Supruga i ja ponosimo se sa sedmero djece, u kući je uvijek smijeh

U suvremenom europskom društvu samo one zemlje koje kroz niz mjera olakšavaju roditeljima usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života mogu očekivati da će se rađati više djece koja su jamstvo opstanka socijalne države, mirovina i “besplatnog” zdravstva. U Hrvatskoj se pak najviše rađa prvorođene i drugorođene djece, kako pokazuju godišnji podaci Državnog zavoda za statistiku. No ipak ima iznimaka koje odudaraju od prosjeka i supružnika koji su izabrali imati veliku obitelj bez obzira na nepostojanje obiteljske politike. Dr. sc. Slaven Dobrović (49), izvanredni profesor na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, koji treba biti ministar zaštite okoliša, otac je sedmero djece, tri kćeri i četiri sina u dobi od 6, 9, 11, 12, 15, 19 i 22 godine.

Da sve klapa u obitelji, uz njega se najviše brine supruga koja je svoju karijeru ostavila sa strane. Dobrović je kao student 1992. dobio Rektorovu nagradu, a od siječnja 2010. imenovan je voditeljem Katedre za inženjerstvo vode i okoliša Fakulteta te je autor više studija za implementaciju ekološki zasnovanog gospodarenja otpadom u jedinicama lokalne samouprave.

Najvažnije obrazovanje 

Na pitanje kako usklađuje profesionalni i obiteljski život iskreno uzvraća:

– Bilo je tu i puno odricanja. Sigurno je da bi moja znanstvena karijera bila puno kvalitetnija da sam svojedobno odlučio veću prevagu dati karijeri. No to su bile osobne preferencije i pitanje bračnog zajedništva mene i supruge. Podizanje velike obitelji ima i neke terete za karijeru. Moja je supruga inženjerka strojarstva, ovlaštena projektantica i posljednjih godina ne radi jer oboje smatramo da je njezina uloga u brizi za djecu sada jako važna.

Uz sve one klasične stvari kao što je briga za prehranu djece i prijevoz do škole, ona je ta koja je više prisutna i svakodnevno u bliskom kontaktu s našom djecom, pomaže im u rješavanju dnevnih problema, potpora im je u učenju. Svoju je karijeru stavila sa strane zbog djece s kojima oboje nastojimo biti bliski i prenijeti im ono što je važno – kaže Dobrović. 

Pitamo ga misli li da je njegova supruga ipak malo zakinuta u odnosu na njega s obzirom na to da je karijeru morala staviti sa strane, iako je to bio i njezin izbor?

– Mislim da nije zakinuta jer kod nas u obitelji vladaju smijeh i veselje. Sasvim je sigurno da se nekad čovjek osjeti zatvoreno u kući, a ja preopterećen na poslu pa se popodne oboje tješimo. No to je naša odluka iza koje stojimo. Nekad, naravno, postoje teški trenuci, no sve smo svjesniji činjenice da smo napravili jako dobru stvar. Ponosni smo na našu veliku obitelj, a mislim i da su naša djeca na nas – govori Dobrović.
Prednost je velike obitelji, kaže, što se djeca uče toleranciji, uvažavanju, zajedništvu, a komocija da, primjerice, mogu biti sami u sobi i gledati film rijetka je za njih. Zajedništvo je u obitelji Dobrović važno pa djeca zajedno često igraju društvene igre.

– Sve što naša djeca trebaju u životu u pogledu rada, zajedništva i učenja imaju kod kuće. I ja i supruga smatramo da je obrazovanje najveća vrijednost koju možemo dati djeci, koja će u skladu sa svojim preferencijama odabrati svoje pozive – ističe Dobrović. 

Stoga su uvijek vodili računa da svako dijete ima svoj radni prostor. Dvoje najstarije djece studira. Na pitanje jesu li oduvijek razmišljali o velikoj obitelji ili je do nje spontano došlo uzvraća:
– Uvijek smo priželjkivali veliku obitelj, to je naš stil i naša odluka.

Dobrović kao profesor ima relativno pristojnu plaću i mogućnost da dodatno zaradi surađujući na projektima, čime popravlja kućni budžet, iako to, kaže, zahtijeva veći radni angažman. Kao i većina građana, ima stambeni kredit, ali subvencionirani kao znanstvenik. Subvencioniranje kredita za mlade ljude inače je nešto što su predlagali demografi kako bi se olakšao položaj roditeljima. Dobrović se slaže da bi kroz poreznu politiku trebalo rasteretiti roditelje, da je ekonomska situacija roditelja važna, ali smatra i da treba poraditi na društvenoj klimi kako bi se pokazalo da su zasnivanje obitelji i podizanje djece vrijednost koja nadilazi puko brojenje novca. Na našu opasku da je parovima s nepovoljnim kreditima, nesigurnim poslovima i lošim standardom teško odlučiti se na više od jednog ili dvoje djece u situaciji u kojoj država nema obiteljsku politiku i ne olakšava roditeljima usklađivanje obiteljskog i profesionalnog  života, Dobrović uzvraća:

– Slažem se, ne vodi se cjelovita briga o demografskom problemu. Ekonomska slika u Zagrebu je još kakva takva, ali u okolici je loša. Mladima treba posao i riješeno stambeno pitanje kako bi mogli riješiti svoje životne probleme. To se može zaokružiti na puno kvalitetniji način i vjerujem da će ljudi koji će se baviti demografskom politikom moći kroz neko kratko vrijeme definirati reformski put, koji je krucijalan za zemlju. 

Sve je manje djece

Vjeruje da sada postoji stvarna politička volja da se riješe demografski problemi, a je li dobra mjera osnivanje Ministarstva demografske obnove, to će se, kaže, vidjeti kroz analize i razgovore. Na upit  što misli o najavljivanim mjerama – 1000 eura naknade za svako novorođeno dijete i o delimitiranim rodiljskim naknadama odgovara:

– Te mjere koje su se spominjale u kampanji imaju dosta populistički karakter. Mislim da se nije išlo dovoljno za tim koji su uzroci da je djece sve manje i da se mladi sve teže odlučuju na zasnivanje obitelji i na djecu. Može se razmotriti prijedlog o 1000 eura za rođenje djeteta, ali problem je dublji i ozbiljniji i traži bitno kompleksnije i suptilnije metode – zaključuje Dobrović, ograđujući se da to govori kao roditelj jer nije demograf. •

>> Jure Martinović potvrdio: Kandidat sam Mosta za Ministarstvo pravosuđa