Suci, kao i državni odvjetnici mogu otići na izlet iz svoje profesije i neko vrijeme provesti kao dužnosnici u izvršnoj vlasti (ali samo u Ministarstvu pravosuđa), a potom se vratiti i opet suditi, odnosno tužiti. No jesu li nakon toga i dalje neovisni ili su postali politički obojeni?
Hoće li, primjerice, na suđenje Melanije Grgić, sutkinje Županijskog suda u Velikoj Gorici koja je kao šefica radne grupe potpisala "lex Perković", imati utjecaja činjenica da je više od dva mandata u vrijeme HDZ-ove vlasti imala visoku dužnost u Ministarstvu pravosuđa, da ju je sadašnji ministar degradirao, a nakon skandala s "lex Perković" dao joj otkaz u Ministarstvu?
Predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa smatra da je njena sudačka neovisnost dovedena u pitanje. Sessa doduše ne govori ponaosob o Melaniji Grgić, već je njegov načelan stav da sucima nije mjesto u izvršnoj vlasti, da je takva praksa neustavna i ugrožava neovisnost sudstva. – Iako cinici smatraju, ne potpuno bez osnove, da je pitanje neovisnosti, samostalnosti i nepristranosti samo i jedino stvar karaktera, temelj uredne i djelotvorne sudbene vlasti u sustavu trodiobe vlasti jest onda kada je ona samostalna i neovisna, a to se može ostvariti tek onda ako su suci nepristrani i neovisni – kaže Sessa i konstatira da mogućnost koju daje Zakon o sudovima da sudac bude imenovan ministrom pravosuđa, zamjenikom ili pomoćnikom ministra u Ministarstvu pravosuđa... zaobilazi ustavno načelno trodiobe vlasti i načelo ravnoteže između njih.
– Kada se dopušta da sudac obavlja drugu dužnost ili službu u izvršnoj vlasti, makar je to i Ministarstvo pravosuđa, to jedino može značiti da sudac neko vrijeme nije sudac, već je nositelj neke druge dužnosti – kaže Sessa i podvlači da u toj poziciji sudac dobiva i provodi naloge politike. – Ustavna i zakonska pozicija suca, čija je sudačka dužnost po Ustavu stalna, u toj se situaciji virtualno mijenja jer sudac postaje državni službenik ili dužnosnik izvršne vlasti koji opet, bez mogućnosti samostalnog odlučivanja, provodi odluke koje donosi Vlada, dakle zakonom se na neki način "vara" Ustav jer se zaobilazi načelo ravnoteže sve tri državne vlasti – tvrdi Sessa. Naznačava, premda samo teorijski, da bi se pila mogla okrenuti i naopako pa postaviti pitanje zašto ministri ili drugi političari ne bi mogli privremeno suditi.
Što misli o Sessinim tezama, pitali smo Ivana Turudića, suca i predsjednika Županijskog suda u Zagrebu i jednog od sudaca koji su obnašali dužnosničke funkcije u Ministarstvu pravosuđa. Njega, premda je prošlo gotovo petnaest godina otkad je bio pomoćnik ministra pravosuđa Miroslava Šeparovića (sada suca Ustavnog suda), i dalje prati imidž HDZ-ova suca. – Šeparoviću sam bio pomoćnik svega tjedan dana budući da je brzo otišao na drugu funkciju. No i drugi suci su, prije i poslije mene, bili na raznim funkcijama u Ministarstvu pa im se to ne stavlja pod nos. Sudac Vrhovnog suda i predsjednik DSV-a Ranko Marijan bio je zamjenik ministra pravosuđa u Račanovoj vladi, a nitko ne kaže da je SDP-ovac. Moj prethodnik na mjestu predsjednika suda Božidar Rumenjak u Ministarstvu pravosuđa nakon mog odlaska radio je isti posao kao i ja.
Sudovi (ni)su samoposluga
Turudić, očekivano, ne dijeli stav predsjednika sudačke udruge Sesse da zbog rada u izvršnoj vlasti suci gube neovisnost. Ali kaže da su "u njegovo doba" stvari bile bolje uređene. Turudić kritizira zakonsku odredbu iz novijeg vremena po kojoj sucu i za vrijeme dok je na funkciji u izvršnoj vlasti teče sudački staž i daje za pravo Sessi kada kaže da "neovisno o mirovanju sudačke dužnosti, sudački status i dalje postoji jer navedena osoba ne prestaje biti sudac". – Kombinacija sudačkog statusa s djelatnim obnašanjem dužnosti ministra i drugih dužnosti u izvršnoj vlasti predstavlja protuustavno komponiranu tvorbu jer neovisnost sudstva uključuje standard zabrane sudjelovanja sudaca u političkim aktivnostima zato što to već samo po sebi može dovesti u pitanje samostalnost sudstva – kaže Sessa.
Daljnja mu je argumentacija da su poslovi ministra, kao i njegova zamjenika i pomoćnika, poslovi vođenja politike u pravom smislu te riječi, kao izvršavanja ili čak sudjelovanja u kreiranju političkih odluka vladajuće, političke većine koja je uglavnom beziznimno stranački strukturirana. – Neovisno o tome što ovakav sudac "u stanju mirovanja" nije član političke stranke – jer to po zakonu i ne smije biti – on sudjelovanjem u obnašanju izvršne vlasti posve krši princip zabrane obavljanja onih poslova nespojivih s idejom autonomije sudbene vlasti – zaključuje Sessa.
Turudić misli da je dobro da suci svojim iskustvom pomognu u radu Ministarstva pravosuđa, ali problematizira način na koji se to danas radi. – Općinski i Županijski sud u Zagrebu postali su samoposluga Ministarstva pravosuđa u koju se poseže a da se ne traži mišljenje i suglasnost predsjednika suda – kaže Turudić i ističe slučaj donedavne USKOK-ove sutkinje na svom sudu Koraljke Bumči. Ona je, prepričava Turudić, zadužila jedan od najznačajnijih korupcijskih predmeta, takozvani slučaj Bankomat čiji spis ima oko 40.000 stranica i desetak optuženih. Predmet je došao do faze pripremnog ročišta kada ju je ministar pravosuđa Orsat Miljenić pozvao u Ministarstvo za savjetnicu.
Ministar je o tome obavijestio predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina koji joj je dao suglasnost za premještaj, ali Turudiću, požalio nam se on, o odlasku njegove sutkinje nitko nije rekao ni riječi. – Slučaj Bankomat morao je čekati dok drugi sudac nije stekao uvjete za suđenje u USKOK-ovim predmetima, dok nije prošao sigurnosne provjere i upoznao se sa spisom. A upravo to predstavlja slučaj izravnog utjecaja ministra na sudski postupak – optužio je Turudić.
Ministar pravosuđa Orsat Miljenić odbacuje takve optužbe. Kaže da je za prelazak suca na rad u Ministarstvo potrebna suglasnost predsjednika Vrhovnog suda i da ju je u konkretnom slučaju dobio. A zašto Hrvatin o tome ništa nije rekao Turudiću, to je njihova stvar, ogradio se ministar. Govoreći načelno o sudjelovanju sudaca i tužitelja u radu izvršne vlasti, odnosno Ministarstvu pravosuđa, Miljenić ističe da tu nema ništa sporno. – Naprotiv, nakon iskustva koja steknu radeći u Ministarstvu, a to često znači sudjelovanje u izradi zakona, putovanja, susrete s drugim institucijama i kolegama, suci se vraćaju na svoj posao s daleko širim vidicima koji im samo mogu koristiti u radu – kaže ministar i naglašava da bi problem postojao jedino kada bi netko bio postavljen za ministra, zamjenika ili pomoćnika ministra te pritom i dalje sudio, što je nemoguće.
Privilegirani "izletnici"
Svi Miljenićevi najbliži suradnici došli su iz sudstva. Tako je zamjenica ministra pravosuđa Sandra Artuković Kunšt sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, njegova je pomoćnica za građansko, trgovačko i upravno pravo Renata Duka koja je bila savjetnica na Visokom trgovačkom sudu, pomoćnica za kazneno pravo je Sanja Nola, sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, dok je Miljenićev pomoćnik za organizaciju pravosuđa Ivan Crnčec došao s funkcije zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
– Sessina argumentacija je apsurdna. U svijetu je uobičajeno da suci i državni odvjetnici sudjeluju u radu ministarstva pravosuđa. Tako je to u Francuskoj, Austriji, Italiji, Njemačkoj... – kaže ministar. Ističe i primjer Poljske gdje ministar pravosuđa sam premješta suce na rad u ministarstvo te slučaj Slovačke u kojoj suci mogu biti premješteni na rad čak i u ured predsjednika, u vladu i druge institucije. U Finskoj i Švedskoj, koje su nešto restriktivnije, suci mogu biti privremeno premješteni na rad u ministarstvo pravosuđa zbog određenih projekata. – Doista nema ništa sporno u tome da suci i državni odvjetnici rade u Ministarstvu. Da oko toga ima i traga sumnje, onda bi na to upozorila Europska komisija u pristupnim pregovorima. Uostalom, otkad je hrvatske države, suci i tužitelji rade u Ministarstvu pravosuđa – govori Miljenić i pita Sessu nije li i on osobno bio u istoj poziciji koju sada kritizira kada je kao sudac bio hrvatski konzul u Australiji.
S Miljenićem se slaže i njegov prethodnik, ministar pravosuđa u HDZ-ovoj vladi Dražen Bošnjaković. – Nije sporno da suci i tužitelji budu raspoređeni na rad u Ministarstvo. I ja sam imao suradnike iz sudbene vlasti i Državnog odvjetništva, ali sam preferirao stvaranje našeg kadra u državnoj upravi – kaže Bošnjaković dodajući da to nije bilo lako jer se radi o specifičnoj materiji.
Kritičari ulaska sudaca u izvršnu vlast, osim njihove neovisnosti, ističu i druge probleme. Kažu da nije fer da netko po osam godina drži rezervirano sudačko mjesto, da za to vrijeme ne sudi i ne razvija se kao sudac, a istodobno nitko drugi ne može biti imenovan jer je mjesto zauzeto. Nije fer, kažu, ni mogućnost da si izabere bolju plaću. U pravilu je to sudačka koja je znatno veća od primanja što ih za isti posao u Ministarstvu dobivaju državni službenici pa to kod njih izaziva jal i osjećaj da su "izletnici" iz sudstva privilegirani. Kritičari kažu da suci i tužitelji odlaze u Ministarstvo samo da bi im to bila odskočna daska za napredovanje jer na funkcijama u izvršnoj vlasti stječu dragocjena poznanstva.
Neki su u vrijeme obnašanja dužnosti u Ministarstvu pravosuđa čak i imenovani sucima. Tako je sadašnja sutkinja Ustavnog suda Snježana Bagić u vrijeme dok je bila zamjenica ministra postala sutkinjom Županijskog suda, a tajnica Ministarstva Jadranka Kos imenovana je sutkinjom Općinskog suda. Velimir Čolović također s pozicije pomoćnika ministra pravosuđa ušao je u sudbenu vlast i postao sudac Općinskog suda u Osijeku.
Osim sudaca, na dužnosničkim funkcijama u Ministarstvu pravosuđa bio je i niz državnih odvjetnika. Barica Novosel, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, te zamjenici glavnog državnog odvjetnika Boris Koketi, Jozo Jurčević i Dubravko Palijaš samo su neka od tužiteljskih imena s liste dvojnih dužnosti.
>>Trgovački sud je za 'velike' i 'moćne' elementarna nepogoda