Suci i nakon povećanja imaju manju plaću nego 2009. i prosječnu u EU

Naravno da su plaće u zdravstvu uz uvjete rada jedan od razloga odlaska liječnika i medicinskih sestara iz Hrvatske. Tražeći argumente za povišicu plaće, liječnici traže kolektivni ugovor ili da se i za njih donese posebni zakon po uzoru na Zakon o plaćama sudaca, kojim bi se osnovna plaća liječnika propisala na razini plaće županijskog suca. Također, kažu, ako su sucima nedavno povećane plaće, onda nema razloga da se i liječnicima ne povećaju. Tako su suci još jednom obilježeni kao dio povlaštene elite na vlasti. Premda, kad im je osnovica plaće povećana za 6%, to je još uvijek 3% manja plaća nego što su je suci imali 2009., kad je iznosila 4873 kune. Međutim, 2013. osnovica za obračun plaće prvo im je smanjena 3%, a 2014. još 6% na iznos od 4443 kune, koliko im je donedavno iznosila osnovica. S povećanjem od 6% osnovica im je sada 4710 kuna.

Suci uglavnom samo na plaći

Međutim, plaće sudaca ne mogu se uspoređivati s plaćama liječnika. Naime, suci, da bi ispunili zadane kvote i poštovali zakonske rokove, kako ne bi stegovno odgovarali, posao, odnosno spise moraju nositi i kući. Ali, za taj prekovremeni rad nisu plaćeni. Suci ne dobivaju ni sve one dodatke, božićnicu, dar za djecu, jubilarnu nagradu, regres za godišnji odmor...

Suci nemaju kolektivnog ugovora niti sva ona prava koja iz njega proizlaze. Plaća im je u pravilu jedini izvor prihoda jer im je zabranjeno raditi dodatne poslove, odnosno tek manji dio sudaca iznimno, uglavnom na najvišim sudovima, ostvaruje dodatna primanja kroz stručne radove i na seminarima te u stegovnim vijećima nekih komora. Dakako, suci moraju čuvati svoju neovisnost i od bilo kakvih, pa i najmanjih darova iz zahvalnosti te moraju voditi računa o svom ponašanju u slobodno vrijeme kako ne bi ugrozili svoju neovisnost. I to što je za suce i druge pravosudne dužnosnike postoji zaseban zakon posljedica je shvaćanja koje vrijedi za većinu demokratskih zemalja da su i plaće sudaca jedan od bitnih elemenata njihove neovisnosti, odnosno jamstva da će svoju funkciju obavljati savjesno, pošteno i časno.

Prema posljednjim podacima CEPEJ-a, Komisije Vijeća Europe za učinkovitost pravosuđa, Hrvatska ne spada u red zemalja s visokim plaćama sudaca, a i u razmjeru s prosječnom bruto plaćom na državnoj razini plaće naših sudaca u razumnim su, prosječnim okvirima.

Prema određenim statističkim pokazateljima, ukupna izdvajanja na sudske plaće u usporedbi s BDP-om jesu velika, ali nisu suci krivi što je Hrvatska s 43 suca na sto tisuća stanovnika na samom vrhu, za razliku od recimo Danske sa 6 sudaca, Norveške i Italije s 11, Njemačke s 24 suca i Irske s 3. Međutim, pritom se gubi iz vida opseg poslova koje imaju naši suci i činjenica da mi spadamo u nacije koje se najčešće tužakaju, odnosno svoje konflikte rješavaju na sudovima, čime pogoduje naš pravosudni sustav temeljen na dostupnosti sudova svakome, bez obzira na veličinu i značaj problema. Stoga naši suci u usporedbi s europskima i rješavaju mnogo veći broj predmeta, i to posljednjih godina rade vrlo ažurno.

CEPEJ je objavio usporedne podatke za 48 zemalja s plaćama sudaca početnika i njihov omjer prema prosječnim bruto plaćama na državnoj razini, te iste podatke za suce vrhovnih sudova. Te bi podatke s obzirom na povećanje osnovice za obračun sudskih plaća trebalo korigirati za 6%, ali ni to ne bi bitno promijenilo status naših sudaca u usporedbi sa sucima drugih zemalja. Plaće sudaca početnika kreću se u rasponu od 0,94 u Njemačkoj do 4,31 u Armeniji, a u Hrvatskoj su 1,87 prosječne državne plaće. I po tomu smo bili 32., kao i po apsolutnom iznosu plaće u eurima. Povišica koju su suci dobili Hrvatsku bi diglo za nekoliko mjesta u poretku.

Najveći omjer kod Rumunja

Suci Vrhovnog suda s omjerom 4,12 u odnosu na državni prosjek smještaju nas na 22. mjesto, a u apsolutnom bruto iznosu od 50.927 eura na 27. mjesto. Omjer plaća vrhovnih sudaca inače se kreće od 1,62 u Njemačkoj u odnosu na prosječne plaće, do čak 8,28 u Rumunjskoj, koliko je tamošnja plaća vrhovnih sudaca veća od prosječne.

Uz poneke izuzetke, i plaće sudaca početnika i plaće sudaca na vrhovnom sudu, dakako, veće su u apsolutnom iznosu u razvijenim zapadnim zemljama.

U odnosu na BDP što se tiče izdvajanja za sudove, a plaće sudaca u tomu čine 80 posto tih sredstava, Hrvatska također s obzirom na broj stanovnika ne odskače izdvajanjima. Iako ima zemalja sa sličnim BDP-om i manjim izdvajanjima, ali i s više puta većim BDP-om, a sličnim izdvajanjima BDP-a po stanovniku. Recimo Irska ima više nego pet puta veći BDP u odnosu na hrvatskih 10.950 eura u 2016. godini, ali unatoč tomu po stanovniku na sudstvo izdvajaju 50 eura, a mi 53. Međutim, sam CEPEJ ističe da su ti podaci neusporedivi zbog različitih pravosudnih sustava. Uzgred, jednako su neusporedive plaće sudaca i pravnika u HNB-u i drugim bankama, ili korporacijama.