Ako i nije najgora u zadnjih 70 godina, s čime se ovih dana suočavaju Talijani, suša i u Hrvatskoj poljoprivrednike baca u očaj. Prave kiše u nekim regijama nisu vidjeli mjesecima. Već sad je jasno da će kukuruz ove jeseni podbaciti 50, a negdje i 100 posto, pogotovo u istočnom dijelu Slavonije, kaže ratar i član upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić, koji je i jučer pratio alarmantnu situaciju na svojoj njivi.
Od čega zapravo rade kruh?
– Izuzetno visoke temperature i iznad 40 celzijevaca spalile su brojne kulture posijane u proljeće od kojih je kukuruz najgore prošao. I kad bi u sljedećih 15-ak dana konačno pala kiša, ne bi mu pomogla, dok bi se stanje na usjevima soje i šećerne repe, koje trenutačno nisu u ništa boljem stanju od kukuruza, moglo popraviti za kakvih 20-ak posto u slučaju padalina. No, kakve smo mi poljoprivrednici sreće, s kišom, ako je bude, sigurno će doći i tuča i dodatni problemi – priča Brlošić.
Čini se da u suncu koje neumoljivo prži uživa samo suncokret iako se ni njegovo zrno zbog vrućina neće naliti najbolje.
– Naravno da zbog svega toga očekujemo više otkupne cijene na jesen. No sad kad je pšenica oko 2 kune, a suncokret ispod 4, cijene robe na policama trgovaca trebale su se korigirati u korist potrošača, ali nisu. Cijena suncokretova ulja nije pala, a ni brašna. Dapače, dok su nama pšenicu ljetos plaćali sramotnih 2,20 kuna, kruh i peciva su u isto to vrijeme dodatno poskupljivali. Iz pekarske industrije tvrde da pšenica najmanje sudjeluje u kruhu, pa od čega ga onda rade? – pita Brlošić, uvjeren kako nas čeka još jedna neizvjesna jesen. Rezervni dijelovi za mehanizaciju već sad su 100-200 posto skuplji, a i gorivo, prihrana, zaštita na njivama..., tako da se mnogi poljoprivrednici opravdano pitaju isplati li im se sa pšenicom ići u jesensku sjetvu.
Izostanak oborina, visoke temperature, požari..., utječu i na prinose u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Rumunjskoj... – za gotovo 46% teritorija EU vrijedi upozorenje o suši – a kako mi navodnjavamo manje od 2,5% ukupnih površina u Hrvatskoj, dvadeseterostruko manje i od Albanije, a i u boljim vremenima nadomještamo gotovo polovicu potreba za voćem i povrćem iz uvoza, nije čudno što cijene, zahvaljujući i jačoj turističkoj potrošnji, u maloprodaji rastu najmanje 20-30%. A prije mjesec dana kad je bilo još dosta robe iz uvoza, povrćari iz Velike Gorice zaorali su više od hektara salate.
Manje su izgubili zaoravanjem svoje muke nego branjem, transportom i prodajom glavica u bescjenje trgovačkim lancima. Paprika, rajčica i krastavac na navodnjavanim se površinama, tvrde povrćari, još dobro drže. Najosjetljivije je lisnato povrće, no tamo gdje nema skupog navodnjavanja, skromni urod na spaljenoj zemlji, ako ga i ima, ne izgleda baš reprezentativno. Upitno je i hoćemo li ove godine imati od čega raditi zimnicu.
Slično je i s voćem. Proizvođač Neven Mataga iz Opuzena kaže da će ove godine biti sretni ako urod mandarina pokrije barem domaće potrebe, oko 15.000 tona, a inače se u prosjeku bralo i dva do tri puta više i za izvoz.
Ne pomaže ni navodnjavanje
– Već dva mjeseca nismo vidjeli ni kap kiše. Navodnjavanje kap po kap nije nam dovoljno, a zbog velike slanoće vode ne možemo ih više polijevati – kaže Mataga. Proizvodnja lubenica se, dodaje, "izvukla" u suši, no prodaja stagnira. Ni uz niske otkupne cijene od oko 1,60 kuna otkupljivači ih neće jer je tržište i u sezoni zagušeno. Navodno je već prispjela i slavonska lubenica, no Mataga tvrdi da je to zato što 90% ugostitelja nudi uvoznu. Nezadovoljni su i drugi voćari.
– Iako navodnjavamo, vegetacija je, zbog vrućina, zadnjih tjedana stala i biljke se bore za život. Ako ovako potraje još 15-ak dana u pitanje će doći i količine i kvaliteta ubranih jabuka – objašnjava Branimir Markota iz Vrtova voća, ujedno i predsjednik Hrvatske voćarske zajednice. S obzirom na to da je puno više onih koji ne navodnjavaju voćnjake, nije teško pretpostaviti da su oni i puno gore prošli. Stoga se u najboljem slučaju očekuje ukupan urod od oko 50.000 tona jabuka u Hrvatskoj, što je nedostatno i za domaće potrebe. S galom i elstarom, ljetnim sortama koje se beru nakon Velike Gospe, pitanje je hoće li zadovoljavati bojom i veličinom, dok će s kasnijim sortama biti puno više problema, zaključio je Markota.
Zemla izmed Drave, Dunava i Save, ispresijecana uzduž i poprek manjšim rjekami.....ovisi o kiši.....