Sukob romskih klanova - \'Ne znam koliko ću robijati\'

Raif Osmanović (48), član romskoga klana Hamidović, jednog od najmoćnijih u regiji, zadnjih osam godina leži u zatvoru i nema pojma kada će izaći. Postoji šansa da slobodan zrak udahne vrlo brzo, no isto tako iza rešetaka u Lepoglavi možda ostane idućih petnaest godina. Zašto?

Zato što ima dvije pravomoćne presude zagrebačkog Županijskog suda za isto djelo – ubojstva svoje šogorice Razije Hamidović u Italiji!

Apsurdnost situacije vidi se na samo letimičan pogled jer nikome se ne može suditi dva puta za isto djelo, a njemu se to ipak dogodilo, što priznaju na Županijskom sudu, dodajući samo da se to vrlo rijetko događa te napominju da će uskoro objaviti rješenje problema.

Prilika za obranu

Prva presuda u Hrvatskoj kojom je Osmanović osuđen na 23 godine donesena je, vjerojatno, ali u vrijeme kada mu je u toj istoj zgradi na Zrinjevcu trajalo novo suđenje za smrt nesretne Razije. To drugo suđenje završilo je godinu dana poslije, zanimljivo, na isti datum kao prvo, 19. svibnja, i tada je prošao kudikamo bolje – određeno mu je deset godina robije.

Osmanović, inače otac Gina Hamidovića (21), koji se trenutačno nalazi u pritvoru zbog sumnje da je ubio Hašima Osmanovića u ožujku ove godine u Dubravi – izvan sebe je zbog te pravne zavrzlame u koju je upao.

Na mukama je i sudac izvršenja, koji se brine da ovaj uredno odleži kaznu jer ne zna kako bi otpetljao ovaj Gordijski čvor, odnosno po kojoj da se presudi ravna – da ga drži u zatvoru deset ili 23 godine? Da je pred zidom i ne zna što dalje, jasno je iz njegova dopisa koji piše najvjerojatnije nekom kolegi na Županijskom sudu, a u kojem stoji da \"što se tiče izvršavanja kazne zatvora u trajanju od deset godina treba razmisliti da li donijeti rješenje kojim se obustavlja postupak izvršavanja kazne zatvora iz razloga što je osuđenik za isto djelo već pravomoćno osuđen presudom našeg suda ili pak odbiti nalog za izvršenje kazne od deset godina\".

Priča počinje u Italiji 1991. godine. U presudi talijanskog suda stoji da su Raif (koji se tada prezivao Osmanović), njegov brat Omer Hamidović, Mirko Krakić i Safet Hamidović u Rimu pronašli Omerovu suprugu Raziju koja je sa sinom, kojemu je bila godinu dana, pobjegla od njihova zlostavljanja. Ugurali su je u Omerov mercedes, vratili u romski kamp Osmannoro u Firenzi gdje su je zatočili u kamp-prikolicu i na njoj se satima iživljavali. Tukli su je batinom, čak i čekićem, glavu razbijali o pod, a zatim je polijevali hladnom vodom da se osvijesti i nastavljali je maltretirati. Nekoliko dana poslije Razija je u bolnici preminula. Dvije godine kasnije sud u Firenzi Raifa je u odsutnosti osudio na 23 godine zatvora.

Raif nije bio prisutan na suđenju jer je \"odmaglio\" iz Italije nekoliko dana poslije ubojstva u rodni Zagreb. Italija je odmah zatražila njegovo izručenje, no s obzirom na to da Hrvatska ne izručuje svoje građane, u Zagrebu je protiv njega 1995. godine pokrenuta istraga za ubojstvo u Italiji, a on je u remetinečkom pritvoru boravio otprilike tri mjeseca kada je pušten da se brani sa slobode. Otišao je u Sloveniju gdje je 2004. uhićen u Kranju, a Slovenci su ga izručili Italiji jer je Hrvatska zakasnila sa zahtjevom za izručenje. Hrvatska je pak preuzela izdržavanje kazne 2008. godine od kada je Raif iz zatvora u Padovi prebačen u zatvor u Lepoglavi u kojem se i sada nalazi.

Upravo je te godine zagrebački Županijski sud potvrdio talijansku presudu od 23 godine jer, čini se, nisu ni znali da istoj osobi u drugoj sobi paralelno teče novi postupak za istu stvar. Također, iako je bio u Hrvatskoj Raif Osmanović tada nije izložio svoju obranu, čime je, prema odvjetnicima napravljen veliki propust jer mu je uskraćeno pravo na obranu koje nalaže Europska konvencija, po definiciji jača od zakona.

Za ubojstvo krivi brata

To je pravo, međutim, iskoristio na suđenju s epilogom od deset godina iza rešetaka. Preko posrednika Raif tvrdi da se na tom, za njega najpovoljnijem suđenju jer je dobio manju kaznu, čak spominjala prva presuda Županijskog suda od 23 godine, ali, kaže, sudac, niti odvjetnici, na to nisu reagirali.

Njegovim sadašnjim odvjetnicima Lidiji Horvat i Silvanu Radobuljcu to je, međutim jedan od aduta s kojim igraju. Zatražili su da se obje presude ponište i da se krene ispočetka – novo suđenje i konačna presuda. Smatraju da Županijski sud nije smio potvrditi talijansku presudu jer je hrvatsko pravosuđe vodilo je svoj postupak u to vrijeme, a osim toga toj postupak nije održan u Osmanovićevoj odsutnosti.

Županijski sud, neslužbeno doznajemo, ovih je dana donio odluku o njihovim zahtjeva za obnovu postupka, točnije odlučili su hoće li Raif opet na optuženičku klupu ili će odležati jednu od dvije već postojeće presude. No, da bi doznao kakva ga sudbina čeka, Raif Osmanović morat će pričekati još nekoliko dana kada će se odluka službeno priopćiti.

Osmanović preko posrednika iz Lepoglave poručuje da se nada sljedećem:

– Želim novo suđenje jer hoću dokazati da sam nevin. Nisam je ubio. Svjestan sam da bi meni odgovarala presuda od deset godina jer sam je već gotovo odležao, ali nisam ubojica i zato hoću oslobađajuću presudu – govori tako Raif, koji trenutačno ćeliju od osam metara dijeli sa još trojicom \"kolega\". Osmanović za stravično ubojstvo u Italiji osuđuje svog brata, Omera Hamidovića, koji je ubijen 1995. u Zagrebu.

– On nikad nije bio psihički zdrav. Bio je neuravnotežen, divlji, mučio ju je i na kraju je ubio – govori Raif, koji se nakon presude u Italiji odrekao svog prezimena i prihvatio prezime svoje supruge. Mijenjanje imena kod Roma uobičajena je praksa, posebno kada imaju problema sa zakonom.