ZAGREB - Općinsko državno odvjetništvo poslalo je zagrebačkom Županijskom sudu žalbu na nepravomoćnu presudu kojom su petorica iz tzv. male mafije - Nikica Jelavić (39), Zoran Pripuz (40), Blažo Petrović (39), Željko Vinkešević (29) i Ivan Geceg (43) - oslobođeni optužaba za prijetnje, višemilijunske prijevare, iznude i pranje novca. U žalbi na 29 stranica, tužitelji Gordana Klarić i Jurica Ilić zatražili su od višeg suda da "ukine presudu i predmet vrati pred izmijenjeno vijeće sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje", i to zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja" i zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka".
Vijeće pod predsjedanjem suca Zdravka Majerovića, naime, smatralo je da optužbe nisu dokazane, a iskaze ključnih svjedoka Ivana Majhera i Vladimira Harteka smatraju nelogičnim, neživotnim i proturječnim.
Tužitelji ne misle tako, a to su ilustrirali i iskazima svjedoka po sve tri točke optužnice. Tužitelji tako navode da oslobađajuća presuda Nikici Jelaviću, kojeg prva točka tereti za prijetnju Mirjani Mikulić, predstavlja "pogrešno utvrđeno činjenično stanje" te "relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka". Tužitelji smatraju da je sud više vjerovao Jelavićevoj obrani nego svjedočenju M. Mikulić.
U žalbi tužiteljstva navodi se i kako prvostupanjski sud nije vodio računa da je M. Mikulčić pred istražnim sucem opširno pričala o djelima koja se odnose na suđenje "zločinačkoj organizaciji". Jelavićevu prijetnju, pak, detaljnije je opisala tek na suđenju "maloj mafiji". Tužitelji su vijeću suca Majerovića zamjerili i što je koristio taj istražni zapisnik, iako ga na glavnoj raspravi nije pročitao. Kako smatraju tužitelji, to je suprotno Kaznenom zakonu jer se presuda može temeljiti samo na činjenicama i dokazima iznesenim na glavnoj raspravi.
Nadalje, tužitelji smatraju da je i po drugoj točki optužnice, koja Pripuza tereti za protupravnu naplatu, Petrovića i Gecega za prikrivanje protupravno stečenog novca, a Vinkeševića za iznudu nad Majherom, sud nepotpuno i pogrešno ustvrdio činjenično stanje te bitno povrijedio odredbe Kaznenog zakona. Takav stav tužitelji pojašnjavaju činjenicom da je sud neopravdano vjerovao obrani B. Petrovića, a ne iskazu svjedoka I. Majhera.
Tužitelji Majherov iskaz smatraju vjerodostojnim, životnim i logičnim, navodeći da vijeće nije uzelo u obzir cjelokupan Majherov iskaz, te da su navodi o proturječnosti svjedoka ostali pomalo nejasni. Uz to, tužitelji su sucu Majeroviću zamjerili i što im nije dopustio saslušanje "mafijaškog" pokajnika Tomislava Marinca. Prema tvrdnjama tužiteljstva, on raspolaže neposrednim spoznajama o odnosima među okrivljenicima.
Sličan stav tužitelji zastupaju i o optužbama iz treće točke, koja Pripuza i Jelavića tereti za iznudu nad Vladimirom Hartekom, smatrajući njegov iskaz vjerodostojnim i logičnim. Tužitelji takav stav temelje na Hartekovu svjedočenju o tome kako je znao s kakvim ljudima ima posla, pa ih se zbog toga i bojao.
Najveća tužiteljska zamjerka sucu Majeroviću leži u činjenici, pak, što prema njihovu mišljenju iskazi svjedoka oštećenika nisu promatrani kroz zajedničku prizmu, koja bi jedino dala cjelovitu sliku o značaju okrivljenika i njihovu postupanju. Tužitelji su u žalbi ponovili i svoj stav iz završne riječi, kako su tijekom suđenja kroz sudnicu "prodefilirale" dvije vrste svjedoka - oni koji su zbog straha promijenili svoje iskaze iz istrage, te oni koji su u svojim iskazima povlađivali okrivljenicima. Zbog toga tužitelji smatraju da je prvostupanjski sud izveo progrešne zaključke na temelju kojih je i donio oslobađajuću presudu.
I. Jakelić