Mostovih pet smjernica za “reformu pravosuđa” koja je “ključna za reformu cijelog hrvatskog društva” trebalo je u javnosti stvoriti dojam da se nešto veliko valja iza brda, ali javnosti upućene u stanje pravosuđa dojmilo se kao da se rodio pravosudni miš. Ubrzanje i veća transparentnost rada sudova i državnih odvjetništava te odlučnija informatizacija i racionalizacija troškova opća su i ne odveć inventivna opažanja, a zaštita nekretnine u kojoj se živi od ovrhe i ne spada pod ovu temu. Stoga i ne čudi razočaranje pravosudnih znalaca. Tek uvid u razradu smjernica pruža konkretnije mjere premda, ako je to reforma, onda bi Orsatu Miljeniću trebalo podići spomenik kao velikom pravosudnom reformatoru s obzirom na sve što je realizirao u svome mandatu. Povećanje sredstava za rad USKOK-a i DORH-a značajniji je pomak u pristupu, kao i financiranje prekovremenog angažmana sudaca u smanjenju zaostalih predmeta, iako nije odgovoreno na pitanje odakle će se to financirati.
Objedinjavanje Državnog sudbenog vijeća i Državnoodvjetničkog vijeća u tijelo u kojem bi polovica bili znanstvenici i stručnjaci mjera je koju se opravdano kritizira s gledišta neovisnosti sudstva.
Sigurnosni nalaz
To bi naišlo na reakcije, kakve su izazvale i neke promjene koje je unatoč povicima Udruge hrvatskih sudaca uveo Miljenić. Zbog jedne takve na intervenciju Đure Sesse uime Udruge hrvatskih sudaca reagirala je Europska udruga sudaca jer je odlučujuća uloga kod imenovanja novih sudaca dana nalazu Sigurnosno-obavještajne agencije. Zbog njihova negativnog nalaza DSV tu kandidaturu neće ni razmatrati pa ni dobiti na uvid, a kandidat to ne može osporavati. Preporuka Vijeća ministara Vijeća Europe 2010 (12) utvrđuje kao pravni standard da se odluke koje se odnose na izbor i karijeru sudaca trebaju temeljiti na objektivnim kriterijima koji se utvrđuju zakonom ili ih utvrđuje nadležno tijelo, neovisno od izvršne i zakonodavne vlasti, te radi njegove neovisnosti “najmanje polovica njegovih članova trebali bi biti suci”. Europska udruga sudaca zaključuje da su Miljenićeve izmjene u izravnoj suprotnosti s tim principima i narušavaju neovisnost pravosuđa. Premda i Europska komisija ističe važnost neovisnosti pravosuđa, njihova je reakcija zasad suzdržana jer iščekuju završetak postupka ocjene ustavnosti sporne zakonske odredbe na Ustavnom sudu. I smjernica Mosta o DSV-u i DOV-u nije u okvirima europskog shvaćanja neovisnosti pravosuđa, ali u svakom slučaju, pitanje je donosi li nam to bitnu promjenu u vidu kvalitetnijeg sudskog kadra? I političari, znanstvenici i stručnjaci imaju istu manu kao i suci, a to je da su ljudi s vrlinama i manama. Zakonodavni pristup dosad je bio što je moguće više smanjiti subjektivne utjecaje kod imenovanja i napredovanja sudaca i državnih odvjetnika.
Bodovi više nisu važni
Međutim, aktualna praksa novog saziva DSV-a pod predsjedanjem Željka Šarića promijenila se u odnosu na raniji sastav pod vodstvom Ranka Marijana. Ranije su bili važni ukupni bodovi koje bi suci dobili kao ocjenu obnašanja dužnosti ovisno o zakonski utvrđenim kriterijima (do 150) i na razgovoru s članovima DSV-a (do 20). U jednoj odluci Marijanov DSV imenovao je sutkinju koja je imala samo 0,42 boda više, što iznosimo kao primjer kako su se k’o pijani plota držali bodovne liste. Šarićevu DSV-u bodovna lista je samo orijentir, a presudan je subjektivni dojam ne samo kod ocjene razgovora nego i kod donošenja konačne odluke. Tako su na natječaju za Županijski sud u Zagrebu imenovali suca koji je s 131 bodom za ocjenu obnašanja dužnosti bio tek 13., ali su ga na razgovoru najbolje ocijenili – 19 bodova pa ga izabrali kao jednog od četvero sudaca iako je s ukupnim bodovima bio tek deveti.•
Sve je to korumpirano. Nema pravde u Hr. Horvatincic je jedan primjer.