U posljednje vrijeme svjedočimo masovnim ubojstvima po Europi kakva su se uglavnom događala u Americi. Što se to događa? - To nam sve ukazuje da su masovna ubojstva po sveučilištima ili školama kao fenomen postala društvena zaraza i da već poprimaju nekakve znakove epidemije. Amerikanci koji imaju najviše iskustva jer su i najviše izloženi takvim problemima, utvrdili su da ta djela, počinjena po školama ili sveučilištima, imaju isti obrazac ponavljanja. Psihološki profil ljudi je gotovo 100 posto identičan. Ono što je zanimljivo jest da se ti ljudi okupljaju na određenim forumima i web stranicama na kojima dijele svoje frustracije, okruženi ljudima na forumu koji ih potiču u potenciraju toga bijesa, a u konačnici samo je pitanje trenutka kada će netko odlučiti to učiniti u javnosti – kazao je Dubravko Gvozdanović, gostujući na Večernji TV.
Komenirao je i i pokolj u beogradskoj osnovnoj školi. Kakav epilog očekuje? - Onakav kakvim su ga mediji napravili i kakvim ga je politika prihvatila. Sav fokus i težište krivnje prebacili su na oca. Javnost se zgraža nad činjenicom da je otac vodio svoje dijete na strelište, a posljedica toga je špekulacija da se radi o djetetu koje je bilo strahovito dobro obučeno u rukovanju vatrenim oružjem. Mislim da će otac snositi najveći dio krivice, kao i taj dječak koji je nesumnjivo ubojica. U ovom slučaju radi se o legalnom oružju koje je otac posjedovao. Evidentno je da se radi o pištoljima koji su primarno namijenjeni namijenjeni sportu.
- Mali je došao na nedozvoljen način, vrlo vjerojatno, ja to sada ne mogu tvrditi, do šifre sefa. Možemo špekulirati je li otac oružje držao na pravilan način ili nije, ali ako je on držao oružje u sefu i ako ga je držao pod šifrom, ispunio je sve ono što zakon traži od njega. Utvrdit će se je li otac dao šifru djetetu ili nije, ali bez obzira dao mu ili ne, onog trenutka kada je dječak samostalno došao u posjed tog oružja, to oružje je postalo ilegalno. Jer, dječak ga nije imao pravo nositi. Ono što je ovdje zanimljivo jest i to da je dječak uz to oružje ponio i četiri Molotovljeva koktela, što nam ukazuje da je imao strahovitu hladnokrvnost i odlučnost, da je sve isplanirao. Da se vratim na famu u njegovoj streljačkoj vještini.
- Kažu da ga je tri puta ga je otac vodio na strelište. Vi s tri odlaska ne možete postati nikakav profesionalac ili posebno obučena osoba za oružje. No, valja reći da se pucnjave koja se događaju u školama i na sveučilištima događaju na takozvanim soft, mekim, nezaštićenim žrtvama, i tu nije potrebna nikakva vještina osim isključivo velike odlučnosti i hladnokrvnost da počiniti to djelo. Činjenica je da ovdje nije oružje problem, već to što fokus prebacujemo na oca, a u stvarnosti, po mom dubokom uvjerenju, ovo je samo posljedica krivih, loših i nakaradnih ljudskih vrijednosti u društvu u kojem se mi svi nalazimo. To nije isključivo ograničeno na Srbiju, već nažalost na kompletno društvo. Stvorili smo društvo koje je nemilosrdno, ljuto i u kojem je uvijek netko drugi kriv za nešto što se nama dogodilo. Društvo u kojem se mržnja potiče ne samo kao rješenje problema, već su mržnja i nasilje i sredstvo napredovanja u karijeri. Odgajajući djecu, mislim da smo negdje pogriješili u tom dijelu – istaknuo je.
Oružje nije samo pištolj koji je u fokusu, već i nož ili sjekira. - Mi noževa i sjekira imamo koliko god hoćemo u svim kućanstvima. Dakle, ako bismo išli odlukom da nešto zabranimo, postavlja se pitanje do koje bi to širine ta zabrana išla? - naglasio je Gvozdanović.
Koliko su posjednici oružja uopće obučeni za oružje koje posjeduju?
- Govoreći o Hrvatskoj, nečiju osobnu percepciju ugroženosti ne možemo procjenjivati. Zakon o oružju koji vam omogućuje da ga posjedujete je tu nedorečen. Kaže da morate dokazati da ste ugroženi. Dakle, vraćamo se u onaj komunistički mentalitet i komunističke odluke da neka komisija u MUP-u odlučuje je li vama oružje potrebno ili nije za samoobranu. I onda se dovodimo do toga da isključivo ovisite o komisiji. Lakše je dobiti oružje za lov i za sport. I tu dolazimo do problema s izdavanjem oružanog lista za lov jr imate i on-line tečajeve za polaganje lovačkog ispita. Vi položite taj lovački ispit i dobijete oružje, a ne morate u lov, a s druge strane ako ga želite dobiti za sport, morate se aktivno baviti streljaštvom. Većina ljudi, posjednika vatrenog oružja, jednako kao i većina policajaca, nisu osposobljeni u zadovoljavajućoj mjeri za rukovanje vatrenim oružjem – tvrdi.
Obuka u policiji može biti vrhunska, no treba redovito i trenirati u rukovanju s vatrenim oružjem koje ne prašta pogreške. Automatsko oružje destruktivnije je, kazao je, od repetirajućeg oružja.
- U medijima se stvara fama oko poluautomatskih pušaka koje su temeljene na konstrukciji američke M16 puške, odnosno civilne verzije AR15 i njihovih raznoraznih izvedenica. Ta konstrukcija je jako popularna i u sportu i u lovu, i ona sama po sebi je destruktivnija od repetirajućeg oružja. No, s druge strane i pištolji su poluautomatski. Amerikanci su već probali sa smanjenjem kapaciteta spremnika pištolja na deset metaka, no taj zakon nije pokazao nikakve pozitivne rezultate, niti se broj kaznenih djela smanjio – dodao je.
POVEZANI ČLANCI:
Policiji i zaštitarima je zabranjeno nositi metak u cijevi u pištolju. Na sudu će se to uzeti kao otegotna okolnost, spremnost da se nekom nanese zlo. Ukoliko je kazneno djelo počinjeno s revolverom kod kojeg je de facto metak stalno u bubnju, radi se drugačija konstrukcija.
Na pitanje kakvo je stanje po pitanju oružja u svijetu i koliko je trgovina rasprostranjena? Može li se govoriti o žarištima točkama ilegalnog trgovanja? Kad se govori o lakom pješačkom oružju, današnji putovi crnog tržišta većinom vuku korijene iz područja koja su zahvaćena ratnim zbivanjima. Tako je, na primjer, u Europu crnim putevima dosta oružja dolazilo s prostora bivše Jugoslavije, a to bi se moglo dogoditi i s Ukrajinom.
- Ako govorimo na nekakvoj mikro razini u Hrvatskoj, većina vatrenog oružja koje dolazi na crno tržište, ako izostavimo ovo koje potječe iz ratnih zbivanja na području bivše Jugoslavije i Domovinskog rata, dolazi provalama u kuće i određena skladišta te se onda distribuira – kazao je.
Kako promijeniti percepciju oružja u društvu?
- Ne trebamo stvarati famu jer samo oružje po sebi nije zlo. Zao je čovjek. Isključivo moramo raditi na stvaranju društva u kojem će postojati više empatije i u kojem ćemo svi zajedno raditi na dobrobiti i razvoju tog društva, maknuti nasilje i korupciju, sve krive vrijednosti koje su nam usađene i koje koji imaju odraz na svakodnevni život. Imate slučaj profesora u školi koji je napadnut, a što je bila reakcija vlasti? Udar na profesora koji je odmah označen pijancem, a prema djeci nismo uopće spremni djelovati restriktivno, čak ni u nekakvom deklarativnom smislu ih javno ukoriti da su učinili nešto loše. Mislim da bismo trebali početi raditi na stvarnim ljudskim vrijednostima, a da vrijednosti koje se temelje na bezobzirnosti, nedostatku empatije, sebičnosti i agresivnosti ne bi trebalo tolerirati – zaključio je.
>> VIDEO Ubojstvo u Velikoj Gorici: Ubio majku, okružili ga u kući specijalci
Da. Trebamo. Što će ti to u automobilu ili u šetnji gradom. Samo rigorozno i čizmom.