Dok je ministar vanjskih poslova Miro Kovač izjavio da Srbija ne može u Europsku uniju dok ne ukine sporne zakonske odredbe o nadležnosti za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, pa i Hrvatske, europarlamentarka Ruža Tomašić, gostujući u Studiju 4 na HTV-u, kad je zbog njezine nazočnosti odbio gostovanje Milorad Pupovac, rekla je kako bi ona problem srbijanske univerzalne jurisdikcije lako riješila.
Ne odnosi se na ratne zločine
– Ako oni na tome inzistiraju, ja bih poništila Zakon o oprostu, to jest aboliciju, pa bih sudila svima koji žive u Hrvatskoj, a izvršili su agresiju na nju – rekla je Tomašić tumačeći kako naši političari nemaju petlje takvo što napraviti. Je li to zaista samo stvar političke hrabrosti aktualne većine? Je li to pravno uopće moguće s obzirom na univerzalno važeće kaznenopravne i civilizacijske standarde, pitali smo predstojnika Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Davora Derenčinovića.
– Republika Hrvatska mora poštovati vladavinu prava i pridržavati se zakona koje je sama donijela. Osobe koje su suđene, a na koje je primijenjen Zakon o općem oprostu, ne bi se smjelo procesuirati jer bi se to protivilo načelu pravne sigurnosti i pravilu “ne bis in idem” prema kojem nema dvostrukog suđenja na temelju iste činjenične osnove – obrazlaže prof. Derenčinović. Dakle, svi oni kojima je oprošteno počinjenje kaznenog djela temeljem Zakona o općem oprostu mogu se pozvati na jedno od temeljnih principa kaznenog prava da je to “presuđena stvar” za koju im se ne može dvaput suditi. U odnosu na one koji možda nisu bili procesuirani, nastupila je zastara kaznenog progona, potvrdio je i prof. Derenčinović.
Naime, za oružanu pobunu bila je predviđena kazna od tri do 15 godina zatvora. Prema odredbama kaznenih zakona primjenjivih na ratne devedesete, ako netko nije kazneno progonjen u roku od 15 godina od izvršenja kaznenog djela za koji je moguće izreći kaznu veću od deset godina zatvora, više ga se i ne može progoniti. Dakle, čak i da je netko 1995. sudjelovao u oružanoj pobuni, ako do 2010. nije bio procesuiran, nakon toga više i nije mogao biti procesuiran. Dakako, to se ne odnosi na ratne zločine koji ne zastarijevaju.
Nedopustivo diskriminiranje
Ni prof. Derenčinović ne zna za primjer da je neka zemlja naknadno odustala od abolicije te ipak procesuirala abolirane, jer je to stvar političke ozbiljnosti svake države, a pogotovo nakon što protekne 20 godina jer je Zakon o općem oprostu donesen 1996. godine.
Drugim riječima, ekspresno rješenje kojim se Ruža Tomašić populistički hvastala pravna je i politička besmislica. To vrijedi i za njezin prijedlog da bi srpskoj manjini u Hrvatskoj pristupila po principu reciprociteta “kako oni (Srbija, nap. a.) našima (hrvatskoj manjini u Srbiji), tako mi njihovima (srpskoj manjini u Hrvatskoj)”. Uz to što su Srbi u Hrvatskoj naši, te što bi ustavnopravno i civilizacijski bilo nedopustivo diskriminiranje jedne manjine, valja podsjetiti i da prema Ustavu RH zakoni (organske) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina donose se dvotrećinskom većinom.
>> EP usvojio izvješće Ruže Tomašić o malom obalnom ribolovu
Jeste novinari, ja pomislila da je Ruza Tomasic rekla da je sudenje aboliranima besmislica, a kad ono pravni strucnjak to kazao. VL postaje Feral Tribune, a mozda i je Feral Tribune s obzirom na uredivacku politiku.