Šuica: Novac koji Europa ulaže u oporavak jamstvo je za nove generacije i budućnost EU

O ambicioznom prijedlogu Europske komisije za oporavak gospodarstva EU od posljedica pandemije koronavirusa teškom 750 milijardi eura, o tome kako će se i kada koristiti sredstva iz tog fonda , kao i o prijedlogu višegodišnjeg financijskog okvira od 2021. do 2027. razgovarali smo s potpredsjednicom Europske komisije te povjerenicom za demokraciju i demografiju Dubravkom Šuicom.

Kako će Fond za oporavak pružiti odgovor na krizu izazvanu pandemijom koronavirusa?

Ovotjedni prijedlog Europske komisije sveobuhvatni je i inovativni plan oporavka europskog gospodarstva koji će državama članicama omogućiti prijeko potrebnu financijsku injekciju kako bi uspješno apsorbirale šok prouzrokovan COVID-19. Financijska arhitektura koju je predložila predsjednica von der Leyen osigurava ne samo znatno veća sredstva za novo proračunsko razdoblje od 2021. do 2027. u visini od čak 750 dodatnih milijardi eura već mijenja i ovogodišnji proračun kako bi dijelove novog Recovery instrumenta učinila raspoloživima odmah. Riječ je, naravno, o ReactEU koji dolazi kao top-up na kohezijsku omotnicu, ali i primjerice o Solvency instrumentu, koji će potencijalno spasiti velik broj tvrtki od stečaja. Zajedno s mjerama koje su već usvojene, koje dostižu oko 540 milijardi eura, a u koje ubrajam i novi SURE (program pomoći EK za očuvanje radnih mjesta), riječ je o do sada neviđenim proporcijama – posebice ako se uzme u obzir činjenica da govorimo o vremenski ograničenoj injekciji koja obogaćuje novi financijski okvir te osigurava gospodarski oporavak u skladu s poznatim prioritetima Komisije: zelene i digitalne transformacije. Usto, mislim da sam naslov novog instrumenta govori sve – NextGenerationEU (EU sljedeće generacije) u nekoliko riječi sadržava političko obećanje – svojevrsno jamstvo za bolju budućnost, poruku za sljedeće generacije. Naslov je indikativan i za moj portfelj, demografiju, u kontekstu budućih generacija, ali i demokraciju u smislu Konferencije o budućnosti Europe. EU sljedeće generacije poziv je za bolje sutra i jamstvo za uspjeh same Konferencije koja će na svoj način također biti dio oporavka EU.

Od čega se on točno sastoji, kada će novac biti dostupan te, ako je vezan za proračun, kako će se premostiti vrijeme do donošenja novog proračuna i njegova stupanja na snagu?

Instrument čine tri tzv. stupa kojima je cilj izravno podržati oporavak država članica, ponovno pokrenuti ekonomiju i privatna ulaganja te izvući lekcije iz ove krize. Pojedini elementi instrumenta bit će raspoloživi već ove godine, zbog potreba država članica koje ne mogu čekati novi proračun – to je upravo način kako premostiti vrijeme do siječnja 2021. Ti su elementi pomno ograničeni samo na one prijeko i hitno potrebne s obzirom na to da njihovo financiranje ide tradicionalnom metodom nacionalnih doprinosa. No osim tih instant-raspoloživih programa, Instrumentom se jačaju svi segmenti koji doprinose bržem oporavku. U tom bih kontekstu posebno izdvojila novi Program za zdravlje koji je izravni rezultat ove krize. Nije riječ o potpunom novitetu jer je Komisija već prije bila predložila uspostavu programa za zdravlje, ali “utopljenog” u novi Europski socijalni fond (EFS+). Ovaj novi prijedlog izdiže ga u samostalni program koji bi, da je postojao u vrijeme akutne krize COVID-19, Uniji bio omogućio puno učinkovitiji pristup problemu. U svakom slučaju, izmjene i dopune proračuna za ovu godinu trebale bi se ostvariti već u rujnu, dok bi nova sredstva obogatila financijsku strukturu od siječnja 2021.

Kakva je alokacija sredstava i što ona znači za Hrvatsku? Premijer Andrej Plenković kazao je kako Hrvatskoj namijenjeno deset milijardi eura, od čega nepovratna sredstva iznose 7,3 milijarde eura, dok su 2,65 milijardi mogući zajmovi.

Novi prijedlog proporcionalno znatno povećava i sredstva namijenjena Hrvatskoj. Prema prijedlogu Instrumenta, za oporavak Hrvatskoj predviđa se oko 10 milijardi eura, veći dio u obliku potpora, a manji zajmova. Nezahvalno je govoriti o konačnim iznosima jer ovaj prijedlog države članice i Europski parlament trebaju odobriti da bi bio usvojen, a i zbog činjenice da je sačinjen od rezerviranih i nerezerviranih sredstava, od potpora i od kredita. Što znači da puno ovisi o Hrvatskoj i o kvaliteti, strategiji i viziji hrvatskih programa. No iskreno, nemam dvojbe da će se Hrvatska sjajno snaći te da će aktualna i buduća hrvatska Vlada potpuno iskoristiti ova nevjerojatna front-loading sredstava. Teoretski potencijal je golem. Dakle, u razdoblju do 2024. godine Hrvatska može računati na ovaj privremeni instrument koji bi, prema formuli za dodjelu sredstava, bio veći od cjelokupne kohezijske omotnice koju će dobiti za cijelo razdoblje od 2021. do 2027. godine. Mislim da nije potrebno dalje objašnjavati što to konkretno znači za naše regije i naše gospodarstvo.

Što je potrebno napraviti u državama članicama da povuku taj novac? Kako će se i kome isplaćivati, odnosno kakav će biti mehanizam isplate i postoji li godišnje ili neko drugo vremensko ograničenje na visinu isplate?

Prednost je ovog instrumenta kanaliziranje sredstava kroz proračun, a ne putem nekog novog mehanizma. To pruža državama članicama poznati okvir za povlačenje te ne uspostavlja nikakve posebne i nove strukture. Takvo poznato okruženje pomoći će i Hrvatskoj da maksimalno, brzo i učinkovito, povuče sredstva kroz već dobro uhodane mehanizme. Instrument čine i potpore i krediti (grants i loans), a sastavljen je ujedno i od nacionalnih omotnica, a i od nerezerviranih sredstava. Gospodarski uzlet kao i uvijek leži na pametnim planovima i programima oporavka, a Hrvatska ima sve predispozicije da maksimalno iskoristi sve što joj se stavlja na raspolaganje.

Fond bi se trebao puniti raznim instrumentima, između ostalog, i kreditnim zaduživanjem EK. Kako će EK vraćati taj kredit i kako će taj, dosad nezabilježen potez, utjecati na države članice te kako osigurati da EU ne zapadne u dug?

Veliki je novitet ovog prijedloga kako namaknuti sredstva o kojima govorimo s obzirom na to da znamo kako se europski proračun puni, a to su nacionalni doprinosi. Takva formula, u ovom trenutku, kad su države članice na rubu izdržljivosti, jednostavno nije bila moguća. Stoga će se ovaj novi privremeni instrument financirati zaduživanjem same Unije koje zahtijeva prethodno podizanje plafona vlastitih sredstava. Taj postupak sam po sebi nije najjednostavniji, ali prednosti koje donosi toliko su očite da sam sigurna da nećemo naići na veće probleme ni s Vijećem ni s Parlamentom, a ni s državama članicama koje ovu izmjenu moraju ratificirati. Napominjem kako je riječ o kriznom instrumentu, s ograničenim trajanjem do kraja 2024. te čija sredstva idu isključivo u mjere oporavka. Unatoč njegovu financijskom opsegu, otplata će početi tek 2028. na sljedećih 30 godina. A prednost je i u tome što će modaliteti otplate prisiliti države članice da se ozbiljnije pozabave pitanjem novih vlastitih sredstava koja potencijalno mogu tijekom 30 godina pokriti ovaj dug.

Vrijeme je ključno, dogovor i o Fondu i o VFO-u se treba brzo donijeti. Kakav odgovor očekujete od tzv. štedljive četvorke (Austrije, Švedske, Danske i Nizozemske), država koje su se protivile zajedničkom zaduživanju i postoji li plan B ako ovaj ne uspije?

Plan o kojem je ovdje riječ prijedlog je Europske komisije za uspješan oporavak EU. Nema plana B jer sam sigurna da ćemo naići na potporu država članica s obzirom na to da je plan ne samo odlično sačinjen već i promišljen tako da hitnim mjerama doprinese njihovu bržem oporavku i izlasku iz krize. Bez Hrvatske, koja trenutačno koordinira države članice, prijedlozi koji su potkrijepljeni nizom sektorskih akata ne bi ni zaživjeli. Hrvatska se našla u predsjedavajućoj ulozi u povijesno najtežem trenutku za Uniju, a svi su složni da se fenomenalno snašla i prilagodila izvanrednim okolnostima u kojima funkcioniramo. Digitalni sastanci Vijeća, e-Konferencije – toga prije Hrvatskog predsjedanja nije bilo. U nemogućem roku, Hrvatska je osigurala normalno funkcioniranje Vijeća i pravodobno donošenje odluka u presudnom trenutku za budućnost EU. Nemojte smetnuti s uma da je Summit o zapadnom Balkanu bio jedan od prioriteta hrvatskog predsjedanja, a koji se uza zalaganje premijera Plenkovića uspio održati i u online formi. Uvjerena sam da će i u pitanju ovog paketa hrvatsko predsjedanje Vijećem sjajno odigrati svoju ulogu i pripremiti teren za pozitivan ishod na Europskom vijeću.

Fond je usko vezan za VFO od 2021. do 2027. čiji je prijedlog 1,85 bilijuna eura. Što on predviđa za Hrvatsku? Koliko je predviđeno za kohezijsku politiku, koja je važna Hrvatskoj, i hoće li se njezino smanjenje kompenzirati Fondom? Dodatno, turizam je u dokumentima EK apostrofiran kao sektor najviše pogođen krizom. Koliko Hrvatska može dobiti novca za pomoć toj gospodarskoj grani?

Kohezijsku omotnicu ovaj instrument nadopunjuje ReactEU programom i čini ga raspoloživim već u ovom proračunskom razdoblju kroz kohezijske programe čija se provedba proteže nekoliko godina nakon 2020. Što se konkretno tiče VFO-a od 2021. do 2027., ovaj je prijedlog njegova nadgradnja povećanjem plafona pojedinih dodatnih programa ključnih za brži oporavak EU. Što se konkretno turizma tiče, ovaj prijedlog Komisije uvrštava ga kao posebnu investicijsku granu u programe kohezije 2021. – 2027., što svakako Hrvatskoj pruža mogućnost da svoje programe u sljedećem razdoblju bolje prilagodi toj ključnoj grani našega gospodarstva.

Kako se portfelj demokracije i demografije uklapa u Plan oporavka – koji su sljedeći koraci za suzbijanje posljedica COVID-19 pandemije?

Ni demografija ni demokracija nemaju izravne proračunske linije u financijskom okviru EU, a ni posvećene im programe; no i demokracija i demografija nit su vodilja svih programa Unije jer bez ljudi sve potpore i sva sredstva nemaju smisla. Stoga, što se mog portfelja tiče, pozornost mi je posebno usmjerena na koheziju i poljoprivredu (u smislu ruralnog razvoja) jer ono što moramo pod svaku cijenu ovom financijskom injekcijom osigurati jest sprečavanje masovnog iseljavanja egzistencijalne prirode. To nema veze sa slobodom kretanja, ona je jedna od najvećih prednosti Europske unije. Ovdje ne govorim o ljudima koji se sele jer je to njihov izbor, već o onima koji se nadaju da je život bolji izvan Hrvatske. Ova se kriza pokazala kao velika prijetnja, ali ujedno kao velika šansa. Nadam se da ste svjesni kako je hrvatska Vlada s hrvatskim građanima uspješno brodila kroz ovu pandemiju, za razliku od nekih razvijenijih zemalja EU u kojima ta borba nije bila ni približno tako uspješna. I hrvatski se zdravstveni sustav pokazao otpornim i organiziranim i time omogućio da Hrvatska kroz ovu krizu prođe bolje nego mnoge razvijenije zemlje članice. Također mogu zamijetiti da su bolje prošli ljudi u ruralnim područjima nego u urbanim sredinama, što me upućuje na to da moramo sve napraviti kako bismo građanima život u ruralnim područjima učinili atraktivnijim, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Uniji, te im omogućili dostupnost službi, usluga i, naravno, digitalnu povezanost. Iz ove smo krize svi naučili lekciju i vjerujem da se uz pomoć ovih instrumenata i život u Hrvatskoj može učiniti atraktivnijim nego život u nekim naizgled privlačnijim zemljama. Cijeli ovaj plan i paket sačinjen je da potpomogne teritorijalnu konvergenciju kako bi sve regije maksimalno iskoristile dodane vrijednosti koje imaju. U tom kontekstu demografija postaje ključno pitanje jer uspjeh plana u konačnici će se mjeriti i po tome koliko smo ljudi uspjeli zadržati. Moje izvješće o demografiji i utjecajima demografskih promjena na cijeli EU bit će predstavljeno i usvojeno sredinom lipnja i dodatno će, nadam se, potvrditi ulogu koju demografija igra u izlasku iz ove krize. Što se Konferencije o budućnosti Europe tiče, ojačana fleksibilnost proračuna za 2021. – 2027. naravno uzima u obzir činjenicu da iz Konferencije mogu proizaći ideje koje trenutačno i ne slutimo. Ta fleksibilnost omogućit će da ih konačno i ostvarimo. NextGenerationEU jamstvo je za bolju budućnost, a Konferencija joj je sredstvo da tu budućnost izgradi u suradnji s vlastitim građanima.