Gotovo tri godine trebalo je istražiteljima da sroče optužnicu u dosad najkompleksnijem gospodarsko-kriminalnom slučaju u hrvatskoj povijesti, kojom se Ivicu Todorića i suradnike tereti da su na grbači Agrokora stekli protupravnu imovinsku korist veću od milijardu kuna.
O kompleksnosti predmeta u koji su upregnuti dosad neviđeni istražiteljski resursi na polju financijske forenzike svjedoči podatak da optužnica protiv Ivice Todorića i 14 ljudi ima 459 stranica, a popratni spis oko 80.000 stranica, dok troškovi istrage iznose 11 milijuna kuna. Naravno, pravosudnu istragu u slučaju Agrokor treba promatrati posve odvojeno od procesa prinudne državne uprave pokrenutog temeljem lex Agrokor, kojim je Ivica Todorić razvlašten.
Drugim riječima, optužnica protiv gotovo cijele bivše uprave nekadašnjeg Agrokora ne predstavlja epilog, već samo posljedicu procesa spašavanja nekad najmoćnijeg privatnog konglomerata. Agrokor pod vodstvom i u vlasništvu Ivice Todorića, podsjetimo, početkom 2017. bankrotirao je, a zbog svoje veličine i isprepletenosti s velikim dijelom domaćeg gospodarskog i financijskog sustava, njegov je financijski kolaps prijetio urušavanjem dobrog dijela domaće ekonomije. Lex Agrokor, koji je mjesecima bio povod prijepora u javnosti, odobrio je na koncu i Ustavni sud, a stvorio je pravni okvir za dotad neviđeni utjecaj države na privatne gospodarske tokove.
U konačnici, tvrtka je sačuvana i danas se pod novim krovnim nazivom bori za dio tržišnog kolača pod sasvim drugim uvjetima. Istina, neki repovi iz te insolventne trakavice vuku se i danas, ali bez znatnijeg utjecaja na cijeli proces. Poučak je jasan, međutim, za dovršetak kompletne slike koja bi imala poslužiti kao memento jednog vremena bit će važan i pravosudni epilog.
Ako državno odvjetništvo u konačnici dokaže pred sudom da je Ivica Todorić nezakonito živio na račun kompanije koju je posjedovao i vodio, bit će to pouka svim kapitalistima. Možda i početak promjene hrvatske kapitalističke paradigme po kojoj gazda u svojoj kući može raditi što mu je po volji mimo zakonskog okvira u kojem su obveze i prava vlasnika strogo razdvojeni, kao i što je razdvojen njegov privatni džep od blagajne kompanije koju posjeduje
I ni riječi o tome kako je Todorić niz godina osiguravao totalnu medijsku šutnju u Hrvatskoj odnosno tko je objavio bilo što loše, ili čak rubno, o njegovom stilu rukovođenja Agrokor-om, odmah bi ostao bez reklama i Konzum kataloga - inserata u novinama. Mislim da i to zaslužuje obradu, zar ne? Oće para gdje mediji neće ili nešto u tom stilu. Kako su zakazali naši psi čuvari demokracije... I još se snimale reportaže kako on iz korporacijskog helikoptera puca po divokozama u privatnom lovištu Biokovo. I nitko da se zapita - to je korporacijsko vlasništvo, nije za privatna šenlučenja. Je, ali tko bi to napisao - odmah bi bio pozvan šef marketinga dotičnog glasila i uskratili bi mu reklame.