Čovjek koji je zaustavio Todorića: Čelnici Agrokora došli su pitati zašto im to radimo, pa smo im objasnili

Abdikacija prvog hrvatskog dolarskog milijardera Ivice Todorića i stavljanje Agrokora pod izvanrednu državnu upravu proizveli su dramu na hrvatskoj ekonomskoj i političkoj sceni. No, što je bilo neposredan okidač za šokantni slom likvidnosti najvećeg hrvatskog privatnog poduzeća s ukupnim godišnjim prihodom velikim gotovo kao polovica državnog proračuna, bio je poprilični misterij. Čak je i bonitetna agencija Moody’s, kad mu je 2. siječnja ove godine snizila korporativni rejting, „trenutačnu likvidnost Agrokora ocijenila kao adekvatnu“.

No, sve je postalo jasnije kada je Hrvatska narodna banka, pod pritiskom kritika zbog nebudnosti, objavila kako je upravo ona u zadnje dvije i pol godine prisilila hrvatske banke da svoje ukupne plasmane Agrokoru svedu unutar zakonskog ograničenja od 25 posto kapitala. HNB je tako, provodeći zakon i sprečavajući nastanak još veće katastrofe u budućnosti, smanjio Agrokoru obujam kratkoročnog financiranja za čak tri i pol milijarde kuna. A kako je i inozemno zaduživanje doveo do krajnjih granica, Agrokorovu vlasniku nije preostalo ništa drugo nego baciti ručnik u ring i doći na noge državi. No, ni Vlada nije bila spremna bacati novac poreznih obveznika u bunar bez dna.

Možemo samo zamisliti kako su Agrokorovi čelnici bili neugodno iznenađeni HNB-ovim postupanjem. Navikli da im i banke, i njihove faktoring i leasing kuće, i osiguravatelji i dobavljači neograničeno posuđuju novac, zaštićeni kao vukovi od bilo kakve analize ili kritike u hrvatskoj stručnoj i široj javnosti, Agrokorovi čelnici došli su u HNB pitati što se to događa. Zašto im HNB to radi? „Nekoliko puta vodili smo razgovore s predstavnicima Agrokora koji su htjeli razumjeti naše poteze“, ispričao je nedavno u Otvorenom Damir Odak, viceguverner zadužen u HNB-u za superviziju banaka, „i mi smo im to polako i oprezno objasnili.“

„Polako smo i oprezno objasnili...“ To je tipični Damir Odak, supervizor od malo riječi, temeljit, pedantan, razložan, argumentiran. No središnja banka, njezin Sektor za bonitetnu regulativu i superviziju te viceguverner Odak na čelu tog Sektora, nisu samo zaustavili Agrokorovo kršenje zakona o bankama i okončali karijeru samo najvećeg hrvatskog tajkuna Ivice Todorića. Na svojem ekranu s rezultatima od 2012. do danas upisali su i zaključenje karijere cijele jedne generacije velikih direktora vodećih banaka, od Franje Lukovića preko Zdenka Adrovića do Petra Radakovića, a u kontaminaciji financijskog tržišta zaustavili su i niz malih banaka i njihove vlasnike koji su mislili da su banke samoposluge novca za osnivače, rodbinu i prijatelje. Kada je Sabor na čelo HNB-a u srpnju 2012. postavio aktualnu upravu, hrvatske su banke imale šokantno malenu pokrivenost loših kredita rezervacijama: djelomično ili potpuno nenadoknadivi ukupni krediti, kojih je bilo 14 posto, bili su pokriveni samo s 42-43 posto. S lošim kreditima poduzećima, kojih je bilo čak 24,4 posto, bilo je još i gore – bili su pokriveni sa samo 35 posto. Banke su sporo „čistile“ svoje bilance čekajući da se vrijednost nekretnina koje su držale kao kolaterale za kredite vrati na pretkrizne vrhunce. Dakako, čekale su uzaludno.

Prijavila ga udruga Franak

Realistična korekcija knjigovodstvene vrijednosti nekretnina, podizanje pokrivenosti loših kredita na europskih 60 posto i primjereniji način izračuna adekvatnosti kapitala razotkrili su hazard domaćih banaka, razgolitili stvarne i potencijalne gubitke i otvorili oči vlasnicima. Ali, HNB-ovci i Damir Odak odmah su na svojoj koži iskusili bijes financijaša koji su se osjetili ugroženi. Na tportalu je, primjerice, objavljen članak u kojem se tvrdi „da kruže glasine da Damir Odak ima nadimak ‘mister 5 posto’, a stekao ga je prilikom rada u OTP banci u Zadru na radnom mjestu predsjednika uprave, gdje je navodno odobravao kredite bez provjere kreditne sposobnosti, uz nezakonitu proviziju od pet do deset posto“. Stanovite internetske stranice pod nazivom „ipl“ zgražale su se kako je Odak „mogao kupiti čak i avion, u Hrvatskoj koja grca u dugovima, narod krpa kraj s krajem, u ovrhama ili kopa po kontejnerima“. Za nepotpisanog autora ipl-a to je mogao učiniti „samo glup i iskompleksiran čovjek“.

Udruga Franak, pak, podnijela je prijavu Poreznoj upravi da provjeri imovinu Damira Odaka „zbog nerazmjera imovine dužnosnika i primanja“ te je poreznike „pozvala na djelovanje“. Pritom se Udruga Franak nije ni najmanje potrudila saznati da imovina viceguvernera Odaka samo manjim dijelom potječe od plaće, a najvećim od prodaje više nego pošteno stečenog osnivačkog udjela u Trgovačkoj banci, od koje je nastala Erste & Steiermärkische banka u austrijskom vlasništvu. Kad ga je guverner Vujčić izabrao, a Sabor potvrdio Damira Odaka kao viceguvernera za superviziju banaka, u Hrvatskoj nije bilo kvalificiranije osobe za taj posao. Odak je sve tajne i trikove bankarstva, osobito hrvatskoga, učio i upoznavao još od 1995., kada je sudjelovao u osnivanju i postao predsjednik uprave Trgovačke banke. Bilo je to vrijeme kada se banku u Hrvatskoj moglo osnovati s 500 tisuća kuna, i to posuđenih, pa su banke nicale kao gljive, a propadale još i brže. No Trgovačka je bila profitabilna i uspješna, vrlo brzo je od nule dogurala do jedan posto aktive hrvatskog bankarskog sustava. Početkom rujna 2000. spojena je s Bjelovarskom i Čakovečkom bankom u osmu po veličini hrvatsku Erste banku.

Odak je dobro unovčio svoje dionice četiri godine ranije, a Trgovačka se pokazala kao pravi rasadnik izvrsnih hrvatskih bankara: Borislav Centner danas je drugi čovjek Erste banke, Sanja Martinko prošla je kroz uprave nekoliko banaka, Tomislav Vuić predsjednik je uprave Hrvatske poštanske banke, Boris Ninić vodi HNB-ov Sektor podrške poslovanju, Slađana Jagar ostala je u Ersteu… Novcem dobivenim od prodaje vlasničkog udjela u Trgovačkoj banci Damir Odak si je zaista mogao priuštiti avion Cessnu 182P i pilotsku školu. Dozvolu sportskog pilota stekao je 2003. i kasnije ju je nekoliko puta obnavljao, a ukupno ima oko tisuću sati naleta. Štoviše, položio je i instrumentalno pilotiranje, no ta mu je dozvola trenutačno u statusu „not current“, što znači da je ne smije koristiti ako je ne obnovi, a za Večernji list otkriva da to „u ovom trenutku ne namjerava učiniti“. Cessnu s četiri sjedišta, s jednim motorom poput automobilskoga, proizvedenu u više od 23 tisuće primjeraka, kakva se u Americi može kupiti već za 45 tisuća dolara, Odak je posjedovao od 2004. do 2014.

Kad mu je iz imovinske kartice nestao avion, zgražanje dežurnih dušobrižnika nastavilo se nad jedrilicom First, premda najmanjom u gami francuskog Beneteaua. Je li to samo još jedan dokaz Odakove „gluposti i iskompleksiranosti“? Ni govora: Damir Odak nije neki novi bonvivan, more i brodovi njemu su u genima. Prvu, prekrasnu, jedrilicu na kojoj je kao dječak učio izbjegavati saplitanje o konope sagradio je u prijeratnom obiteljskom brodogradilištu u Vrboskoj na Hvaru njegov djed Branko – u drvu, vlastitim rukama. Kao afirmirani bankar, Odak je 1997. došao u Zagrebačku banku za direktora Sektora poslovnog bankarstva. Tada se vjerojatno prvi put suočio i s izvangabaritnim kreditima Todoriću i Agrokoru, ali i s načinom vladanja Franje Lukovića. Nedugo nakon što je 2000. postao član Zabine uprave za poslovanje s poduzećima, Luković se diskretno počeo Odaka rješavati, sudeći po tome da ga je zadužio za razvoj poslovanja u Bosni i Hercegovini. Budući viceguverner HNB-a vjerojatno je doživio olakšanje kad ga je 2003. Charlemagne fond angažirao da u jednu banku spoji dotadašnje četiri, Sisačku, Dalmatinsku, Istarsku i Dubrovačku, te da većinskim dioničarima „pruži podršku u prodaji te banke strateškom partneru“. Tri banke su već bile formalno integrirane, ali su funkcionalno i dalje radile kao odvojene tehnološke cjeline. Integracija je, kaže Odak, provedena u dva koraka. Prvi je bio migracija Sisačke, a zatim Istarske banke, u sustav Dalmatinske banke, čime je osigurano funkcioniranje Nove banke na jedinstvenoj platformi.

„Nakon toga slijedio je najzahtjevniji postupak, istodobno pravno i tehnološko spajanje Dubrovačke i Nove banke. Cijeli je postupak dovršen u manje od godinu dana, proces prodaje počeo je na jesen 2004., a okončan je prodajom Nove banke mađarskom OTP-u“, prisjeća se Odak. Prva vijest o prodaji objavljena je u prosincu 2004. godine. Nova banka bila je tada sedma po veličini hrvatska banka, imala je 92 poslovnice i oko tristo tisuća štediša. Aktiva je iznosila 5,6 milijardi kuna, a u prvih devet mjeseci banka je ostvarila bruto dobit od 37,76 milijuna kuna. Tome treba pridodati, napisao je tada portal Bankamagazine, i aktivu Dubrovačke banke, koja se u tom trenutku još vodila odvojeno, od 3,24 milijarde kuna i njezinu bruto dobit od 39,3 milijuna kuna. Novim dioničarima Damir Odak je, kako kaže, „predložio da mu mandat završi unutar pola godine, no oni su inzistirali da nastavim raditi u banci. Nastavio sam do sredine 2011., a tada sam osjetio zamor pa sam odlučno zatražio zamjenu na čelu uprave“. Odak je mađarskim vlasnicima posvetio osam godina svoga rada i angažmana, neprekidnih putovanja između Zadra, Zagreba, Dubrovnika, Pule, Siska, Osijeka… Kad smo ga negdje potkraj 2000-ih posjetili u njegovu zagrebačkom uredu na križanju Vukovarske i Svetica, Damir Odak ni u jednom trenutku nije skidao pogled s kompjutorskog ekrana.

Mađari mu se nisu baš lijepo odužili. Kada se bankarskim krugovima pronio glas da odlazi iz OTP-a, banka je izdala priopćenje u kojem je indiskretno insinuirala da Odak odlazi nezadovoljan smanjivanjem plaće. A plaću mu Mađari nisu smanjili što su sami tako htjeli, nego „po direktivi Europske središnje banke koja nužno mijenja dosadašnji način interpretacije ugovora predsjednika uprave s bankom…“

Moglo je biti lošije...

Kad ga je Boris Vujčić pozvao u svoj tim u HNB-u za viceguvernera zaduženog za regulativu i superviziju banaka, u Hrvatskoj sasvim sigurno nije postojao kompliciraniji i zahtjevniji posao. Opečena s čak dvije krize, s globalnom velikom recesijom i europskom dužničkom, Europska unija počela je graditi svoju bankovnu uniju i zajednički okvir za spašavanje ili urednu likvidaciju problematičnih banaka. Kao regulatorni okvir za novi standard Basel IV, potom za novi način izračunavanja adekvatnosti kapitala banaka i za stvaranje bankovne unije, EU je proizveo više od deset tisuća stranica propisa. A Odak je bio i bankarski street-smart, insajderski upućen u bankarski posao do najnižih trikova, i dobro potkovan za razumijevanje i primjenu te regulatorne lavine od koje je čak i jedna Engleska pobjegla glavom bez obzira. Ali, ni to nije prošlo bez žestoke bitke.

„Premda nadzor Agrokora nije bio u mandatu HNB-a, negdje tijekom 2013.“, kaže Odak, „postalo je očito kako kod nekoliko banaka postoji prevelika izloženost prema tom sustavu“. Ali, takva izloženost postojala je samo ako bi se kao jedinstveni rizik za banke promatrao cijeli koncern i svi njegovi kreditori i dobavljači koji su bili o njemu ovisni, kao i faktoring društva u vlasništvu banaka. Premda je taj rakurs bio potpuno logičan, jedna hrvatska banka obratila se Odboru nadzornika Europske uprave za bankarstvo (EBA), osporavajući HNB-u ovlaštenje da daje naloge bankama prema takvom shvaćanju velike izloženosti. „Lako se moglo dogoditi da HNB u nekim slučajevima izgubi ovlasti davati naloge bankama vezano uz veliku izloženost čak i u užem smislu. Ali, poduzeli smo energične korake i postigli da odgovor Odbora nadzornika u prosincu 2015. bude usklađen s HNB-ovim prijedlogom“, kaže viceguverner Damir Odak. „Time smo sačuvali svoje ovlasti.“ A Ivici Todoriću nije preostalo ništa drugo nego da u Kulmerovim dvorima sjedi i razmišlja gdje je pogriješio.

>>Došao je kraj tajkunske privatizacije kojom je hrvatska politička elita stvarala nove bogataše

>>Kako je dječak iz Božjakovine gradio veliko poslovno carstvo

>>Suvremeni Glembajevi i vrijeme 'ćorke'