Stjepan Klarić dopuštao je fizička i psihička zlostavljanja zarobljenika i u njima je sam sudjelovao te nije ništa poduzeo da to spriječi. On i njegovi podređeni morali su primjenjivati propise i pravila Ženevske konvencije, no svjesno su ih kršili. Svjedoci su iskazivali kako ih se tuklo, mučilo strujom, a sud je iskazima tih svjedoka vjerovao. Neki od njih opisali su i kako ih se tjeralo da glavom udaraju u zid. Nedvojbeno je ustanovljeno da su pojedini zatvorenici seksualno zlostavljani, a pojedine su zatvorenice silovane. Dokazano je i postojanje tzv. crne sobe, o kojoj su osim zarobljenika iskazivali i neki drugi svjedoci poput Josipa Perkovića i Mate Laušića...
Klariću tri i pol godine
Najbitniji su to izvaci iz obrazloženja nepravomoćne presude kojom je vijeće zagrebačkog Županijskog suda pod presjedanjem Marijana Garca izreklo kazne Stjepanu Klariću, bivšem zapovjedniku Konačišta ratnih zarobljenika u Kerestincu, te njegovim podređenima – Draženu Pavloviću, Viktoru Ivančinu, Željku Živecu i Goranu Štrukelju, optuženima za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima koji je počinjen od kraja 1991. do svibnja 1992. Klarić se teretio po zapovjednoj, a ostali po osobnoj odgovornosti. Svi zajedno ukupno su osuđeni na osam i pol godina zatvora. Klarić je osuđen na tri i pol godine zatvora, Ivančin na dvije godine, a Pavlović, Živec i Štrukelj osuđeni su na po godinu dana zatvora.
Nepravomoćna presuda nije zadovoljila ni tužiteljstvo ni branitelje okrivljenika, a nakon objave mogli su se čuti i komentari da je riječ o – kompromisnoj presudi, osobito kad je riječ o kaznama koje su gotovo potpuno pokrivaju vrijeme koje su okrivljenici proveli u pritvoru.
Žalbe obrane i optužbe
Osim toga, izrečene kazne su blago rečeno kontradiktorne obrazloženju nepravomoćne presude iz kojeg proizlazi da je nedvojbeno utvrđeno da su svi okrivljenici počinili to za što ih se tereti, te da je sud vjerovao svjedocima koji su opisivali torture kroz koje su prolazili. Ako im je sud vjerovao, nameće se pitanje zašto i izrečene kazne nisu veće, to više što je raspon kazni za ratni zločin od pet do 20 godina zatvora. Nadalje, ako je za Klarića nedvojbeno utvrđeno da je bio zapovjednik Konačišta ratnih zarobljenika u Kerestincu te kao takav odgovaran za sebe i podređene, što proizlazi iz obrazloženja nepravomoćne presude, pitanje je i je li on onda trebao dobiti veću kaznu? Što se tiče ostalih okrivljenika, njih se teretilo da su ratni zločin počinili po osobnoj odgovornosti. No, tijekom suđenja malo koji svjedok imenom je i prezimenom spominjao okrivljenike, izuzev Klarića. Svjedoci su uglavnom iskazivali da su ih zlostavljali neimenovani, ponekad i maskirani ljudi, a gotovo ni jedan svjedok u sudnici među optuženicima nije prepoznao svoje zlostavljače. Zbog svega toga i tužiteljstvo i obrane okrivljenika najavili su žalbe na presudu. Tužiteljstvu su sporne kazne koje smatra malima, a obrane okrivljenika smatraju da optuženicima, pogotovu ovima koji su se teretili po osobnoj odgovornosti, navodi optužnice nisu dokazani.
>>Za ratni zločin u Kerestincu Klarić i četvorka osuđeni na 8 i pol god.!