Suci u DSV-u, ali i profesori, na dvije plaće u radno vrijeme

Inicijativa predsjednika Vrhovnog suda mr. sc. Radovana Dobronića o organizaciji okruglog stola o izvansudskim aktivnostima sudaca izazvala je kontroverzne reakcije. Neki to smatraju važnom temom dok dio drži da se pretjeruje i da "lov na vještice" može dovesti i do neželjenih učinaka. Dio sudaca po "tonu" inicijative iščitava "agendu". Neki pitaju zašto je Dobronić od udruga izdvojio samo Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo umjesto da je, ako se već ide na potpuno "čistunstvo", pozvao sve zainteresirane udruge.

Onda su sporni i profesori

Ako je sporan dodatan stručni rad sudaca tijekom radnog vremena ili izvan njega, nije li onda sporno i što sedam sudaca koji su članovi Državnog sudbenog vijeća za taj angažman dobiva 3000 kuna mjesečno, a predsjednik 4000, premda se sjednice DSV-a održavaju u radno vrijeme sudova. Dakle, iako istodobno ne mogu raditi dva posla, dvostruko su plaćeni. I još im se sudačke obveze umanjuju, predsjedniku DSV-a 75 posto, a članovima 20 posto. Saborski zastupnici, trenutačno Arsen Bauk i Dražen Bošnjaković, uz saborsku plaću dobiju i paušal od 3000 kuna mjesečno kao članovi DSV-a, bez obzira na to nazoče li na sjednicama. To je ekvivalent radu u saborskom odboru, kako nam je rekao Bauk. I profesori Igor Gliha i Mario Vinković, uz profesorsku plaću, za DSV dobiju isti honorar. Naravno, tko bi to radio da se ne plaća dodatno. Ali opet, baš se i ne čini etičnim u istom radnom vremenu biti na dvije plaće.

"Prozvani" suci pitaju zašto onda i profesore s pravnih fakulteta (i ostalih, op.a.) nitko ne pita za njihova dodatna primanja jer je i obrazovanje mladih jednako važna djelatnost, pa zajedljivo dodaju da neki sada ukidaju i konzultacije kako bi imali vremena baviti se drugim stvarima. Ako to za sve njih nije sporno, onda ne bi trebalo biti sporno ni to što suci rade neki dodatan stručni posao. Tim više jer im se ne smanjuje sudačka norma već je moraju ispuniti. Sudac Županijskog suda u Zagrebu Ivica Veselić, koji se našao na našem popisu od 30 sudaca s većim dodatnim honorarima, rekao nam je kako je, upravo da bi izbjegao prigovore, njegov učinak redovito 120 posto iznad norme. Sudac Visokog trgovačkog suda Željko Šimić smatra da dodatnim angažmanom u okviru Pravosudne akademije radi društveno koristan posao, a osobito ističe da su njegova predavanja različiti polaznici uvijek ocjenjivali najvišim ocjenama te su ih hvalili. Uzgred, i Bauk je zgodno primijetio kako je jednom i na DSV-u postavljeno pitanje bi li radije imali suca koji svaki dan odradi osam sati, ali ispuni 50 posto norme, ili suca kojeg često nema, ali uvijek odradi znatno iznad 100 posto.

Sutkinja Jelena Čuveljak primijetila je da najavljena inicijativa analizira što suci u drugim državama ne mogu raditi, ali ističe da pritom nije obrađena tema davanja pravnih mišljenja, jer to suci mogu raditi u većini država pa tako i u Poljskoj iako im nije dopušten rad u arbitražama.

Plaća suca u Danskoj

Dobronić je izdvojio i zemlje poput Češke, Malte, Austrije... gdje su arbitraže sucima zabranjene, ali većina tih zemalja prema podacima CEPEJ-a ima nekoliko puta veću prosječnu godišnju plaću u odnosu na Hrvatsku, i/ili znatno veći omjer početničke i najviše sudske plaće u odnosu na prosječnu, što se onda odražava i na mirovine. Isto tako, Njemačka recimo dopušta svojim sucima arbitraže, ali najviše do 40 posto njihove godišnje plaće, a Danska, zemlja s najbolje percipiranim sudstvom, 50 posto. Taj kriterij kod nas prelazi troje od oko 280 sudaca viših sudova, kako smo utvrdili istražujući njihove imovinske kartice, dok ostalih 30 koji bi mogli biti sporni ima dodatna primanja u iznosu do 30 posto godišnje plaće. S tim da je plaća suca na početku karijere u Danskoj 3,4 puta veća od danske prosječne plaće, a na vrhovnom sudu ona je 5,9 puta veća te iznosi od 129 do 224 tisuće eura dok je kod nas od 23 do 53 tisuće kuna, odnosno od 1,7 do 3,9 prosječne hrvatske plaće, po čemu smo na europskom začelju. 

Svi s većim honorarima ispunjavaju sudačku normu