Deluje nestvarno, ali 20.000 Hrvata je đuskalo i repovalo uz pesme o Hristu i Bogorodici!” Naslov sa srbijanskog portala Telegraf sve govori. I više od toga. Doista je bilo nestvarno u subotu uvečer u zagrebačkoj Areni na duhovnom megaspektaklu “Progledaj srcem”.
Doduše, Telegraf je malo pretjerao s brojkom, jer je u Areni bilo 18.000 kršćana, ali nema veze, bitno je da su, kako je rekao voditelj Marin Periš te večeri kršćani zauzeli novovjeku arenu i trijumfirali u njoj, pred očima zaprepaštenih Nerona i Dioklecijana. Da, to je doista bila trijumfalna večer, na kojoj nisu pobijedili ni vrhunski izvođači duhovne glazbe, ni profesionalna produkcija, fantastičan razglas, scena, rasvjeta i briljantni efekti, nego jedinstvenost duha koji je prožeo svaki milimetar Arene i zaposjeo svaki njezin kutak od prvoga do posljednjeg trenutka te večeri.
Otprije se zna da je “Progledaj srcem” koncert koji je više od koncerta. Signalizirala je to prepuna Cibonina dvorana u prošle dvije godine, kojoj je skoro krov odletio u zrak od siline i naboja te najposebnije duhovne obnove u Hrvatskoj. Trebalo je stoga pronaći veći prostor, pa se Laudato televizija okrenula prema Areni, planirajući isprva 12.000 posjetitelja, da bi se brojka, kako se koncert približavao, vrtoglavo penjala prema 18.000, koliko je dvorana mogla primiti.
No, ovo su sve samo dojmovi i statistika. Netko će se uhvatiti za jedno ili drugo, a netko za oboje. I dakako, neće pogriješiti. Ali, ono što je bitno za ovu cijelu priču skriva se ispod površine. To je jedno veliko duhovno gibanje i buđenje mladih generacija, koje se u Hrvatskoj događa posljednjih godina i često prolazi “ispod radara” u očima javnosti, a nevidljivo je čak i mnogim crkvenim strukturama. U Hrvatskoj, naime, danas postoje tisuće i tisuće mladih ljudi, lijepih, zdravih i obrazovanih, koji su se okrenuli Bogu i svoj život uskladili s evanđeoskim načelima.
Oni se okupljaju i druže po brojnim molitvenim zajednicama, odlaze na koncerte i hodočašća, pomažu u humanitarnim akcijama, na društvenim mrežama ne rigaju bijes i mržnju, ne osuđuju druge, ne rugaju se različitima i posve su nenametljivi, pa i nevidljivi. Sve dok se ne pojave na jednom ovakvom mjestu, kakvo je prošle subote bila zagrebačka Arena, demonstrirajući ujedno i svoje jedinstvo i zajedništvo.
Također, nije čudno što se to dogodilo upravo pod okriljem Laudato televizije, koja svojom upornošću posljednjih godina odgaja neke posve nove generacije ljudi, jer u njezinu programu nema nasilja, ubojstava, seksa, agresivnih reklama i indoktrinirajuće politike, pa u domovima i obiteljima, pred takvim ekranima, rastu neki novi ljudi. Ohrabrujuće je to za društvo, ali još više za Crkvu, koja na očigled buja “odozdo”, iz svoje baze. I šalje poruku da postoje ljudi u ovoj zemlji koji je mogu promijeniti na bolje. Kršćani koji su kadri pobijediti suvremene zvijeri u areni današnjeg svijeta. Koliko god se to nekome činilo nestvarno..
Darko gledao sam vas neko veče u Otvorenom i bio prijatno iznenađen.Ipak, nije mi jasno što je sa onim Markešićem ? Što on predstavlja i koga on predstavlja.Znam da je" u ono vrijeme" pisao za " Komunist". I sad je on kao neki autoritet.Svašta.