Susret u dimu

Tužno je bilo promatrati susret bolesnog dječaka u invalidskim kolicima i njegovih idola na hladnom hodniku Instituta za tumore. Još je tužnije bilo s dječakom otići u obližnji kafić, ispunjen dimom i galamom.

Humanost kao da se popikla o neke interese. Obitelj Sunarić je preko Udruge Krijesnica smještena u jednom zagrebačkom stanu, kao što je Krijesnica već zbrinula mnoge ljude izvan Zagreba s teško bolesnom djecom. No, ono što baca tamnu sjenu na tako humanu udrugu jest odluka njezina potpredsjednika Zorana Mitrovića da zabrani jedan plemenit susret u stanu koji privremeno koristi obitelj Sunarić.

Bilo je predviđeno da se hajdukovci i Daniel susretnu na adresi Krijesnica, Zoran Mitrović je ocu Denisu objasnio da u tom slučaju susret može trajati najviše pola sata i da Nikola Kalinić mora doći sam. U suprotnome Udruga mora sazvati upravni odbor.

U telefonskom razgovoru g. Mitrović je represiju nad jednim tako ljudskim činom objasnio: “Mi kao udruga moramo znati tko ulazi u stan, jer smo imali slučaj da je jednom u stanu prenoćilo desetero ljudi. Ako u stan kani doći više ljudi, Upravni odbor mora to odobriti.”

U nama tuga i nevjerica jer pred srećom bolesnog djeteta trebalo bi sakriti formu «upravnih odbora»i širom otvoriti vrata svakome tko nosi toplu riječ, zagrljaj ili utjehu.