Suha Arafat: Jaser me nikada nije tražio da se odreknem kršćanstva

Suha Arafat, udovica palestinskog lidera Jasera Arafata, rijetko govori za medije. Ali, kako kaže, pristala je dati ekskluzivni intervju Večernjem listu – nakon kojeg će opet zavladati šutnja sve do objave rezultata istrage o smrti njezina supruga – jer izuzetno cijeni hrvatski narod, koji je kao i palestinski platio veliku cijenu za neovisnost i slobodu.

Upravo je ekshumacija tijela njezinog muža, zbog sumnji da je otrovan, Suhu ponovno lansirala u središte javnosti. Za naš je list govorila o detaljima istrage vezane uz njegovu smrt, koja bi trebala biti završena do lipnja, te otkrila nepoznate pojedinosti iz privatnog života, govorila o njihovoj ljubavnoj vezi i braku. Ova rođena kršćanka prešla je na islam iz ljubavi prema Jaseru Arafatu i kako kaže – on nikada od nje nije tražio da se odrekne kršćanstva. Učinila je to samoinicijativno. No mnoge stvari, pa čak i sama udaja za vođu Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), ostale su tajna. Neke od njih pristala nam je otkriti...

Žene bez marame

Ako nije tajna, koje godine ste se točno udali za Jasera Arafata?

– Hoćete da vam lažem ili da vam govorim istinu? (smijeh) Za Jasera Arafata sam se udala 1989. godine, ali prije toga dugo smo bili u ljubavnoj vezi, no neću vam reći otkad!

Jaser Arafat bio je veliki vjernik, a vi ste s kršćanstva prešli na islam zbog njega! Je li on od vas to tražio i je li zahtijevao da stavite na glavu maramu?

– Nikada Jaser Arafat nije tražio od mene da pređem na islam niti je zahtijevao da stavim maramu. Nijedna žena u njegovoj obitelji nije nosila maramu. Istina je da je Jaser Arafat bio vjernik, ali je usto bio i liberalan. Uvijek se borio za pravo žena. Kad sam ga obavijestila da sam prešla na islam i upitala ga želi li da se pokrivam maramom, on se samo nasmijao i rekao: “To je tvoja sloboda, učini što ti želiš.” Tada mi je Arafat rekao kako nije važno nositi maramu, važno je biti dobar čovjek.

Kako ste se upoznali?

– Upoznali smo se u Tunisu, puno smo surađivali i prije braka. Govorio mi je: “Ono što si ti proživjela pod okupacijom Palestine nitko od nas nije doživio. Ti si se rodila i odrasla pod okupacijom, a mi smo u blagodati živjeli vani.” Zaljubili smo se na prvi pogled. Govorio mi je da, dok mene nije upoznao, nikada nije razmišljao o braku. Bio je uvjeren da zbog svoga posla ne bi imao vremena za obitelj i da nema te žene koja bi to mogla trpjeti i izdržati. U braku smo malo vremena proveli zajedno, ali nije bitno koliko vremena zajedno provodite, već kako ga provodite. Znali smo se naći svakih četiri-pet dana i tada nam je pružao neizmjernu ljubav. Bila mi je važna samo ta njegova nježnost prema meni i našoj kćeri.

Zašto ste tek nakon osam godina pokrenuli istragu vezanu uz smrt vašega supruga Jasera Arafata?

– Iako sam sumnjala od početka da je Jaser ubijen, da nije umro od bolesti, pustila sam da istragu vodi predsjednik Samouprave Mahmud Abbas, koji je osnovao odbor koji je istraživao smrt mog supruga na čelu s brigadirom Tirawijem. Mi nismo tražili obdukciju poštujući Jaserovu želju, jer po muslimanskoj vjeri to je grijeh. Da su mi u Palestinskoj samoupravi rekli kako sumnjaju da je Arafat ubijen, bez obzira na njegovu želju, tražila bih obdukciju. Arafat je iz Francuske prevezen izravno u Ramalu, gdje je pokopan uz visoke državne počasti.

Tad su se širile priče da vi niste dali pristanak za obdukciju?

– Nakon što su mi se javili iz Al Jazeere i kazali kako njihovi novinari žele provesti istragu o smrti moga supruga, nisam dvojila. Sačuvala sam njegovu odjeću koju je imao u bolnici na sebi, koju su mi vratili nakon što je umro, svu odjeću koja je bila uz njega – njegovu pidžamu, donje rublje, sve stvari koje je nosio. Nakon tri mjeseca istrage u nekoliko laboratorija u svijetu, javili su mi da je na odjeći registrirana vrlo visoka razina polonija... Ne prirodnog polonija, nego radioaktivnog, nuklearnog, koji postoji samo u vrlo razvijenim zemljama. Ne moram vas podsjećati tko ga posjeduje. Došli smo do vrlo bolnog zaključka, ali barem to otklanja veliki teret s mog srca, da sam barem nešto učinila da palestinskom narodu, arapskoj i muslimanskoj zajednici širom svijeta objasnim da to nije bila prirodna smrt, već zločin.

Jeste li se, prije ekshumacije, nakon što ste dobili potvrdu o visokoj razini polonija na odjeći, obratili bolnici u Francuskoj gdje se Jaser Arafat liječio i od njih tražili liječničku dokumentaciju o uzrocima smrti s obzirom na to da nije bila obavljena obdukcija?

– Kao član obitelji jedina sam ja imala pravo tražiti dokumentaciju, a to sam i učinila. Međutim, odgovor koji sam dobila bio je još jedna potvrda da idem u pravom smjeru i da su moje sumnje opravdane.

Naime, kada sam zatražila da mi predaju uzorke urina i krvi Jasera Arafata, u bolnici su mi rekli da su to uništili jer to nitko do sada nije tražio. Nije mi to bilo prihvatljivo. Poznato je da se, kad je riječ o važnim osobama kao što je Jaser Arafat, dokumenti i uzorci čuvaju i više od 20 godina. Nakon toga, obratila sam se svim liječnicima, bilo ih je više od 50, koji su bili uključeni u liječenje moga muža.

Jesu li htjeli surađivati s vama?

– Neki od njih dali su neke informacije, a neki nisu, jer je to bila tajna. Neki su mi čak rekli da je riječ o vojnoj tajni te da vojne tajne ne mogu objavljivati. Kako nisam mogla dobiti dokumentaciju o uzrocima smrti svoga supruga, ostala mi je samo ekshumacija tijela. Tražila sam za to odobrenje Palestinske samouprave jer su mi švicarski liječnici rekli da, ako uzmemo kosti Jasera Arafata ili čak zemlju s groba, imamo veliku mogućnost dokazati prisutnost polonija. Iako su bili sigurni na temelju odjeće, željeli su biti još sigurniji. Naime, svi znamo kako su Švicarci precizni. Željeli su što prije analizirati kosti jer s vremenom polonij nestaje. Ako je riječ o trovanju radioaktivnim polonijem, bilo bi ga i u kostima. Drago mi je što sam i ja mogla dati svoj doprinos u istrazi jer sam voljela svoga supruga i važno mi je znati pravu istinu o njegovoj smrti. Sve što se moglo učiniti učinjeno je i sada nam samo ostaje da čekamo rezultate ispitivanja koji bi trebali biti gotovi do lipnja ove godine.

Što ćete učiniti ako istraga pokaže da je Jaser Arafat ubijen?

– Meni je najvažnije da dokažem kako Jaser Arafat nije umro zbog bolesti, nego je ubijen. Tu moja misija završava. Tada je na potezu Palestinska samouprava na čelu s Mahmudom Abbasom. Kako mi je rekao predsjednik Abbas, dokaže li se ubojstvo, Palestinska samouprava pokrenut će tužbu protiv Izraela i počinitelja pred Međunarodnim sudom u Haagu.

Ima li danas nesuglasica između vas i predsjednika Palestinske samouprave Mahmuda Abbasa?

– Imamo izvanredan odnos. Izuzetno sam mu zahvalna što je donio odluku o ekshumaciji jer je cijela Arafatova obitelj bila protiv toga. Ne zaboravite da su Jaser Arafat i Mahmud Abbas bili veliki prijatelji. Često se čujem s njim i uvijek mi je na raspolaganju. Pokazao se istinskim prijateljem. Kako je poštovao Arafata dok je bio živ, tako ga poštuje i danas kad je mrtav.

Prgav, ali nježan

Jaser Arafat cijeli je život posvetio palestinskom pitanju. Znali smo ga kao odličnog vojnika i zapovjednika. Kakav je bio kao suprug?

– Bio je izuzetan suprug, romantičan, nježan, osjećajan... Cijeli život posvetio je Palestini, suosjećao s patnjom i neimaštinom palestinskog naroda... Dok su ga gledali preko TV-a, mislili su da je prgav, vojnički nastrojen, ali u privatnom životu bio je dobar i brižan suprug i otac. Bio je i snažan i hrabar. Nikada se nije bojao smrti. Njegova je želja bila da umre kao mučenik, a ne od bolesti. Unatoč tome što je bio zapovjednik cijelom palestinskom pokretu otpora i bio strah i trepet za sve Izraelce, nikada u životu nije na mene povisio ton niti me uvrijedio. Štoviše, često je od mene tražio savjete. Ukratko, mogu vam reći, najbolje dane svog života provela sam s Jaserom Arafatom.

Kao supruga prvog palestinskog predsjednika i palestinska revolucionarka, vjerujete li da će se jednog dana roditi lider poput Jasera Arafata?

– Nije to subjektivno, ali mislim da se nikada u palestinskoj povijesti više neće roditi osoba poput Jasera Arafata. Lideri kao što su Jaser Arafat, Josip Broz Tito, Fidel Castro, Ernesto Che Guevara... nikada se više neće roditi. To su lideri ispisali povijest. Mislim da poslije njih neće biti osoba s takvom karizmom. Ne samo na području Palestine nego u cijelom svijetu.

Tito i Palestinci

Spomenuli ste Josipa Broza Tita! Je li vam ikad Arafat govorio o njemu i njihovu odnosu?

– Naravno da smo uvijek razgovarali o Titu. Ono što je Tito učinio za Palestince nije nitko učinio. Davao nam je naoružanje, novac, otvarao je kampove za obuku na cijelom području Jugoslavije, stipendirao na tisuće Palestinaca, a Jaser Arafat Tita je gledao kao idola, smatrao ga uzorom. Arafat mi je često govorio: “Ako je Tito porazio najveću silu na svijetu, Njemačku, i oslobodio Jugoslaviju, zašto mi ne bismo mogli porazi Izraelce i osloboditi naše teritorije?!” Dandanas na području Palestinske samouprave izuzetno cijene lik i djelo Josipa Broza Tita. Uvijek kažem, među Palestincima se rodio Jaser Arafat, jedini i jedinstveni, a na području Jugoslavije jedini i jedinstveni rodio se Tito.

Je li Jaser Arafat vjerovao da će Palestina jednog dana postati neovisna država?

– Naravno da je vjerovao. Da nije vjerovao, ne bi pokrenuo pokret otpora. Ali, Jaser Arafat je znao da će ta borba dugo trajati, a nažalost, rat će se prenositi s generacije na generaciju. Znao je da Izraelci ne žele mir. Arafat nikada nije htio odstupiti ni milimetra od palestinskog teritorija. Zbog toga sam uvjerena da je ubijen. Jer, da su Izraelci željeli mir, kako mi je znao Jaser govoriti, dali bi nam državu.

Palestinski narod razjedinjen je između Hamasa i Fataha. Vjerujete li da će se Palestinci napokon ujediniti?

– Nadam se, kao i svi Palestinci, ali znam da će biti jako teško. Ideološki, potpuno se razlikuju. Fatah želi stvarati sekularnu palestinsku državu, a Hamas islamsku radikalnu, što nije prihvatljivo za većinu Palestinaca. Mi želimo da Palestina i Izrael budu dvije države koje će se poštovati, a Hamas želi uništenje izraelske države, što nije moguće. U zadnje vrijeme došlo je do malog pomaka u Hamasovoj politici pa smo u nekoliko navrata dobili pisma njihovih čelnika kako oni žele priznati Izrael. Nadam se da su iskreni u svojim namjerama jer je interes Palestine i Palestinaca iznad interesa grupacije ili skupine.

Spomenuli ste sličnosti između Tita i Arafata. Jeste li i vi doživjeli sudbinu Jovanke, s obzirom na to da ste zadnjih godina živjeli odvojeno? Nagađalo se da ste u zadnje vrijeme bili u lošim odnosima i da vam je Arafat osobno zabranio dolazak na područje Palestinske samouprave?

– Te laži plasirali su zlobni i zavidni ljudi. Istina je da mi je od 2001. Jaser Arafat zabranio da dolazim na područje Palestinske samouprave jer je njegov stožer tada bio pod opsadom izraelskih snaga. Mjesecima je bio bez vode i struje. Svaki je čas očekivao da će ući izraelske snage i uhititi ga ili ubiti. Zbog toga nije htio da ja dođem i stradam zajedno s njim. To su bili glavni razlozi, a ne, kako tvrde neki novinari, svađa ili razvod.

Zašto ste danas na Malti, a ne na području Palestinske samouprave?

– Na Malti sam jer lakše mi je tu biti u kontaktu s liječnicima koji vode istragu o smrti mog voljenog supruga. Rekla sam vam da mi je to prioritet. Iskreno vam mogu reći da mi je izuzetno teško kad idem u Palestinu a nema Jasera. Tu sam u miru kod brata, koji obnaša funkciju veleposlanika na Malti, sa svojom 18-godišnjom kćeri Zahwom.