Suci ne znaju da svi pišu o 'proustaškoj' presudi

Sudstvo stoički trpi kritike površnih novinara koji opet, kao i prije dvije godine, pišu o “proustaškoj” presudi Prekršajnog suda u Kninu. Mediji tvrde da je sutkinja oslobodila prodavača odjevnih predmeta s natpisom “Za dom spremni” obrazlažući da je to stari hrvatski pozdrav još od vremena Šubića i Zrinskog. A zapravo, tako se optuženi branio. Oslobođen je jer ga “sud nije mogao sankcionirati”.

Prema zakonskoj odredbi po kojoj je traženo njegovo kažnjavanje, to je bilo moguće jedino da je na javnom okupljanju “nosio odoru, dijelove odore, odjeću oznake ili druga obilježja kojima se poziva i potiče na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti”. Kako ništa takvog nije nosio, sutkinja Katarina Peršen ga je oslobodila. To obrazloženje nisu čitali ni mediji koji su objavili faksimil presude.

Ali, zašto sutkinja, sud, a i svi drugi, šute i danas kao i 2011. kad je slučaj skandalizirao i Hrvatski helsinški odbor. Kao da optužbe o sudskom “proustaštvu” treba ignorirati!? Kao da se time ne čini šteta sudstvu i kao da je dobro što se pogrešne interpretacije koriste kao argument prihvatljivosti pozdrava “Za dom spremni”. Jer, ako je za sud to samo starohrvatski pozdrav, a nije mu ustaški režim prva i kao mnogima jedina asocijacija koju taj pozdrav budi, zašto onda Josip Šimunić ne bi mogao na stadionu vikati “Za dom spremni”!?

Na Prekršajnom sudu u Kninu dobili smo predsjednika suda kojem smo bili prvi glas o slučaju. “Nemam pojma o kojoj presudi govorite”, rekao je i uputio nas na Prekršajni sud u Omišu gdje sada radi sutkinja koju smo imenovali, Katarina Peršen. Začudo, ni ona nema pojma da mediji danima pogrešno interpretiraju obrazloženje iz presude koju je potpisala.

 - Ako sam donijela presudu kao prekršajna sutkinja u Kninu, onda upit pošaljite tom sudu”, rekla nam je. Suci koji žive izvan vremena i prostora ne trebaju se čuditi zašto je percepcija sudstva u javnosti loša.