'Suci sami sebe biraju, sami se kontroliraju, sami odlučuju o napredovanju'

– Da bi se dogodio kakav iole ozbiljniji pomak u pravosuđu, nužno je prekinuti lanac samoreprodukcije. Sada u pravosuđu imamo lidere izabrane početkom devedesetih, kada je u sudstvu i državnom odvjetništvu kadroviralo Državno sudbeno vijeće (DSV) na čelu s Antom Potrebicom. Sustav je popunjen ljudima izabranim po kriterijima koji nisu bili prvenstveno stručni, zatvorio se i samoreproducira se – opisuje stanje u pravosuđu jedan od utjecajnijih hrvatskih političara koji se zalaže za šire ustavne promjene u sklopu kojih bi se redefinirao položaj sudbene vlasti. Činjenica da su promjene Ustava sastavni dio kampanje za predsjedničke izbore razlog je zbog kojega naš sugovornik nije želio otkriti pojedinosti smatrajući da bi se bit promjena koje na godinu namjerava dati u javnu raspravu izgubio u dnevno političkom prepucavanju. Iznio nam je tek osnovne teze, a jedna od ključnih mu je izmjena sastava DSV-a.

– Sada imamo sustav da suci sami sebe biraju, sami se kontroliraju, sami odlučuju o napredovanju. To treba promijeniti tako da se izmjeni struktura DSV-a pa da suci budu zastupljeni u manjem broju, ili da se uvede potpuno drugačiji model – kaže naš sugovornik i spominje mogućnost sustava po uzoru na Češku. To bi značilo da DSV provjerava tko od kandidata ispunjava uvjete za suca, te Vladi, Saboru ili predsjedniku države predlaže po tri kandidata između kojih se jedan izabire. Što se tiče predsjednika sudova, neprihvatljivo mu je da ih ne bira ministar pravosuđa, nego da i tu suci imaju glavni utjecaj. – Predsjednik suda je odgovoran za organizaciju, financije, upravne poslove i bilo bi logično da vlada zbog toga ima utjecaj na njegov izbor – smatra zagovornik promjena.

Sustav bez ventilacije

Problem vidi i u sustavu obrazovanja i školovanja sudaca. Uvođenje Državne škole za pravosudne dužnosnike smatra promašajem koji je doveo do toga da je sudstvo postalo hermetički zatvoren sustav bez ventilacije. Treba, kaže, otvoriti mogućnost i drugima, kao što su odvjetnici i profesori da se kandidiraju za suce.

S posljednjom tezom slaže se i predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Robert Travaš. – Mislim da postoji suglasnost između Vrhovnog suda, Ministarstva pravosuđa, DORH-a i Odvjetničke komore da se izmjeni Zakon o DSV-u i Zakon o pravosudnoj akademiji te da se i odvjetnicima omogući kandidiranje za suca općinskih ili županijskih sudova ili za mjesto u DORH-u – kaže Travaš smatrajući apsurdnim da se odvjetnik sa 15 godina staža ne može kandidirati za općinskog suca jer nije završio Državnu školu za pravosudne dužnosnike, ali može konkurirati za suca Vrhovnog suda.

Predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe, Josip Kregar koji će za desetak dana na dnevnome redu imati prvo izvješće predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina o stanju sudbene vlasti za 2013. godinu, kaže kako u javnosti postoji raspoloženje da je nestao balans između samostalnosti i odgovornosti, te nezavisnosti i potrebe da se odreagira na situaciju u društvu. – Samostalnost ne znači autistično izoliranje od društva – kaže Kregar koji, čini se, nije najsretniji dijelom Hrvatinova izvješća u kojemu se problematizira teško financijsko stanje sudstva – a na tome je naglasak.

– Budžet za sudstvo vratio se na razinu 2009. godine, a samo za usluge braniteljima na sudovima s područja Osijeka, Splita, Rijeke i Zagreba sudovi duguju 54 milijuna kuna – stoji u Hrvatinovu izvješću. No, to su tek neki od materijalnih problema koje ističe predsjednik Vrhovnog suda. Problem su i sudske zgrade od kojih tek svaka peta zadovoljava osnovne uvjete za rad. Zbog nedostatka prostora ima sudova na kojima četiri suca dijele isti radni prostor. Sredstva za edukaciju su toliko skromna da bi se moglo reći nikakva...

Pravosuđe ne može reći da ne želi dijeliti sudbinu svih drugih koji se financiraju iz proračuna

Josip Kregar

Izvješće, međutim, svjedoči i o nekim pozitivnim pomacima. Tako se broj zaostalih predmeta smanjuje, a za kazneno sudovanje bi se moglo reći da je dobro.

– Točno, s oko 1,3 milijuna zaostataka sada smo došli na oko 800.000. Problem je, međutim, što zadnjih godina dinamika smanjivanja varira na istom i više nema značajnijih pomaka. I dalje je veliki problem parnično i trgovačko sudovanje – kaže ministar pravosuđa Orsat Miljenić ukazujući da tu treba učiniti veće napore. Slaže se da uvjeti u kojima rade suci nisu dobri, ali govori da su potrebne sustavne mjere, a da bez odgovornosti nema rezultata.

Građani već sada daju puno

Na pitanje ima li šanse da se pravosuđu ipak povisi proračun, ministar odgovara da se moramo ponašati isto kao u obitelji – trošiti onoliko koliko zarađujemo. U ovom času građani daju puno u proračun za sudstvo u odnosu na to koliko zarađuju, smatra ministar. Ukazao je na podatke koje je neki dan prezentirao u Saboru dok je u polupraznoj dvorani branio smanjivanje mreže sudova. A radi se o tome da spadamo u europske zemlje s većim brojem sudova (imamo 3,31 prvostupanjski sud na 100.000 stanovnika, a europski prosjek je 2,37), da za pravosuđe izdvajamo 47,9 eura po stanovniku, dok je europski prosjek 37 eura. Čak 30 država izdvaja manje po stanovniku za sudstvo nego Hrvatska. Kada se mjeri prema BDP-u, izdvajamo 0,36 posto BDP-a po stanovniku, a europski prosjek je 0,21. Slično je i s brojem sudaca, pa tako na 100.000 stanovnika Hrvatska ima 45,3 suca, a prosjek u Europi je njih 21. Bolje nije ni sa sudskim službenicima. Mi ih na 100.000 stanovnika imamo 157, a prosjek europskih zemalja je 72. U takvim su relacijama i brojke koje se odnose na tužitelje.

Činjenica je, međutim, da sudovi imaju i veliki priljev predmeta za što nisu krivi. Podaci za 2010. godinu govore da je priljev bio 3323 parnična i trgovačka predmeta na 100.000 stanovnika, a samo 11 europskih država ima veći priljev. Ipak, dok je kod nas prosjek rješavanja predmeta 457 dana, u Europi je on 246. Problem je stopa rješavanja predmeta koja iznosi 95 posto za 2012. godinu, što znači da je pala i da je Hrvatska po tome četvrta najgora u Europi. Što se plaće tiče, naši suci i tužitelji su u rangu s prosjekom kada se uzme u omjer s prosječnom plaćom.

Kada je riječ o izdvajanju za sudstvo, Kregar dijeli stav s ministrom pravosuđa.

– Pravosuđe ne može reći da ne želi dijeliti sudbinu svih drugih koji se financiraju iz proračuna – smatra. Predsjednik Odvjetničke komore Travaš pak kaže da nedostatak novca nije najveći problem našeg pravosuđa, ali ugrožava njegovo normalno funkcioniranje i izravno se reflektira na odvjetnike i vještake. – HOK stalno ukazuje na problem koji ugrožava egzistenciju značajnog broja odvjetnika koji brane po službenoj dužnosti – kaže Travaš podsjećajući da uzimaju naknadu u 30-postotnom iznosu od tarife, a i za to im se po godinu dana kasni s plaćanjem. – Više od godinu dana pokušavamo uz potporu Ministarstva pravosuđa ishoditi promjenu Pravilnika o uvjetima, načinu i postupku prijeboja potraživanja prema državnom proračunu s poreznim dugom i na takve slučajeve. Događa se da se računi kolega koji se ne mogu naplatiti od države blokiraju zbog poreznog duga koji je bitno manji od potraživanja prema sudovima. Sudovi izdaju rješenja o tim potraživanjima, a ona nisu ovršne isprave i nenaplativa su putem FINA-e – prepričao je apsurdnu situaciju predsjednik Odvjetničke komore.

Na pitanje treba li mijenjati ustavnu poziciju sudbene vlasti i što bi to u praksi donijelo, Travaš odgovara neutralno. Naglašava nužnost ustavne pozicije neovisnosti i samostalnosti sudbene vlasti, kao jamca poštenog i nepristranog suđenja. – No, takva samostalnost i neovisnost nije samo privilegij, ona je i velika obveza prema društvu i ostvarenju pravne države kavu želimo – općenit je Travaš.

Dužnosnik koji tvrdi da će iduće godine inicirati promjene u ustavnom pozicioniranju sudbene vlasti kaže da valja naći model koji bi profilirao etičke standarde i podignuo razinu odgovornosti sudaca za njihov rad i ponašanje. Na mlin takvim razmišljanjima ide i slučaj predsjednika Općinskog suda u Zadru, Željka Rogića.

On se, od kada je postao predsjednik zadarskog Općinskog suda bacio na rješavanje zaostataka te posegnuo za metodama koje nisu uobičajene. Izradio je plakat “Akcija – 100 najstarijih ostavina”, naslovio ga na suce i savjetnike i poručio da “nagrada slijedi”, te njime oblijepio sud. Suce je stalno tjerao da rješavaju predmete i o tome otvoreno govorio. No, puklo je kada je jednu sutkinju požurivao u rješavanju predmeta i još tražio da izradi listu redoslijeda kojim će rješavati spise. Prijavila ga je Sudačkom vijeću, a ono protiv njega pokrenulo postupak. Vijeće je zaključilo da je Rogić zahtjevom da izradi redoslijed rješavanja spisa povrijedio dostojanstvo sutkinje. Plakatom je pak, presudili su, obezvrijedio, omalovažio i ismijao ugled, dostojanstvo i časnost suda, pa su predsjednika suda kaznili opomenom.