Sudac: Jeste li ikad razgovarali s Ježićem? Imre Fazekas: Ne!

Na klupu za svjedoke zagrebačkog Županijskog suda na suđenju bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu danas je sjeo Imre Fazakas, naftni menadžer iz Mađarske, koji bi trebao baciti sumnju na riječi Roberta Ježića, krunskog svjedoka u procesu koji se protiv bivšeg šefa Vlade vodi zbog primanja 10 milijuna eura mita od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija.

Sanaderova obrana nastoji dokazati da je pet milijuna eura koje su ciparske tvrtke Hangarn Oil i Ceroma Tradings isplatile na račun Ježićeve tvrtke Xenoplast u Švicarskoj novac namijenjen upravo Ježiću za projekt Družba Adria te da nije riječ o mitu za Sanadera.

Ježić je USKOK-u pa potom i pred vijećem suca Ivana Turudića kazao da je Imre Fazekas operativno proveo isplatu novca nazvavši ga Hernadijevim čovjekom.

Gdje ima nafte, ima i dima. Tako bi se nekako moglo opisati današnje svjedočenje Imre Fazakasa. Fazakas, kao što je bilo i očekivano, u potpunosti je potvrdio tezu obrane da je novac koji je isplaćen Ježiću uistinu i bio namijenjen njemu i to za lobiranje za realizaciju projekta Družba Adria, a ne kao mito Sanaderu za prepuštanje Ine. Ipak, neki dijelovi njegova iskaza ne mogu se tako lako provjeriti. Fazakas, naime, tvrdi da je prihvatio ponudu S. Hurlimana, direktora tvrtke Xenoplast iz Švicarske, koja je djelomično bila u Ježićevu vlasništvu, za isplatu pet milijuna eura avansa za posao lobiranja da hrvatska strana pogura projekt Družba Adria, a koji je u Fazakasevu poslovnom planu bio već godinama.

S Ježićem se ipak nikad nije susreo niti su ikad telefonski razgovarali. Svejedno, Fazakas je bio uvjeren da je on prava osoba za taj posao jer je iz medija i od svojih informatora doznao da je povezan s tadašnjom strankom na vlasti i državnim vodstvom. Na opetovana pitanja potvrdio je i da je znao za njegovu vezu s okrivljenim Sanaderom, a Ježić ga je zanimao i zbog zemljišta na Krku na kojem bi se moglo sagraditi nužno skladište. Kazao je i kako je Hurlimanu decidirano naložio da se novac ne smije koristiti kao mito političarima. No posao se odugovlačio. S Ježićem nije mogao stupiti u kontakt i do konca 2009. godine odlučio je raskinuti lobističke ugovore.

Fazakas tvrdi da je Hurliman odbijao potpisati raskid ugovora sve do lipnja 2010. godine. Tražio je, navodi svjedok, da se u otkazu navede da nema potraživanja i da je posao djelomično obavljen. Fazakas je toj želji udovoljio iako ostaje nejasno u kojem je trenutku otkaz ugovora sadržavao odredbu da se odustaje od potraživanja  pet milijuna eura isplaćenog avansa.

Fazakas je dalje kazao da je i nakon potpisivanja raskida ugovora s tvrtkom Xenoplast gajio nade u uspjeh projekta Družba Adria. Sve do, kaže, trenutka kada je Ježić završio u zatvoru. Iako je tužiteljica Vanja Marušić pitala kako to da odmah tada nije tražio i da se vrati isplaćeni novac, Fazakas se držao priče i objasnio je da je čekao da vidi kako će se razvijati situacija. Povrat novca zatražio je, naime, tek u rujnu 2011. godine, a Ježić je iza rešetaka završio u prosincu 2010. godine. No, kazao je naftni menadžer, kad je 2011. godine u medije iscurio Ježićev iskaz u kojem tereti Sanadera i tvrdi da je novac MOL-ov, Fazakas pokreće pravnu bitku u Švicarskoj kako bi vratio pet milijuna eura.

Što se tiče njegove povezanosti s MOL-om, Fazakas je kazao kako radi kao direktor tvrtke ZMB koja je pola u vlasništvu mađarske kompanije, a pola u vlasništvu Russnefta na čijem je čelu ruski naftaš i oligarh M. Gucerijev čije se svjedočenje sutra očekuje. Tvrtke Hangarn Oil i Ceroma Holding, koje su isplatile novac na Ježićev račun, nemaju nikakve veze s MOL-om nego su djelomično u njegovu, odnosno vlasništvu ruskoga naftaša. Novac koji je plaćen Ježiću isplaćen je iz dobiti Hangarna, a dio koji je platila Ceroma novac je samog Fazakasa, tvrdi.

Hangarn Oil uvozi dizelsko ulje sa sumporom koje prodaje MOL-u na obradu i godišnji mu je promet do milijardu dolara, objasnio je.

Fazakas je kazao da bi Gucerijev danas trebao sletjeti u Zagreb, a sutra se pojaviti na sudu i potvrditi njegove riječi. Kako je odvjetnica Sloković inzistirala da sam Fazakas kaže koju riječ o Gucerijevu, sudac Turudić nakon nabrajanja njegova bogatstva zaključio je da bi bilo najbolje pozvati ga da investira u RH.

Detaljan tijek suđenja možete pratiti ovdje:

9.36 sati Prije svjedočenja tužiteljica Tamara Laptoš u spis je predala dopis mađarskog državnog odvjetništva, u vezi s molbom za međunarodnu pravnu pomoć.
Tražili su uručenje poziva Hernadiju, no to je odbijeno.

Odgovor glavnog mađarskog državnog odvjetništva: Hrvatska tijela u lipnju 2011. obratila su nam se tražeći ispitivanje Hernadija kao osumnjičenika. Tada smo to odbili jer bi to predstavljalo prijetnju za sigurnost Republike Mađarske, no pokrenuta je istraga. U siječnju 2012. istraga je obustavljena. Novi zahtjev ignorira naše rješenje. Vezano za novi zahtjev, ured je ponovo preuzeo stajalište i smatra da bi Hernadijevo uhićenje štetilo MOL-u, mađarskom gospodarstvu i nacionalnim interesima te se zahtjev odbija.

9.46 sati Jadranka Sloković: Hoćete li reći nešto o svom poslovnom putu, koje ste poslove radili vezano za trgovinu naftom i plinom?

Imre Fazakas: Po zanimanju sam matematičar. Diplomirao sam u bivšem Sovjetskom savezu 1979., a od 1985. do 1995. radio sam u predstavništvu mađarske firme Videoton u Moskvi. Od 1995. počeo sam raditi u firmi Par Rus Gaz koja je pola u vlasništvu MOL-a, a pola Gazproma. Pretežno sam se bavio trgovinom plinom. Od 1995. počeo sam raditi u banci AEB, najprije kao zamjenik generalnog direktora, a zatim član uprave. Od 2001. godine zaposlio sam se u Jukosu i bio sam generalni zastupnik za srednju i istočnu Europu. U području mog djelovanja bila je i RH. Tamo sam radio do 2008. i ostvarivao sam kontakte s ljudima koji se bave naftnim i plinskim biznisom. Nakon likvidacije Jukosa postao sam privatni poduzetnik. Međutim, još od 2004. godine predsjednik sam tvrtke ZMB koja je bila u 50-postotnom vlasništvu MOL-a i 50 posto u vlasništvu Russnefta, a bavila se eksploatacijom nafte u Sibiru.

9.50 sati JS: Osim vaše veze s Russneftom, imate li još kakve veze s nekim ruskim kompanijama?

IF: Imam kontakte sa svim ruskim kompanijama, a posebno onima koje nabavljaju naftu za MOL, Lukoil, Bacsneft... i praktički sve velike ruske kompanije.

JS: Kakve su vam sada veze s MOL-om?

IF: Predsjednik sam tvrtke ZMB, odnosno putem konzultantskih ugovora putem tvrtke Hangarn oil sudjelujem u postupcima nabave nafte.

JS: Poznajete li Z. Hernadija, u kakvim ste odnosima?

IF: Naravno, to proizlazi iz mog posla i u korektnim smo i stručnim odnosima. Isto tako, poznavao sam i bio dobar sa svim generalnim direktorima MOL-a i prije njega.

9.52 sati JS: Kakve su vaše veze s ciparskim tvrtkama Hangarn Oil i Ceroma Tradings?

IF: Hangarn Oil je tvrtka koja se bavi trgovinom i izvorno je bila u vlasništvu Jukosa, bila je konsolidirana u Jukos i ja sam je vodio u tom razdoblju. Tu je tvrtku 2004. otkupio gospodin Gucerijev. Dao mi je kompletne menadžerske ovlasti. Ako vas zanima što to sve sadrži, mogu vam to detaljno objasniti.

Sudac Turudić: Recite generalno, ne morate baš detaljno.

IF: S obzirom na to da se tom tvrtkom formalno upravlja preko jedne menadžerske kompanije s Cipra, sukladno tamošnjim propisima, običaj je da vlasnici imenuju jednu osobu koja može davati konkretne upute i to se uređuje posebnim ugovorom. Ja sam ta osoba. Što se tiče tvrtke Ceroma Holding, ona je u 50-postotnom vlasništvu Gucerijeva i mene. Ta se tvrtka bavi investiranjem i ulaganjem u nekretnine.

9.56 sati IF: Osim ovog konkretnog slučaja, nikad nije imala veze s naftnim poslovima. U odnosu na tu tvrtku, od Gucerijeva sam dobio sve ovlasti za upravljanje tom tvrtkom.

JS: Kako se zove tvrtka koja je prema ciparskim zakonima predstavljala Hangarn Oil i je li to ista tvrtka koja ima ovlasti predstavljati Ceromu?

IF: U obje tvrtke Atlas Services ima pravo zastupanja. Tota Serv Manager ona je koja se bavi pravnim zastupanjem, knjiženjem...

10.01 sati IF: Tvrtka Hangarn Oil ima svoje urede na Cipru i tamo živi direktor tvrtke koji je ciparski državljanin. Hangarn Oil se bavi nabavom nafte. Mađarsku i Rusiju povezuje jedan cjevovod. Hangarn oil preko toga uvozi dizelsko ulje koji se samo po sebi ne može prodati na tržište, a MOL to onda prerađuje. Riječ je o dizelu sa sumporom. Godišnji promet iznosi između 800 milijuna i milijardu dolara.

10.07 sati JS: Je li vam poznata švicarska tvrtka Xenoplast, jeste li poslovali s njom?

IF: Da, vezano uz jedan konkretan posao. Direktor te tvrtke Hurliman obratio mi se 2009. godine, to je rezultiralo sklapanjem dvaju ugovora pomoću kojih sam želio realizirati jedan projekt na kojem sam već duže radio.

JS: Što znate o vlasničkoj strukturi?

IF: Ne znam službeno, no prema informacijama do kojih sam tada došao, a i Hurliman mi je rekao, ta je tvrtka tada bila u vlasništvu Roberta Ježića.

JS: Koji je to projekt, kakve ste ugovore zaključili?

IF: Projekt je u RH vrlo dobro poznat, datira još iz vremena Jukosa, riječ je o Družbi Adria. Ja sam još od Jukosa bio odgovoran za taj projekt.

10.09 sati IF: RH je od 2009. i ostvarila dvosmjernu mogućnost tog cjevovoda, ali zbog političkih animoziteta na najvišoj državnoj razini taj projekt nije bio pokrenut. S ruskog aspekta projekt ima smisla ako na jednom karaju cjevovoda postoje određene skladišne mogućnosti. Kad sam ponovo počeo razmišljati o realizaciji, postalo mi je jasno da bismo ga mogli realizirati preko Ježića. Djelom zato što je jedno zemljište pokraj Omišlja bilo u njegovu vlasništvu, odnosno pretpostavljao sam da on ima odgovarajuće političke kontakte koji bi osigurali potpisivanje ugovora za transport nafte.

10.14 sati JS: Bilo je potrebno osposobiti postojeći naftovod za dvosmjerni transport, što to zapravo znači?

IF: Kad je naftovod građen, izvorni cilj je bio da iz smjera mora osiguravati opskrbu naftom Jugoslavije, Mađarske i Čehoslovačke. Krajem 90-ih za izvoz ruske nafte pokazala se potreba osiguranja dodatnih smjerova transporta. Stoga je bilo potrebno sagraditi dvosmjerni naftovod.

10.17 sati IF: I danas postoji potreba za takvim rješenjem jer nema načina da se izbjegne transport preko Bospora. Da se tamo dogodi kakva havarija, nastao bi silan zastoj u transportu.  Da danas netko raspolaže ugovorom da može transportirati naftu preko RH, mogao bi zaraditi mnogo.

10.20 sati JS: Kako ste kontaktirali s Hurlimanom, rekli ste da je on vas zvao, kako je znao za vaše planove?

IF: Zvao me u proljeće 2009. telefonom i rekao da ima dobru ponudu za mene. Pretpostavio sam koja će to biti jer se znalo za koji sam projekt zainteresiran. Znao sam da tada Ježić nije uspio prodati zemljište Janafu i bio sam otvoren za razgovor. Otputovao sam u Zürich i dogovorili smo se da ćemo sklopiti logistički ugovor. Riječ je o dva ugovora u svrhu realizacije jednog cilja. Samo su dali formu tom logističkom ugovoru, a zapravo se to trebalo razraditi u drugoj fazi što bi se odnosilo na konkretan otkup i sklapanje ugovora o tome. Nakon toga pripremili smo ugovore, još sam jednom išao u Zürich i potpisali smo ugovore pa je isplaćen avans, ukupno 5 milijuna eura.

10.22 sati IF: To su bili ugovori o konzultantskim poslovima. Hurliman je ugovor potpisao u Zürichu i poslao na Cipar gdje su ga potpisali predstavnici Atlas Servicesa.

JS: Kakav je točno posao dogovoren, kakve su bile Ježićeve obaveze?

IF: Zadatak R. Ježića bio je osigurati uvjete za pokretanje projekta. Iako mi je Hurliman obećao, nisam se s Ježićem nikad sreo, no bio sam siguran da će obaviti svoj posao jer su imali interesa za to.

10.26 sati JS: Je li to bilo samo lobistički ili se Ježić trebao angažirati i oko nabave zemljišta?

Sudac: To je odgovoreno, rekao je radi prodaje zemljišta i kontakata.

JS: Rekli ste da se niste susreli s Ježićem, jeste li inzistirali na sastanku, što vam je Hurliman govorio zašto nema sastanka?

IF: Tijekom realizacije projekta u različitim razdobljima ja sam različitom jačinom želio taj sastanak. Na početku, naravno, telefonski, ja sam inzistirao, ali su me uvjerili da se posao obavlja. Od druge polovice godine već sam osjećao da postoje određeni problemi. Povukao sam se i zastao. To je do kraja godine dovelo do raskida ugovora.

10.30 sati JS: Zašto se u ugovorima ne navodi pravi smisao dogovora?

IF: Kao što sam rekao, to su bili formalni ugovori. Cilj im je bio priprema kasnijih detaljnih ugovora. Razdvojili smo ih na dva dijela. Jedan se odnosio na fizičku ostvarivost, drugi na isplatu. Zbog poreznih zakona na Cipru lakše smo iznose mogli isplatiti kroz dva ugovora.

JS: Zbog čega je došlo do otkaza ugovora?

IF: Pa, zato što sam vidio da se naša očekivanja neće ispuniti. Ipak, to nije išlo baš lagano. Ja sam u 12. mjesecu 2009. otišao u Zurich i rekao da želim raskid, a Hurliman je to prihvatio tek u lipnju iduće godine. Za mene je tada već postalo žurno da zaključimo tu stvar jer je trebalo zaključiti prethodnu poslovnu godinu u računovodstvenom smislu.

10.34 sati  JS: Znate li putem koga i na koji način je Ježić trebao osigurati te političke uvjete?

IF: Ja sam, naravno, taj posao povjerio njemu jer ja nisam bio sposoban to osigurati i ostvariti. Pretpostavljao sam da ima odgovarajuće kontakte kojima će se moći poslužti. Ali, moram naglasiti, Hurlimanu smo izričito rekli da iznos koji ćemo mu doznačiti ne smije koristiti za plaćanje političarima.

Sudac: Zašto, pa vama je načelno to svejedno?

IF: Uopće nije svejedno,  jer ja znam da to nije zakonski.

Sudac. Rekli smo, ako apstrahiramo moral.

IF: To je izvan morala, to je zakon. Ne da sam to rekao Hurlimanu nego smo se o tome i dogovorili.

Sudac: Je li zakonito potpisati ugovor sa sasvim drugim predmetom nego što je stvarni predmet ugovora?

IF: Ne znam da bi bilo nezakonito potpisati lobistički ugovor. Vezano uz projekt Družba Adria, već sam otprije imao iskustva i znao da je to osjetljivo pitanje, a nisam želio da se to prije vremena otkrije.

10.40 sati JS: Je li Hurliman u bilo kojem trenutku govorio o osobama koje bi u Hrvatskoj mogle pomoći Ježiću, je li koje ime izričito spominjano?

IF: Meni konkretna imena nije spomenuo. Mislim da ih on ne bi ni znao.

JS: Jeste li vi imali saznanja o vezama kojima Ježić u RH raspolaže?

IF: Kontinuirano sam i aktivno pratio hrvatske medije. Naravno, imam i svoje izvore informacija i znao sam da je Ježić u kontaktima s državnim vodstvom i tada vodećom strankom.

JS: Je li među tim osobama Ivo Sanader?

IF: Naravno, čitao sam o njemu. Sanader je u medijima bio svakodnevno.

10.44 sati JS: Pitanje je bilo jeste li čuli da Ježić ima dobre kontakte sa Sanaderom.

IF: Naravno.

JS: Znate li kakav je bio stav I. Sanadera vezano za Družbu Adria?

IF: Posredno pretpostavljam da nije podupirao taj projekt. Da je on to podupirao, to bi bio toliko veliki projekt da bi se to uz njegovu potporu i ostvarilo. Stekao sam dojam da do realizacije nije došlo upravo zbog otpora politike.

10.47 sati JS: Pod kojim su uvjetima raskinuti ugovori?

IF: Fizički su te dvije tvrtke u prosincu otkazale ugovor, a u lipnju 2010. Hurliman je potpisao otkaze ugovora.

10.50 sati JS: Pod kojim uvjetima, kako je riješeno vraćanje uplaćenog iznosa?

IF: Situacija nije bila jednostavna. Meni je prvo bilo važno otkazati te ugovore, kao što sam već rekao, pa je u oba otkaza stavljeno da se djelomično priznaje ispunjavanje ugovora. Hurliman nije htio potpisati, a meni je bilo važno otkazati ih. Imam tu primjerke pa vam mogu pokazati što je pisalo. Naveli smo da smo nezadovoljni radom koji su obavili, da djelomično priznajemo obavljeni posao i u jednom od otkaznih pisama napisali smo da nemamo potraživanja.

IF: Nismo mogli tražiti vraćanje cjelokupnog novčanog iznosa jer Hurliman onda ne bi potpisao raskid ugovora.

10.54 sati JS: Jesu li tim Hurlimanovim potpisom prekinuti svi vaši odnosi s njim?

IF: Da.

JS: Jeste li vi tražili povrat novca, bez obzira na tu izjavu?

IF: Ja sam se čak i nakon toga nadao da ćemo projekt moći održati na životu. No tada sam vidio da je sve palo u vodu i da neće ići. Onda smo pismenim putem tražili povrat avansa. A tada nam je odvjetnički ured poslao odgovor kojim su nas obavijestili da je tvrtka prestala raditi i da je pripojena Diokiju te da  Hurliman više nije direktor i da nam oni to ne mogu isplatiti.

Sudac: Jeste li tražili da Dioki vrati novac?

IF: Ne. Međutim, ispričavam se, poduzeo sam pravne korake za povrat tog novca i s jednom švicarskom tvrtkom sklopljen je sporazum da ćemo pravnim putem u Švicarskoj tražiti svoja prava.

11.00 sati JS: U kojem ste trenutku zaključili da ništa od Družbe Adrije?

IF: Ja pratim unutar političke događaje u RH i tako sam zaključio. Preko Xenoplasta, odnosno Roberta Ježića.

Sudac: Dajte to objasnite.

IF: Konkretno, ono zemljište na Krku i dalje nije bilo prodano. Siguran sam da će se projekt kad-tad realizirati.

JS: Koji je to konkretan događaj koji vas je naveo?

IF: Nakon uhićenja gospodina Ježića bilo mi je jasno da neće biti ništa od toga.

JS: Možete li reći nešto o gospodinu Gucerijevu?

IF: Koliko ja znam, on će sve to sutra sam reći.

11.03 sati Sudac: Na tu okolnost svjedok nije predložen i to je besmisleno. Dozvoljavam pitanje u kakvim su odnosima.

IF: Već deset godina surađujemo. To su poslovi u kojima se okreće jako puno novca. Na primjer,  ZMB ima godišnji promet od 2 milijarde dolara, a to je jedna od najmanjih tvrtki Gucerijeva.

Sudac Turudić: Pozvat ćemo ga sutra da investira u Hrvatsku, kad dođe.

JS: Na koji način vi inače kontaktirate s Gucerijevim kad vam daje zadatke i koliko je bio upućen u vaše poslove u RH?

IF: Uglavnom usmeno. Znači, ja redovito putujem u Moskvu ili se sastajemo drugdje u Europi. Obavještavam ga o stanju naših poslova koji su u tijeku. Kad je riječ o velikim poslovima, unaprijed se dogovorimo u kojim se financijskim okvirima mogu kretati, a on se ne upliće u moje odlučivanje nakon toga.

11.06 sati JS: Recite, u spisu je predložena jedna vaša vizitka, a na njoj se nalazi logo MOL-a, na drugoj Russnefta.

IF: Djelomično sam već odgovorio, istina je da se ZMB može smatrati ozbiljnom tvrtkom, ali u ruskim dimenzijama to nije. Uobičajeno je da se kod zajedničkih investicija, joint venturea, navode imena oba vlasnika. ZMB je u vlasništvu MOL-a i Russnefta po pedeset posto.

11.12 sati JS: Samo bih ponovila, za Gucerijeva, ako mogu obrazložiti. Nismo sigurni hoće li sutra doći. Nemamo drugih svjedoka, a bitno nam je da ustanovimo koji su to razmjeri. Mi smo napravili sve da on dođe....

Sudac. Pitajte.

JS: Čega je vlasnik, koje firme ima i kojeg je opsega njegovo poslovanje u Rusiji i ovdje?

Sudac. Sad će svjedok reći da je jedan od toliko i toliko najbogatijih Rusa, da ima brojne tvrtke... Je li tako, gospodine Fazakas?

Fazakas je na to potvrdno kimnuo.

Sudac: Kad ste se zadnji put čuli s Gucerijevim?

IF: S Gucerijevim sam se zadnji put čuo jučer.

Sudac Turudić: Ako se čujete s njim danas, recite mu da bi bilo dobro da sutra dođe. Pet milijuna eura velik je iznos. Pauza do 12.15 sati.

12.17 sati Suđenje se nastavlja unakrsnim ispitivanjem.

Tužiteljica Vanja Marušić: Uvodno ste govorili da ste vlasnik tvrtke IF Consulting, mislim da to nije ušlo u zapisnik.

IF: Jesam.

VM: Imate li zaključen konzultantski ugovor s MOL-om?

IF: Da, mislim da već najmanje pet godina imamo takav ugovor.

VM: Koliki je opseg tog poslovanja?

IF: 300-400 tisuća eura.

VM: Tko je za MOL zaključio taj ugovor?

IF: Ne sjećam se točno čiji je potpis. Ali, vezano uz taj ugovor, ja sam savjetnik potpredsjednika dvaju segmenta u MOL-u: upstreama i downstreama, pa su vjerojatno potpisi tih direktora na ugovoru.

12.20 sati VM: Rekli ste da je promet Hangran Oila do milijardu dolara. Imate li i druge klijente osim MOL-a?

IF: Regularnih poslovnih odnosa s drugima nemamo. Imamo povremene poslove s drugim tvrtkama, vrijednost ne prelazi od milijun do dva milijuna dolara. S druge su strane različite ruske naftne kompanije koje figuriraju kao naftni dobavljači. Znači s jedne strane je MOL, a s druge Jukos, Lukoil, Russneft.

VM: Zašto MOL ne kupuje derivate direktno?

Sudac: Što nas to briga, to je njihova stvar, ali recite.

IF: Odgovorit ću vrlo rado. Nakon raspada SSSR-a, cjevovod je bio deset godina izvan uporabe i MOL ga sam ne bi mogao aktivirati. Jukos je bio taj koji je aktivirao naftovod. Hangarn Oil bila je Jukosova tvrtka koja se bavila trgovinom. Jukos je odredio da Hangarn Oil bude posrednik. Temeljni kapital je oko 100.000 eura, ali to nije važan pokazatelj za tvrtku koja se bavi trgovinom. Raspolažemo imovinom vrijednom oko 4-5 milijuna dolara.

12.31 sati VM: Posluje li Ceroma u Mađarskoj?

IF: Trenutačno nema poslova u tijeku. Tvrtka je imala mješovitu kompaniju u Mađarskoj, ali to nije bila velika investicija.

VM: Posluje li Russneft na području bivše Jugoslavije?

IF: Koliko ja znam, ne direktno. Ali indirektno posluje.

VM: Kako je Hurliman došao do vaših podataka, kad ste se sastali, na koga se pozivao?

IF: Ne znam, to morate njega pitati. Mislim da to nije bitno, nije se pozivao ni na koga nego je rekao da raspolaže informacijama koje bi za mene bile važne.

VM: Jeste li vršili kakve provjere o Xenoplastu, čime se bave, koji je opseg poslovanja?

IF: Nisam to posebno kontrolirao, međutim, kad sam vidio u kakvoj je zgradi u Zürichu i u kakvim uredima, zaključio sam da se radi o ozbiljnoj tvrtki.

12.36 sati VM: Prije ste rekli što je trebalo napraviti za vas za taj projekt, zanimaju me detalji. Što je to konkretno trebalo obaviti da bi se došlo do uspješnog cilja? Što je Ježić konkretno trebao napraviti oko cjevovoda i oko zemljišta?

Sudac: Za zemljište je jasno, recite u čemu se trebalo sastojati lobiranje?

IF: Znači, trebalo je osigurati suglasnost hrvatske strane da se ciljevi mogu realizirati.

VM: Nameće se pitanje zašto je s Ježićem trebalo potpisati lobistički ugovor ako je zemljište bilo njegovo? Zar bi on samog sebe lobirao? Zar nije jednostavnije da ste potpisali ugovor o kupnji zemljišta?

IF: Jedna stvar nema smisla bez druge stvari.

12.40 sati VM: Jeste li imali kakve stručne elaborate, jeste li ih Hurlimanu predočili? Što je on po zanimanju i je li to mogao prenijeti Robertu Ježiću?

IF: Da, imam cijeli ormar dokumentacije, ali naravno da Hurlimanu nisam sve predočio. Siguran sam da je Ježić  znao o kakvom se projektu radi i kako ga promaknuti.

Sudac: Jeste li mu predočili ili ste mu kazali?

IF: Govorio sam mu o tome.

VM: Zašto ste pristali, a da  niste vidjeli Ježića, zaključiti ugovore i odmah platiti avans?

IF: Ja sam sebe htio staviti u poziciju da Ježić bude zainteresiran za svoju ulogu, zato sam platio avans.

VM: Je li profesionalno i logično da se odmah isplati polovica, a ne neki manji iznos?

Sudac: Pa da bude motiviran!

IF: Ja to ne smatram pretjeranim, ali moram reći da vezano uz taj slučaj i inače slični poslovi u regiji, ako želim postići dobar posao, moram preuzeti i određen rizik. Nisam smatrao ozbiljnom opasnošću ili mogućnošću da nam se avans neće vratiti.

12.44 sati  VM: Jeste li Hurlimanu spominjali MOL i rekli da dolazite uime MOL-a?

IF: To treba razdvojiti. Nisam niti sam mogao nastupati uime MOL-a. Ja sam MOL spomenuo kad sam nabrojio tvrtke s kojima imam kontakte. Bez MOL-a se projekt Družba Adria ne može provesti.

VM: Zašto ste uopće spominjali MOL Hurlimanu? On je znao zašto vas zove.

IF: Kad se prvi put predstavljam nekome, obično kažem s kim sam u kontaktu i koji je moj background.

12.47 sati VM: Kako se došlo do vrijednosti od 10 milijuna?

IF: 10 milijuna eura predložio je Hurliman. Rekao sam da se to može isplatiti samo u ratama.

Sudac: Niste se ništa cjenkali, pokušali spustiti cijenu?

IF: Pregovore o konačnoj cijeni ostavili smo za poslije.

12.51 sati VM: Jeste li u jednom od nacrta ugovora spominjali Lukoil kao naručitelja, zašto ste odustali?

IF: U jednom od nacrta ugovora koji sam sastavio napisao sam Lukoil, a kasnije sam to izbrisao zbog političke osjetljivosti. Umjesto toga naveo sam jedna velika naftna kompanija. Lukoil doista nije bila ta tvrtka, a Russneft nisam htio napisati.

VM: Jesu li vam dostavljali kakve izvještaje Hurliman i Ježić?

IF: Nisam dobio nikakv izvještaj. Uglavnom sam telefonski dobio informaciju da oni rade.

Sudac: Jeste li se ikad čuli s Ježićem?

IF: Ne.

12.55 sati VM: Rekli ste da se u raskidu ugovora napisalo da se napravilo nešto i da se pokriva naknada. Pa što je to napravljeno, a nikad se niste čuli s osobom koja je to trebala obaviti?

IF: To je tako, ali ja sam forumlaciju raskida ugovora prihvatio iako nije istinita zato što mi je takva trebala da dođe do raskida ugovora.

VM: Rekli ste da ste se i dalje nadali da će projekt uspjeti pa da ste nakon Ježićeva uhićenja shvatili da od toga nema ništa. On je uhićen u prosincu 2010.  Zašto ste čekali do rujna 2011. da tražite taj novac nazad?

IF:  Čekali smo vidjeti kakav će biti razvoj događaja. Bili smo svjesni što piše u raskidu odgovora i trebalo je vremena za donijeti tu odluku.

VM: Rekli ste da ste nakon raskida prekinuli sve kontakte s Hurlimanom. Kako ste se nadali da će se projekt realizirati ako ne kontaktirate ni s Hurlimanom, a s Ježićem nikad niste kontaktirali?

IF: Unatoč tome, činjenice su i dalje bile da smo isplatili taj novac, da su ugovori postojali, ocijenio sam da nije trenutak kad trebam izaći iz te stvari. Kada je 2011. pokrenut cijeli proces u Hrvatskoj, iskaz Ježića protiv Sanadera, onda sam ja, naravno, shvatio da više nema ništa od toga i da treba tražiti povrat novca.

13.00 sati VM: Od kud taj novac, čiji je to novac?

IF: Ono što je platio Hangran novac je iz vlastite dobiti. A ono što je platila Ceroma došlo je od dionica koje sam ja dobio nakon prodaje jedne tvrtke, iz  dioničarskog ugovora, mog prijašnjeg posla. To je moj novac koji sam zaradio vodeći upravljanje jednom tvrtkom koja je nastala nakon raspada Jukosa.

VM: Čije ste onda vi interese zastupali, osobne, Cerome, Hangarna, Russnefta?

IF: Interese Gucerijeva i svoje vlastite, ne Russnefta.

13.09 sati VM: Kada je zaključen sporazum o Družbi Adria i koliko je država u tome sudjelovalo?

IF: Bio je peterostrani ugovor, Ukrajina, Bjelorusija, Mađarska, Hrvatska i Rusija potpisale su sporazum 2002. Međutim, ugovor  je propao zbog hrvatske strane, tako ja mislim.

VM: Jeste li vi onda 2009. zastupali i te države ili samo sebe i Gucerijeva?

IF: Bio sam uvjeren od početka da taj ugovor između država može biti samo okvir i da će se kasnije morati realizirati preko tvrtki. Kompanije u tim državama bile su zainteresirane. Ako bi netko u Hrvatskoj uspio sklopiti takav ugovor na razini tvrtki, uvjeren sam da bi onda uspio vrlo lako sklopiti ugovore s drugim tvrtkama. MOL je tu izuzetno važan, a znao sam da je zainteresiran za ostvarenje projekta. Bilo je važno pridobiti naklonost hrvatske strane.

VM: Rekli ste da Hangarn prodaje naftne derivate, koji je onda interes Hangarna za Družbu Adria?

IF: Raspolagao bi skladišnim kapacitetima i mogućnostima u Omišlju, a kao posrednička kompanija mogao bi se uključiti između velikih ruskih kompanija i tako ostvariti dobit.

13.14 sati VM: Jeste li potpuno odustali od projekta nakon što je ovo s Ježićem propalo ili ste s nekim drugim pokušavali?

IF: Kao što sam spomenuo, ne. Ali ja od Družbe Adria  još nisam odustao, ostvario sam kontakte s Hypo bankom i predao im neku dokumentaciju za kupnju zemljišta na Krku. (Hypo ima hipoteke na Ježićevo zemljište, op.a.). Razgovarao sam i sa drugima.

VM: Je li vam poznato da u neposrednoj blizini tog zemljišta Janaf ima sagrađene kapacitete za naftu i da se daju u najam i da je samo dio iskorišten. Zašto biste išli graditi novo, kad postoji sagrađeno? Je li vam poznato da postoje gotovi spremnici?

IF: Koliko ja znam, te dodatne kapacitete rezervirala je državna skladišna tvrtka, tako su mi odgovorili na moja brojna pitanja. Skladišni kapaciteti imaju vrijednost za onoga tko ima naftu i tko je može dopremiti. I ostale kompanije dobile su isti odgovor da su skladišta rezervirana za hrvatsku tvrtku.

VM: Znate li da je to Diokijevo zemljište namijenjeno za LNG terminal?

IF: Znam to, ali to nisu bile gotove činjenice, igra nije bila završena. Ja sam se bavio i plinskim poslovima, moje je mišljenje da, ako se Južni tok sagradi, onda će se gradnja LNG terminala odgoditi, ako se ne odustane od toga.

13.21 sati Tužiteljica Marušić: Iskaz je neistinit kad iskazuje o razlozima zaključenja ugovora s Xenoplastom.

IF: Ja bih imao jedno pitanje. Doživio sam puno neugodnosti u zadnje tri godine. Sud bi se trebao upoznati s ispitivanjima na Cipru i sličnim.

Sudac. To nije djelokrug ovog postupka. Ne znam na koji bismo se način trebali upoznavati.