Udruga Franak izvijestila je o novoj presudi Suda EU u korist mađarskog dužnika koji je konvertirao kredit s valutnom klauzulom u CHF, a imao je ništetnu valutnu klauzulu i ništetnu kamatnu stopu. Zakonskom su konverzijom ništetne odredbe zamijenjene valjanima. Slična je prethodnoj presudi C-118/17, također za mađarski slučaj.
Novom presudom C-705/21 Sud EU je 27. travnja 2023. utvrdio da:
1. Nacionalni sud ne smije intervenirati u ugovor koji ne može opstati nakon uklanjanja ništetnih odredaba, i ne smije zamijeniti ništetne odredbe valjanima kako bi na taj način održao ugovor na snazi.
2. Od stupanja na snagu ugovora koji ne može opstati bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi pa do zakonske konverzije ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nije moguće održavati na snazi primarno ništetan ugovor, odnosno ne postoji zakonska mogućnost konvalidacije ništetnog ugovora u valjani ugovor.
Iz Udruge Franak komentiraju da je ta presuda još jedan dokaz da ni hrvatskom konverzijom nisu konvalidirane ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da potrošač ima pravo sudski utvrđivati ništetnost ugovora i nakon zakonske konverzije, a sve to u skladu je s već donesenim odlukama Vrhovnog suda RH Rev-2868/18 i Rev-18/2018.
- Ono što u Hrvatskoj nedostaje da bi slika bila potpuna jest pravo potrošača na obeštećenje, nakon utvrđenja ništetnosti koja je nedvojbena – kažu u UF-u koji prenosi bitne dijelove iz presude:
Paragraf 33
Nacionalni sud je utvrdio da se odredba o valutnom riziku odnosi na glavni predmet ugovora.
Paragraf 38
Nacionalni sud ne može dopuniti ugovor izmjenom sadržaja ništetne ugovorne odredbe.
Paragraf 39
Utvrđivanje ništetnosti za posljedicu ima ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da te odredbe nije bilo, uz povrat koristi koje je prodavatelj robe odnosno pružatelj usluge neosnovano stekao na potrošačevu štetu na temelju nepoštene odredbe.
Paragraf 48
Nacionalni sud treba naložiti da se potrošaču vrate svi iznosi koje je kreditor nepošteno stekao i to na temelju stjecanja bez osnove.
Paragraf 49
Ovlasti suda ne smiju se širiti izvan nužno potrebnog kako bi se potrošača zaštitilo od štetnih posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora.
Paragraf 50
Nacionalni sud nema pravo prilagođavati ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi kako bi se ugovor održao na snazi.
Paragraf 55
Praznine u ugovoru nastale uklanjanjem ništetnih odredaba ne mogu se popuniti na temelju nacionalnih odredaba općeg karaktera.
Paragraf 56
Od dana sklapanja ugovora pa do dana zakonske konverzije nije moguće zamijeniti ništetnu ugovornu odredbu valjanom te nije moguće ništetan ugovor održavati na snazi do dana zakonske konverzije.
Prevedeno na hrvatski slučaj franak, pojašnjavaju da bi to značilo sljedeće:
1. Potrošači nakon konverzije imaju pravo utvrđivati ništetnost ugovora s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom kamatnom stopom.
2. Vrhovni sud RH mora omogućiti potrošačima puno obeštećenje na temelju utvrđenja ništetnosti, ako konverzijom puno obeštećenje nije postignuto.
Iz UF-a pozivaju Vrhovni sud RH da zaustavi agoniju 55.000 potrošača i odluči o njihovim pravima nakon konverzije – odluka se još čeka, a u lipnju nastupa zastara prava potrošača na podizanje tužbe za povrat preplaćenog. Komentar smo zatražili i od Hrvatske udruge banaka te čekamo njihovo očitovanje.
Di su pare Vujčiću?