U Münchenu su danas izrečene osuđujuće presude Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Suđenje je pred Visokim zemaljskim sudom započelo u listopadu 2014. To je druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pokraj Münchena. Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu. Sud je tada ustvrdio da je Prates ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao optuženom Perkoviću, koji je taj ključ prema presudi proslijedio dosad neutvrđenim počiniteljima. Prates, koji je bio Perkovićev suradnik u Njemačkoj, također je pratio kretanje Đurekovića. Mustač je u to vrijeme bio pretpostavljeni Josipu Perkoviću u Službi državne sigurnosti.
U nastavku pratite tijek događaja:
13.00 sati – Krešo Beljak, upitan ima li komentar na tu osuđuju presudu, odgovorio je niječno, ali i ustvrdio kako zna da je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman dobio putovnicu od Perkovića te kako je činjenica da je HDZ stvarala tajna služba bivše države. "Ne, apsolutno ne(mam komentar), ali činjenica jest, znam to iz razgovora sa starim HSS-ovcima, da je Tuđman dobio putovnicu od Perkovića", rekao je Beljak novinarima nakon što je Narodna koalicija (SDP, HNS, HSS, HSU) predala kandidacijske liste Državnom izbornom povjerenstvu (DIP).
"Šokiran sam kad vidim da su ljudi koji su Franji Tuđmanu nabavljali putovnicu, koji su uživali njegovo povjerenje, povjerenje Gojka Šuška, (Tomislava) Karamarka, svih HDZ-ovaca koji su bili među osnivačima stranke, na kraju prokazani kao udbaški egzekutori. To je strašno i govori sve o HDZ-u kao stranci jer to je očito nešto o čemu se HDZ treba očitovati", rekao je Milanović.
12.48 sati – Odvjetnik Josipa Perkovića Anto Nobilo nezadovoljan je presudom i najavio je žalbu. "Mi ćemo već danas krenuti s konzultacijama kako bismo što prije zatražili reviziju. Smatramo da je ovo nepravedna odluka koja se ne bazira na činjenicama. Smatramo da je sud u ključnim momentima preskakao obrazloženja i pozivao se na neke stavove tužilaštva", rekao je Nobilo.
11.14 sati – Tužitelj Leinhard Weiss rekao je da osuđeni i njihovi odvjetnici mogu uložiti žalbu Saveznom sudu.
– Ako presuda postane pravomoćna, onda će optuženi biti poslani na odsluženje doživotne kazne natrag u Hrvatsku. To je i bio uvjet za izručenje s hrvatske strane, ali to u pravilu radi svaka država – rekao je Weiss.
11.07 sati – Ova presuda u Hrvatskoj će morati imati reperkusije. Ono što nas je posebno zanimalo jest istina o tome kako je sustav funkcionirao. Sada tu istinu znamo, arhivi su otvoreni, vrijeme je da se ta istina probije, da se pokaže taj dio hrvatske povijesti, da se vidi što se i kako se događalo – rekao je odvjetnik Siniša Pavlović.
11.05 sati – Nakon 33 godine konačno znamo istinu, tko je organizirao i naredio ovo ubojstvo – rekla je odvjetnica Gizele Đureković Zrinka Pavlović nakon presude.
Dodala je da je po istoj špranci ubijen i Damir Đureković, sin Stjepana i Gizele Đureković.
10.24 sati – Sud je obrazložio presudu činjenicom da su obojica u vrijeme ubojstva obnašala važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS) koja je inicirala i provela likvidaciju Stjepana Đurekovića.
"Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, dakle 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka SDS-a, dok je Josip Perković tada obnašao funkciju čelnika odjela II. SDS-a zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu", objasnio je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.
"Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da počne pripreme za likvidaciju Stjepana Đurekovića", rekao je Dauster. On je time opovrgnuo tvrdnje obrane da je za likvidaciju Đurekovića bila zadužena savezna razina SDS-a (poznatija kao Udba).
"Motiv za uklanjanje Đurekovića utemeljen je na njegovu neprijateljskom djelovanju i upletenosti u malverzacije u Ini. Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s Inom koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao veliki teret za republičko vodstvo", rekao je Dauster. On je prije toga objasnio kako su hrvatske vlasti dobro surađivale s njemačkim pravosuđem i predale joj sve spise koji su bili zatraženi
9.29 sati – Kako javlja HRT, osuđeni snose troškove postupka. Samo je polovična istina da je Hrvatska otvorila svoje arhive, rekao je sudac Dauster, dodajući da su mnogi dokumenti prebačeni u privatne arhive. Slovenske vlasti suprotno tome znatno su surađivale. Sudac je također opisao stanje u Ini u vrijeme ubojstva.
9.12 sati – Sud je proglasio Perkovića i Mustača krivima za pomaganje u ubojstvu Đurekovića te su obojica dobila kaznu doživotnog zatvora.
9.00 sati – Državno tužiteljstvo u svojoj završnoj riječi prošlog tjedna kazneno djelo pomaganja u ubojstvu prekvalificiralo je u sudjelovanje u ubojstvu s predumišljajem, za što je prema njemačkim zakonima predviđena doživotna kazna.
Tužiteljstvo smatra da je tijekom suđenja dokazano da je optuženi Josip Perković izravno djelovao u organizaciji ubojstva Stjepana Đurekovića. Ono je u svojoj završnoj riječi također ostalo pri motivu ubojstva, a to je po tužiteljstvu uklanjanje Đurekovića kao svjedoka financijskih malverzacija u koje je u državnoj naftnoj kompaniji Ina bio upleten sin tadašnjeg visokopozicioniranog jugoslavenskog političara Mike Špiljka, Vanja. Đureković je do svog odlaska u Njemačku obnašao visoke menadžerske funkcije u Ini.
Obrana je tijekom cjelokupnog suđenja, pa tako i u svojoj završnoj riječi, prije svega pobijala motiv ubojstva. Prema obrani, Đureković je ubijen jer je kao agent Njemačke obavještajne službe (BND) Nijemcima odavao osjetljive vojne tajne vezane uz zalihe nafte bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) pa je izvršenje ubojstva izvela vojna Kontraobavještajna služba (KOS), u suradnji sa saveznim SDS-om (službom sigurnosti). Prema tome, tumači obrana, Perković kao djelatnik republičkog SDS-a nije mogao biti upleten u provođenje ove akcije.
Drugi stup obrane odnosi se na diskreditiranje važnih svjedoka u ovom suđenju poput Vinka Sindičića i Bože Vukušića koje obrana, zbog kriminalne prošlosti, smatra nevjerodostojnima.
Količina materijala i neodazivanje svjedoka produljilo proces
Suđenje, koje je trebalo biti okončano u travnju 2015., odužilo se zbog velike količine dokumenata koji su tijekom suđenja pristizali iz Hrvatskog državnog arhiva i bili uključivani u dokazni materijal.
Proces se produljivao i zbog čestog neodazivanja svjedoka, kao i činjenice da su mnogi važni svjedoci davali iskaz putem videoveza, za što su bile potrebne dugotrajne tehničke pripreme.
Hrvatska javnost ispočetka je intenzivno pratila ovo suđenje, posebice zbog okolnosti pod kojima su optuženi Josip Perković i Zdravko Mustač bili izručeni Njemačkoj.
Neposredno uoči ulaska u Europsku uniju, čime je automatski i za Hrvatsku počeo vrijediti europski uhidbeni nalog, hrvatska Vlada je promijenila zakon koji je onemogućio izručenje osumnjičenih, ali je isti zakon krajem 2013., na pritisak Europske komisije, promijenjen, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovici 2014.
Za suđenje se akreditiralo 155 novinara, od kojih 15 iz Hrvatske, ali je tijekom velike većine ročišta u sudnici bilo tek nekoliko predstavnika medija.
Na početku procesa predstavnici saveznog javnog tužiteljstva najavili su mogućnost pokretanja novih postupaka vezanih uz ubojstva hrvatskih emigranata.
Sramota da nase sramote i istine rijesava Njemacka.