Za ograničenja koja je Zakon o sportu uveo za “menadžere u sportu” i sve one koji na sličan način nešto zarađuju te s njima rodbinski povezanim osobama, postoje objektivni i razumni razlozi te nema razloga da Ustavni sud pokrene ocjenu njihove ustavnosti na prijedlog Marija Mamića, zastupanog po odvjetniku Čedi Prodanoviću. Sprečavanje sukoba interesa i prevencija mogućih zloporaba, pa i koruptivnih, legitiman je cilj zakonodavca.
Mamić o diskriminaciji
Sport je djelatnost od interesa za RH, pa i kad se odvija kroz trgovačka društva. Budući da svaka sportska djelatnost uključuje visok stupanj javnog interesa, neutemeljene su tvrdnje Marija Mamića o isključivo privatnopravnoj prirodi sportskih trgovačkih društava. Zbog toga, s ustavnopravnog gledišta nije sporno to što su “menadžeri u sportu” odnosno osobe koje s njima “zajednički djeluju”, isključeni iz članstva u upravama i nadzornim odborima takvih trgovačkih društava. Stoga je Ustavni sud odbio Mamićev prijedlog iz 2014. za ocjenu ustavnosti spornih odredbi Zakona o sportu.
Mario Mamić prigovorio je što se “vrlo široko, vrlo intenzivno te nerazmjerno i nepravično” sužavaju ustavna prava na rad i slobodu rada. Odnosno što se legalno poslovanje onemogućuje samo zbog obiteljske povezanosti s menadžerima, a te osobe ne mogu imati ni ovlasti za zastupanje u skupštini i izvršnom tijelu sportskog saveza. Takav je pristup diskriminirajući u odnosu na usporedive djelatnosti i osobe, tvrdilo se u prijedlogu.
Izjednačeni s dužnosnicima
Mamić je osobito osporavao to što se osobama koje “zajednički djeluju” s menadžerima smatraju menadžerovi krvni srodnici (preci i potomci), braća i sestre i njihovi potomci, (izvan)bračni drugovi, ili ako su s njim u odnosu posvojitelj-posvojenik. Mamić smatra da su te osobe i menadžeri zapravo neopravdano izjednačeni s dužnosnicima, dok su istodobno u neopravdano nejednakom položaju u odnosu na “kladioničare” i sportske djelatnike koji su kazneno ili prekršajno osuđeni jer su njima zabrane vremenski ograničene. Ali, i za “kladioničare” zabrana vrijedi dok se bave tom djelatnošću te tri godine nakon prestanka djelatnosti, dok je za menadžere rok i kraći, godinu dana. Ustavni sud u tim ograničenjima ne nalazi povredu ustavnog jamstva prava na rad te dostupnosti svakog radnog mjesta pod jednakim uvjetima.
Sportske udruge imaju autonomiju, ali i obveze u interesu RH
Ustavni sud zaključuje da su bitne odrednice sportskih udruga, klubova i saveza to što se bave djelatnostima od interesa za RH, i to na neprofitnoj osnovi te se u značajnom dijelu financiraju iz tzv. javnih izvora. Premda sastav tijela udruge i upravljanje njome stvar je autonomnog odlučivanja članstva ili po njima izabranih tijela udruge, zakonodavac je radi postizanja legitimnih, objektivno i razumno opravdanih ciljeva ovlašten ograničiti tu autonomiju, pa i odlučiti tko može biti član tijela ili ovlašten za zastupanje i vođenje poslova sportske udruge. Tko će sve biti isključen i je li se otišlo preširoko, Ustavni sud ne može ocjenjivati jer to je stvar zakonodavčeve slobode izbora.
Nadam se da si ponio tekući sapun, jer bi te mogli više razvaliti nego što je Lyon razvalio Dinamo!