Bila je to hrvatska verzija Povratka Supermena. Vratio se gospodarski mesija, naš spasitelj Radimir Čačić. Mediji imaju dostojnu zamjenu za Linića i Jovanovića u politički zrakopraznom prostoru u kojem dangubimo iščekujući da mine godinu i pol dana. Medijsko idolopoklonstvo kojim je Čačić dočekan te brzi zaborav njegovih potpredsjedničkih neuspjeha govori kako nam je očajna politička scena.
Svakomu se može dogoditi da usmrti dvoje ljudi, logička je, ali i opasna besmislica u koju nas uvjerava premijer Zoran Milanović svaki put kad treba nešto reći o Čačiću iako ga, na sreću, prometne statistike potpuno demantiraju. Ali, još nikad nije se dogodilo da osuđenik iz zatvora ekskluzivno uleti u Treći dnevnik javne televizije da bi nam propovijedao kako će on nas reformirati, a da ne čujemo baš ni riječi o tomu kako se on reformirao, ostvaruje li kazna preventivni učinak na njega pa onda i na sve nas kojima se može dogoditi da usmrtimo dvoje ljudi. Takvo što bilo bi, kad je o Čačiću riječ, očito nepristojno pitati osuđenika koji izdržava zatvorsku kaznu na uvjetnoj slobodi, pa je HTV samo ovlaš podsjetio kako ga godinu dana nije bilo u političkom životu premda ni to nije baš točno.
Navala arogancije jedva čeka da erumpira
Doduše, većini medija zanimljivije je bilo baviti se dobrotvornim fizičkim nego psihološkim učinkom kazne na Čačića. Ali, njemu se nema što zamjeriti. Davno smo mogli uočiti, već iz toga što se jedino njemu moglo dogoditi da se netom nakon takve nesreće pojavi na proslavi predsjedničke pobjede Ive Josipovića, od kakvog je materijala sazdana njegova psihološka struktura, odnosno što se događa kad se na njegovom nervnom čvorištu sudare empatija i ambicija. Čačić sada samo nudi što mediji traže, a što to ujedno korespondira s njegovom ambicijom, samo je posljedica prirodnih zakona koji harmonično vladaju hrvatskim društvom.
Iskreno, dajući svoju prvu izjavu, onako okružen novinarima kao da se upravo spustio na Zemlju s putovanja na Mars, djelovao je kao jedini koji čvrsto stoji na zemlji. Braneći se od medija željnih političkih igara, s očitim pokrićem uzvratio je kako će nam uskoro biti previše njegovih izjava i javnih nastupa “tako da nema potrebe da sad forsiramo”. I onda se neforsirano, nakon Nove TV, ekskluzivno pojavio i na Dnevniku 3 teško susprežući očitu navalu arogancije koja jedva čeka da erumpira, odlažući to ipak za neki bolji politički trenutak koji će nam se usjeći u kolektivno pamćenje po nekoj ingenioznosti, kao što je to bila funkcija prvog potpredsjednika Vlade.
Suočen s nekritičnošću, Supermen nas je uspio podsjetiti kako se u nas dobro živjelo dok je on bio u Vladi, koja je, iako ojačana smjenama, u njegovim očima sada nekompetentna. Umjesto da iz kompetentnih usta čujemo što Čačić kao osuđenik misli o nesreći, smislu kazne, sporu oko odštete s obitelji žrtava, čuli smo ga samo kako “bez revanšizma” sažalijeva ljude iz vrha HNS-a s kojima je donedavno pokušavao uvjeriti javnost pa i sebe kako predstavlja nekoga na hrvatskoj političkoj sceni. Čačić je preko HTV-a uspio provući čak i poruku kako je ljudima dosta ideologije, nakon što je prethodno novinarima rekao da mu je “ugodnije u društvu gospođe Kolinde”, ali mu je zbog oca partizana svjetonazorski bliži, isto tako dezideologizirani “gospodin Josipović”, kojem je najvažnije da i nakon sljedećih predsjedničkih izbora u njegovu uredu ostane bista ne samo maršala već i komunističkog diktatora Tita.
>>Ugodnije mi je u društvu Kolinde, ali Josipović mi je svjetonazorski bliži
>>Radimir Čačić: Uskoro će vam biti i previše mojih izjava
>>Radimir Čačić poranio s robije pa izjavio: 'Kasnim s robije'
A kako je lijepo bilo kad ga nismo svaki dan gledali i slušali...