Samo šest dana prije nego je, kao rijetko tko, naljutio ministra Slavka Linića odlukom da zastane s postupkom u predstečajnoj nagodbi za Dalekovod, sudac Mislav Kolakušić odbio je predstečajnu nagodbu za Industrogradnja grupu d.d.
Zapravo su se tada u glavi suca Kolakušića počele rojiti "zločeste" misli koje su rezultirale njegovom odlukom da se obrati Ustavnom sudu i izljevom ministarskog bijesa. Pravdajući neprimjerenost svoga istupa, ministar je tada spomenuo kako sucu nije prigovarano kad je odbio nagodbu za Industrogradnja grupu.
Dokapitalizacija od 150 mil. kn
Znači li to da je sudac tada bio u pravu, a u slučaju Dalekovod nije jer investitor čeka potvrđivanje predstečajne nagodbe kako bi Dalekovod dokapitalizirao sa 150 milijuna kuna? Znači li to da zapravo investitor presuđuje!? Iako Fina na svojoj web stranici objavljuje sve dokumente, sučevu odluku o predstečajnoj nagodbi Industrogradnja grupe nisu zasebno objavili i već kad smo namjeravali tražiti objašnjenje, pronašli smo ju "skrivenu" kao prilog uz žalbu na odluku suca Kolakušića. Slučaj Industrogradnje zanimljiv je i jer se može očekivati da sudac Kolakušić i na Dalekovodu neće odstupiti od svoga pravnog stajališta, a to bi značilo odbijanje i te stečajne nagodbe. Takav se ishod i odvjetnicima Dalekovoda čini vrlo vjerojatnim, što su mogli zaključili i na temelju "zahtjeva" koji je sudac Kolakušić podnio Ustavnom sudu. Tvrdeći kako iz njegova "javno zauzetog osobnog stajališta" za njih proizlazi bojazan da neće biti u stanju objektivno i nepristrano dovršiti predmet, tražili su njegovo izuzeće. U petak pred kraj radnog vremena sa suda nam je stigao odgovor da predsjednica Trgovačkog suda u Zagrebu još nije donijela odluku. Nije joj lako. Izuzme li suca Kolakušića iz predmeta Dalekovod, postavljat će se pitanje što je od neovisnosti sudstva te jesu li galama i insceniranje skandala postali valjani razlozi za izuzeće neželjenog suca.
Bude li pak zahtjev za izuzećem odbijen, kontroverzni presedan Ustavnog suda, što se Dalekovoda tiče, postao bi bezvrijedan te bi predsjednica suda na sebe mogla navući bijes ministra Linića kao dio sudskoga komplota koji, po njegovu shvaćanju, radi protiv državnih interesa. Je li to što se i na temelju slučaja Industrogradnje te podnesnog "zahtjeva" može naslutiti odluka za Dalekovod, razlog za izuzeće? Treba li onda sucu zbog zauzetih "osobnih stajališta" zabraniti da uopće radi na predstečajnim nagodbama? Eventualni razlozi za odbijanje nagodbe mogu se pobijati u žalbenom postupku, kao što je to učinjeno u slučaju Industrogradnja grupe. Dakle, kako je sudac objasnio odbijanje dogovora većine vjerovnika Industrogradnja grupe.
Ovlašteni revizor je lani 28. studenoga utvrdio da su do 31. kolovoza 2012. obveze Industrogradnja grupe d.d. bile 196 milijuna kuna. Prema rješenju Fine, nagodbeno vijeće je 27. ožujka ove godine utvrdilo da je ukupan iznos obveza prema vjerovnicima na dan otvaranja predstečajne nagodbe iznosio čak 839,5 milijuna kuna, s tim da je ukupno prijavljeno milijardu i 76 milijuna kuna, a osporeno je tražbina za 248,010.491 kunu, što ne prelazi 25 posto vrijednosti prijavljenih tražbina (23 posto) što bi bila prepreka za predstečajnu nagodbu. Za plan financijskog restrukturiranja glasovali su vjerovnici čije tražbine iznose 736 milijuna kuna čime prelaze dvije trećine svih utvrđenih tražbina, što je uvjet za prihvaćanje plana.
Sudac je utvrdio kako su protiv plana glasovali gotovo svi vjerovnici iz prve skupine (tijela javne uprave i društva u većinskom državnom vlasništvu) i svi vjerovnici druge skupine (financijske institucije) te da stoga nije točna tvrdnja iz rješenja Fine kako je za plan glasovalo više od pola vjerovnika iz svake grupe s obzirom na vrijednost njihovih tražbina. Upozorio je i na razliku iz koje proizlazi da Industrogradnja grupa pri iniciranju predstečajne nagodbe nije prijavila sve svoje dugove, odnosno da je naknadno priznala još 643,5 milijuna kuna. Te tražbine, tvrdi sudac, nisu bile predmet ispitivanja ovlaštenog revizora. Višak je nastao tako da je Industrogradnja grupa priznala, a Fina rješenjem potvrdila tražbine povezanih društava I grupe (185,5 milijuna), Industrogradnje d.o.o. (9,2 milijuna), Industrogradnje nekretnine d.o.o. (357,8 milijuna) i Negotiator d.o.o. (52,8 milijuna kuna), ukupno 605 milijuna kuna. Za dva strana društva, Irivne Investment Holdings iz British Virgin Islands (52,8 milijuna) i Tab B.V. iz Nizozemske (15,2 milijuna kuna) sud zbog nedostupnosti sudskih registara nije utvrdio jesu li i to povezana društva.
Nevjerodostojna jamstva
Na tako utvrđeno činjenično stanje, sudac Kolakušić objašnjava kako se postavlja "logično i pravno pitanje o kakvim se tražbinama radi, kada su i jesu li uopće nastale s obzirom na to da su tražbine označene kao uvjetno potraživanje po jamstvu prema povezanim društvima te se čini nevjerojatnim da dužnik nije znao za predmetne obveze u trenutku podnošenja prijedloga s obzirom na to da se radi o "obvezama" koje su prijavljene u postupku predstečajne nagodbe na temelju izjava samog dužnika".
Primjerice, I grupa d.d. prijavila je tražbinu, a Industrogradnja grupa priložila je samo izjavu kojom potvrđuje da su 16. prosinca 2012. sklopili sporazum prema kojem im se I grupa obvezuje naknaditi štetu od 130,9 milijuna kuna izgube li sudski spor za nekretninu iako su i sami u 2011. i 2012. iskazali gubitke od po 11 milijuna kuna. Slično je i s ostalim naknadno prijavljenim potraživanjima povezanih društava koji su i sami u postupku predstečajne nagodbe te su također nesposobni za plaćanje. Sudac je ta uvjetna jamstva i tražbine po tim jamstvima ocijenio nevjerodostojnima zaključivši kako se na takvim tražbinama ne mogu ostvarivati glasačka prava koja utječu na prava nespornih vjerovnika, Republike Hrvatske i svih njezinih građana, a putem odlučivanja o prihvaćanju plana financijskog i operativnog restrukturiranja. Ostali vjerovnici time su stavljeni u nejednak položaj jer su o njihovim pravima odlučila društva s nevjerodostojno utvrđenim tražbinama. "To je suprotno prisilnim obveznim propisima i svakako moralu društva", zaključio je sudac.
Kako je u naš pravni sustav unesena odredba prema kojoj dužnik sam ispituje i priznaje ili osporava tražbine vjerovnika, sud je dužan s iznimnom pažnjom razmotriti prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe, osobito raspolažu li stranke pravima kojima ne mogu raspolagati te je li nagodba protivna prisilnim propisima i javnom moralu. Tako sudac obrazlaže svoje "petljanje" u dogovor vjerovnika. Tu je i prvi put iznio svoj stav koji je poslije sažeto i priopćio, što je onda izazvalo zgražanje ministra Linića koji je protumačio kako je sudac protiv Vlade i Sabora zapravo objavio optužnicu i proglasio ih kriminalcima.
Državni interes
Te ga tvrdnje iznesene u slučaju Industrogradnja grupe, iako je za njih znao, nisu smetale. Smetale su ga tek kad ih je sudac ponovio u slučaju Dalekovod, kad mu je argumentacija državnog interesa bila puno jača. Dakle, još u slučaju Industrogradnja grupe sudac je ustvrdio: "Rečena odredba članka 60. ZFPPN-a pruža velike mogućnosti za zloupotrebu prava u postupku predstečajne nagodbe radi stjecanja nepripadne materijalne koristi dužnika, njegovih povezanih društava i pojedinih vjerovnika na štetu ostalih vjerovnika, državnog proračuna putem porezne evazije te samim time i svih građana Republike Hrvatske". Oštećenje vjerovnika moguće je zbog neosnovano visokog postotka umanjenja potraživanja vjerovnika, odnosno unosom potraživanja u temeljni kapital društva dužnika, tumači sudac. I zaključuje, kako se dužnik može osloboditi svih svojih obveza bez da je vjerovnicima platio i jednu kunu dugovanja u slučaju "namirenja" povećanjem temeljnog kapitala, te pritom steći još veći vlasnički udio putem poslovnih udjela nego što ga je imao prije sklapanja takve predstečajne nagodbe. Stavove suca Kolakušića preispitat će Visoki trgovački sud kojem je Industrogradnja grupa podnijela žalbu pobijajući baš sva njegova utvrđenja. Po njima nema nevjerodostojnih potraživanja, sva je pregledao ovlašteni revizor te nitko od vjerovnika nije oštećen. Zamjeraju sucu što nije uzeo u obzir utvrđenja ovlaštenih osoba u postupku te da u ekonomskim pitanjima očito pogrešno tumači činjenice.