Nastavljeno je suđenje za nesreću koja je zavila obitelj Filipović u crno dogodila se sredinom prosinca davne 2006. godine. Robert Žaja, kojeg se sumnjiči za izazivanje nesreće, upravljao je Renault Cliom kada je kod ulaza na benzinsku postaju Cernik svjesno ušao u suprotni smjer. Na autocesti A6 oduzeo je prednost Toyoti Yaris kojom je upravljala tada 22-godišnja Višnja. Pokušavajući izbjeći frontalni sudar, djevojka je naglo skrenula udesno, zbog čega se automobil nekoliko puta prevrnuo pri čemu je iz njega ispala sestra Gordana. Višnja je preminula na mjestu, a njena sestra koji sat kasnije u riječkoj bolnici. Dečki koji su s njima tu noć putovali u Zagreb, srećom su preživjeli. Vozač Clija, bez zaustavljanja, nastavio je vožnju. Osumnjičeni Žaja uhićen je 10 godina kasnije, na samu godišnjicu njihove pogibije. Presuda se očekuje sredinom prosinca, piše 24sata.
- Robi je moj mlađi brat s kojim sam jako vezana. U vrijeme kada mi je majka javila da je uhićen i ide na ispitivanje, već sam živjela u Zadru. Bila sam jako uznemirena, sve me to jako pogodilo, to je nešto o čemu nisam imala saznanja. Odmah sam otišla u Rijeku da budem s roditeljima jer je i njima sve to bilo strašno, šokiralo nas je da je on povezan s tim. Nisam mogla vjerovati da on, tako miran, staložen i povučen ima veze s tako tragičnim događajem. Redovno sam ga obilazila u istražnom zatvoru i pri prvoj posjeti sam ga pitala je li učinio to što mu se stavlja na teret i on je rekao da nije. Isto sam ga pitala i pri izlasku iz zatvora kada je ponovo zanijekao krivicu. U obitelji smo pričali o svemu i mama mi je također rekla da ga je pitala o nesreći i da joj je rekao da nije kriv - kazala je sestra Roberta Žaje na Županijskom sudu u Rijeci.
Na upit odvjetnika da objasni kako u spisu postoje podaci da je Žaja imao psiholoških problema zbog kojih je svojedobno bio kod psihijatra, tj. o kakvim se problemima radilo, Žajina sestra objasnila je kako oni datiraju iz davne '91. godine kada je počeo Domovinski rat.
- Moj brat je pri izlasku iz tadašnje JNA, neposredno prije rata, pozvan u gardu. Tada je bio mlad dečko, pun perspektive, odličan nogometaš koji je trenirao za NK Rijeku, dečko koji je zračio optimizmom, svi su ga voljeli. Nakon što je otišao na ratište u Gospić zadesile su ga nesretne okolnosti - zgradu u kojoj je spavao pogodila je granata pri čemu je poginulo nekoliko njegovih suboraca. To ga je jako pogodilo, doživio je strašan stres i nakon toga nikad više nije bio isti. Povukao se, bio je tih, samozatajan, bilo je očigledno da ga je sve to jako mučilo. Mi smo ga nagovarali da ide na kolektivno liječenje organizirao za branitelje, no on nije bio svjestan da ima problem. Tek nekoliko godina kasnije pristao je otići kod psihijatra, koji mu je pripisao lijekove, mislim da se radilo o PTSP-u. Uzimao ih je neko vrijeme, no onda je rekao da ne vidi nikakve promjene i prestao ih je piti. Potom je polako doalazio sebi, radio je, ali više nikad nije bio onaj isti bezbrižni dečko koji je otišao u rat - kazala je Žajina sestra.
Naime, ovim njenim iskazom pojašnjeno je kako su Žajini psihološki problemi datirani mnogo prije same prometne nesreće 2006. godine, te nisu izričito povezani s tragedijom, kako je to aludiralo tužiteljstvo. Nakon njenog svjedočenja Žaja je kratko iznio svoju obranu, odgovarajući samo na pitanja svojih odvjetnika.
- Nisam kriv. Apsolutno nemam nikakve veze s nesrećom. To što su neki pričali da sam im priznao djelo je obična neistina - kratko je kazao Žaja osvrćući se na iskaze dvojice bivših cimera u zatvoru, koji su svjedočili pa porekli da im je Žaja priznao djelo.
Optužba, tj. zamjenica ŽDO-a rekla je kako je neosporno dokazano da je Žaja bio vozač Clija koji je skrivio nesreću, a to je, tvrdi, između ostalog razvidno iz izjava svjedoka, ali i Žajine prve izjave u policiji kada je "navodno priznao djelo, doduše, bez prisustva odvjetnika". Sutkinja je na tu izjavu dala opasku, izdvojivši je iz spisa te ističući da se takva izjava, bez prisustva odvjetnika, ne može koristiti u postupku.
Naime, tijekom postupka bilo je sporno što se Žaju prvotno ispitivalo bez odvjetnika kao i što je pretres njegove kuće također učinjen bez prisustva istih. Obrana je potom obrazložila razloge zbog kojih smatra da je cijeli postupak vođen netemeljito i protivno svim pravima optuženika te da se cijeli slučaj vodio na osnovu indicija i "dokaza" tipa - tko je što čuo i rekao.
- Obrana izražava pijetet prema obitelji Filipović, neosporan je događaj u kojem su nažalost izgubljena dva mlada života, ali je sporno da li je Robert Žaja krivac. Činjenica je da konkretnih dokaza u ovom slučaju nema. Nije dokazano da je automobil koji je spominje vozilo koje je sudjelovalo u nesreći, a mnoge izjave svjedoka su temeljene na tome tko je što čuo od koga. Mnogo je polemika oko ovog slučaja. Podsjetit ću da je do podizanja optužbe došlo zbog velikog pritiska brojnih medija te javnog pogovora preko društvenih mreža putem raznih "pokreta otpora", koji su često, jasno i glasno postavljali pitanje zašto sustav 10 godina ne može pronaći počinitelja. I tada se radi alibi potez i locira navodnog počinitelja, a do kuda je dosezala bahatost državnih tijela bilo je vidljivo iz javnih nastupa tadašnjeg ministra, koji je nastupao čisto politički i opetovano medijski iznosio stav "mi smo riješili predmet Žaja". Prava obrane sustavno su kršena pri čemu se događa i najraritetnija stavka u postojanju ODORI, gdje se kao nezakoniti odvajaju više od 200 dokaznih prijedloga ispisanih na 29 stranica. U ovom postupku od samog početka donesen je zaključak, a potom se svim silama taj zaključak pokušavao opravdati. U konačnici nema konkretnih dokaza ni indicija - između ostalog zaključila je obrana.
da li uopće treba komentirati ovu sramotu hr pravosuđa???