Sudac silovanu zvao da sedam puta ponavlja iskaz

Nalikuje li suđenje osobama koje su optužene za silovanje ponekad novom nasilju nad žrtvom? Kako inače objasniti to što vijeće zagrebačkog Županijskog suda pod predsjedanjem suca Vladimira Pavlekovića žrtvu posebno okrutnog i ponižavajućeg (prema ocjeni Vrhovnog suda) grupnog silovanja – pred sud zove čak sedam puta!?

Iživljavanje i mokrenje
Tako je djevojka pred svima u sudnici sedam puta ponavljala priču o tome kako su je sedmorica muškaraca prisilila da u vaginu gura novine, dok oni viču ‘dublje, dublje’, da trči gola dok je oni gađaju novčićima, a nakon svega po njoj mokre i tjeraju je da se u toj mokraći valja.

Kad je žrtva dala sedam iskaza, odvjetnici njezinu priču pokušavaju srušiti tražeći u kojim se detaljima iskazi razlikuju... Jedna je to od presuda obuhvaćenih istraživanjem ženske udruge B.a.b.e., koje pokazuje u kojim su karakteristikama hrvatska suđenja za slučajeve seksualnog nasilja ispod europskih standarda.

Valja reći da u istraživanju nisu navedena imena sudaca, koje je od sudova tražio Večernji list, na temelju presuda Vrhovnog suda. U istraživanju je sudjelovala i odvjetnica Ines Bojić, koja i kao odvjetnica ima iskustva u takvim predmetima, kad je zastupala žrtve.

- U nekim zemljama ograničen je broj iskaza žrtve, sud ne može bezbroj puta na sud zvati žrtvu kao što to može u nas - ističe.

A kako je sudio splitski sudac Slavko Lozina? Tako što nije vjerovao iskazu djevojke, koju su, kako je to ispričala, silovali dečko i njegov prijatelj, tako da ju je dečko i tukao dok ju je prijatelj silovao, pa je onda golu izbacili iz automobila.

Žrtva je pred sudom govorila da dečka i dalje voli, da ne želi da budu strogo kažnjeni te kako ne može shvatiti što su joj učinili jer drugi optuženik bio je i njezin prijatelj. Sudac Lozina upravo zbog takvog iskaza ne vjeruje djevojci, a Vrhovni sud njegovu oslobađajuću presudu ukida i vraća na novi postupak i to, naravno, pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem. Ni sudac Zvonko Vekić u Osijeku nije vjerovao žrtvi koja je prijavila dvojicu zbog silovanja, jer je sucima bilo neuvjerljivo da bi je jedna osoba mogla uguravati u auto, a sud ističe i da je i tada mogla zvati pomoć, ali to nije učinila!

Uz optuženike, vještačena je i žrtva, no sud očito nije povjerovao ni nalazu psihijatara koji su ustanovili da ima elemente PTSP-a - strah, depresiju, ali i da nije sklona izmišljanju. I ovu je presudu Vrhovni sud ukinuo u oslobađajućem dijelu te vratio pred novo vijeće.

Svijetli primjeri
Neke su stvari danas ipak nešto bolje nego prije, pa na nekim sudovima žrtva konačno može dati iskaz videovezom, u nekim sudovima postoje i uredi za žrtve, gdje one dobivaju stručnu pomoć. No, standardi su još razmjerno niski, a kako je javnost s ovakvih suđenja isključena, to osim žrtve ponekad štiti i - suce. Vrlo je važno i koliko postupci traju jer oni predugi mogu završiti i tako da suci protek vremena uzmu kao - olakotnu okolnost za optuženika. A našao se i predmet u kojem je samo glavna rasprava trajala 13 godina!