Složimo li se da je kampanja za “izbore svih izbora” – parlamentarne – počela, onda vidimo da središnje mjesto za obračun SDP-a i HDZ-a sada zauzima pitanje vojnog mimohoda za 20. obljetnicu Oluje. Pokazat će se da je to krivi izbor jer Hrvatima se ne sviđa to prepucavanje oko “svetinje”, no što je – tu je. Na prvi pogled, došlo je do zamjena teza, Milanovićev ljevičarski SDP upire zdušno za mimohod, a Karamarkov državotvorni HDZ izričito je protiv. Tvrdoglavi Milanović zamislio je da vojnom paradom riješi problem koji ima svake godine kada ide na središnju proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, a to je da ga publika izviždi.
Ma može on to izdržati, ali živcira ga, pa je smislio da kninsku proslavu odradi ubrzano, a da se onda državni vrh i svita prebace u Zagreb, gdje, smatra, neće biti zviždača. Uz to, Milanović će se, plaćajući mimohod, predstaviti i kao patriot, populist, računa da se ovoga puta SDP neće poskliznuti na domoljubnoj temi. Dosta licemjerno jer tako svjesno “krade” događaj braniteljima, a i HDZ-u, koji je tu godinama imao političku “licenciju”.
Ovdje je Milanović igrao tako da je faulirao sve oko sebe pa je krenuo faulom i na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i odbio njezin kompromisni prijedlog da vojni mimohod u Zagrebu i proslava Oluje u Kninu budu u dva dana, 4. i 5. kolovoza. No vidjet ćemo još što će se ovdje odigrati jer bez njezina odobrenja Milanovićev tim ipak ne može pokrenuti vojsku u mimohod. Karamarko pak zauzima sve oštriji stav. Shvatio je, naravno, da Milanović prisvaja datum i praznik, što je providno jer je u Milanovićevu mandatu HV dodatno osiromašen i prešao u stanje depresije.
Nakon nekoliko tjedana političke borbe Milanović grabi dalje, razmeće se ironičnim izjavama: “Ne mogu vjerovati da netko može biti protiv vojnog mimohoda na Dan pobjede u glavnom gradu Hrvata. Tko može biti protiv toga?” A Karamarko izjavljuje: “Ostajem pri tome da proslava Oluje treba biti u Kninu i da ovo nije vrijeme eksperimenata i rastrošnosti. Vojni mimohod u Zagrebu koštat će oko pet milijuna kuna.” Taj trošak i nije najjači argument jer valjda jesmo država koja za 20. obljetnicu operacije koja nam je osigurala cjelovitost možemo potrošiti 5 milijuna kuna! Milanović je tu poentirao jer je dodao da taj novac ionako ide vojnicima u dnevnice (dobit će nekoliko stotina kuna).
Licemjerno do bola jer baš je njegova Vlada ukinula gotovo sve dodatke vojnicima pa im ne daju više ni pošten obrok, nego moraju doplatiti da se najedu. Možda bi, naprotiv, HDZ trebao inzistirati da mimohod bude još jači. Da u njemu sudjeluju zrakoplovi i neke jedinice partnerskih i susjednih država iz NATO-a. Zar se nitko ne sjeća kako je prošle godine izgledala vojna parada u Beogradu? Pa zajednička srpsko-ruska vježba na istočnim granicama RH? Zašto stoga pustiti Milanovićevu taktiku “i ćorava kokoš pogodi zrno”, i to u trenutku kad on ismijava branitelje u Savskoj? Vojni mimohod, osim što treba u ovom trenutku imidžu RH, treba naciji, a najviše treba našim vojnicima. Da osjete opet ponos, da osjete da su potrebni. Da u ovakvoj nevolji i razgradnji vrijednosti države osokole sebe, pa onda i nas. A Milanović? Pa neće mu ni mimohod pomoći, a morat će i surađivati u njegovoj organizaciji, jer ti zvižduci mogu ga stići i u Zagrebu, zašto misli da će ih se riješiti ako pobjegne iz Knina?
>> Hrvatska podijeljena oko vojnog mimohoda, evo gdje većina građana želi proslavu Oluje
Daj, admine, produži člansku iskaznicu na Iblerovom.