojicu sudaca nudeći im 20.000 eura za “pomoć”.
Najkreativniji, pak, način namještanja mečeva jest da ih mafija organizira sama. U veljači 2011. odigrana su dva prijateljska susreta između Latvije i Bolivije te Estonije i Bugarske. Sudile su trojke iz Mađarske i Bosne. U prvoj utakmici Latvija je tukla Boliviju 2:1, a Estonija i Bugarska odigrale su 2:2. Svih sedam golova postignuto je iz jedanaesteraca! Višemilijunske svote uplaćivane su na tri ili više golova. Susrete je organizirala agencija Footy Sport International smještena u Tajlandu čiji je šef Singapurac Anthony “Tony” Santia Raj. Sve je organizirao e-mailovima, a kasnijom je provjerom utvrđeno da takva agencija uopće ne postoji. Šest je sudaca dobilo doživotne zabrane suđenja, a za Tonyjem Santiom sada traga policija.
Najnevjerojatniji, ali istinit je slučaj odigravanja prijateljske utakmice između Bahraina i Toga 7. listopada 2010. Momčad koja je nosila togoanske dresove nije bila nacionalna momčad te zemlje, nego tek skupina amaterskih igrača koja je izgubila protiv pravog sastava Bahraina. Togoanska je nogometna federacija bila iznenađena vijestima da je njihova reprezentacija izgubila u Bahrainu jer je u točno vrijeme odigravanja susreta prava reprezentacija bila u povratku autobusom sa službenog meča protiv Bocvane. Čovjek koji je organizirao “spektakl” poznati je namještač Wilson Raj Perumal, isti onaj koji je palicom napao našeg Ivicu Raguža dok je “poslovao” u Singapuru.
>>Švedski klub prijavio sam sebe policiji zbog sumnji u namještanje!