Suđenje Dragi Tadiću: Glavaša svaki dan brifirali o razvoju akcije

– O, pa ti si se probudio.

– Probudio, da.

– Jesi se naspavao?

– Ma jesam...

– Pa spavaj još, mi se vozimo, tu smo kod Broda. Nismo čuli ništa novo, tako da ćemo to danas obilaziti. Čini mi se da je to naš zadnji posjet Zagrebu, osim ako nešto ne iskrsne. Trebamo čekati ovog patera, on će sa svojima biti gotov predvečer, mi imamo dogovor ujutro pa ćemo do Ante, kuma, doktora...

– Kad ćeš doći?

– Doći ću sama sutra ili preksutra, svakako sam mislila doći prije nego što ti dođe Ibro.

– Da, da.

Razgovor je to vođen između novinarke Sanje Marketić i osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša 23. srpnja 2010. godine oko sedam sati ujutro, u vrijeme kada je petero njegovih prijatelja, prema tvrdnjama USKOK-a, pripremalo teren za izdašno podmićivanje sudaca Vrhovnog suda kako bi mu ublažili kaznu.

Kaže da nije taj čovjek

Sadržaj ovog razgovora danas je preslušan na početku suđenja Dragi Tadiću, osječkom poduzetniku koji je ostao jedini od petero optuženika koje je USKOK teretio za pokušaj podmićivanja sudaca jer su svi ostali – njegova supruga Božica Ćavar-Tadić, splitski poduzetnik Srećko Jurišić, novinarka Sanja Marketić te saborski zastupnik HDSSB-a Ivan Drmić – priznali krivnju te se nagodili s USKOK-om. Tadić se pak pred vijećem suca Zdravka Majerovića tijekom jučerašnjeg očitovanja o krivnji izjasnio da nije kriv te da nije taj čovjek za kojeg se smatra da je šef grupe koja je kanila podmititi suce vrhovnog suda.

Tadić je prilično smireno preslušavao snimljene razgovore optuženika, rezultat posebnih dokaznih radnji koje je provodila policija, ali i osoba s kojima su komunicirali, a koje su valjda trebale sudjelovati u čitavoj priči. Među stotinjak razgovora, posebno su zanimljivi oni koje su vodili Marketićeva i Glavaš jer se iz njih da jasno zaključiti s kojim je zanimanjem on, u to vrijeme u svojoj kući u Drinovcima u BiH, kamo je pobjegao uoči izricanja nepravomoćne presude na zagrebačkom Županijskom sudu 2009. godine u slučajevima “Garaža” i “Selojtep”, pratio čitav razvoj situacije o prikupljanju novca te pokušaju njegova transferiranja na Vrhovni sud. Novinarka i njegova bliska prijateljica, proizlazi iz njihove telefonske komunikacije u inkriminirano vrijeme, o svemu ga je gotovo svakodnevno iscrpno obavještavala. Govorili su uglavnom u šiframa, a Glavaš je tijekom većine tih razgovora šutio ili bi prozborio nekoliko riječi.

Postali su sumnjičavi

– Javljam ti se, čuj i dalje je nama sve u pozitivi, ne znam što ti više reći... Tebi zvoni kao na kolodvoru...

– Vjeko zove, što si rekla?

– Da je sve što činimo i dalje pozitivno, što da ti kažem? Ivan i ja smo se sad razišli s ovim, idemo kod Ante. Što ti radiš?

– Ništa.

– Dobro, javit ću ti se.

Kratka je ovo komunikacija Marketićeve i Glavaša od istog dana, vođena nekoliko sati kasnije od prvog razgovora. Inače, taj dan su Sanja Marketić i Ivan Drmić, proizlazi iz telefonske komunikacije optuženika, dolazili u Zagreb na sastanak sa Srećkom Jurišićem.

Ranije su se bili dogovorili da će se naći u hotelu “Antunović”, ali se ovo dvoje nije pojavilo na dogovorenom mjestu. Kasnije su se svi našli na kavi s Tadićem u kafiću “Lui” u produžetku Branimirove ulice. Nakon sastanka Tadić je razgovarao sa suprugom Božicom.

– Nešto su dobili, od neke babe neku priču, ali sumnjaju u nju... Da je to već gotovo i tako, što ja znam više....

– I što si im ti rekao?

– Ne znam, ja imam zvanične informacije... Riješili su, eno sastali se.... Digli su mi tlak, da nije ovaj naš prijatelj, da nije njima dao pušku. Pa ne bi im ja namjestio pušku. Svašta...

– Budale.

Kao da ja to radim, predajem, pa rek’o ne pada mi na pamet, htio sam reći marš u pi... ma...

– Sad bi ti trebao sebe izložiti, a njih ne, njih čuvati...

Preslušavanje razgovora nastavlja se i sutra, a nakon što završi, počet će se i s pregledavanjem snimljene fotodokumentacije, također rezultata posebnih dokaznih radnji, kao i ostalih koje je policija poduzimala. A među njima je i tajno praćenje Jurišića i Tadića kao i kada su se 30. srpnja na dvije minute sastali u zahodu restorana “Gračanka” gdje su razgovarali o tome da čovjeku treba vratiti novac te da jedan ima samo 50, a drugi pet tisuća, ne spominjući valutu.