Dogodi li se opet slučaj da teško bolesnom djetetu treba odmah liječnička skrb, a roditelj ili drugi skrbnik to ne dopušta, ne bi trebalo biti dvojbe. Liječnik je taj koji ima moć reći da dijete ne izlazi iz bolnice, objašnjava Lana Petö Kujundžić, sutkinja za mladež zagrebačkog Županijskog suda, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu.
Treba pozvati policiju
– Tada bolnica treba nazvati socijalnu službu koja će na temelju liječničke prosudbe usmeno odlučiti da zbog ugroženosti djetetova života i zdravlja ono mora biti podvrgnuto liječničkoj intervenciji. Naknadno će tu odluku i napisati. Ako roditelj pravi nered zbog toga i viče, treba zvati policiju. Zakoni postoje i treba ih se pridržavati, ali mi smo klasici u prepuštanju odluka drugima – ustvrdila je sutkinja.
Obiteljski zakon to dopušta, ističe. Tu je i Zakon o zaštiti prava pacijenta, koji dopušta hitan dijagnostički ili terapijski postupak i bez suglasnosti skrbnika, ako bi u protivnom bio ugrožen život ili prijetilo teže oštećenje zdravlja.
U slučaju devetogodišnjeg Inuka B. G. iz Omišlja, kojeg su roditelji usprkos preklinjanju liječnika odveli iz riječke bolnice ne dočekavši konačnu dijagnozu, odnosno potvrdu da je riječ o ne-Hodgkinovu limfomu, očito nije tako procijenjeno. Roditelji su vjerovali da je kemoterapija neuspješna i štetna te su povjerenje poklonili alternativnoj medicini baziranoj na sodi bikarboni i limunu. Maleni je umro. Slučaj je izazvao lavinu reakcija, a javni je prostor zagušen tvrdnjama o teorijama zavjere, farmaceutskoj mafiji i čudesnim ozdravljenjima. Takve su tvrdnje pogodne za razvoj nadriliječništva, koje je kazneno djelo. No ljudi su oduvijek koristili ljekovito bilje za ublažavanje nekih tegoba, u kozmetičke svrhe itd., pa se postavlja pitanje: gdje je granica između prirodne i konvencionalne medicine?
– Idealna bi bila suradnja pojedinih prirodnih terapija i školske medicine – kaže Drago Plečko, voditelj nutricionističko-terapijskog savjetovališta. Kemoterapija jest vrlo otrovna, ponekad rizična za život i često neuspješna, objašnjava Plečko, no u ovom trenutku, statistički i po objavljenim relevantnim istraživanjima, još uvijek je kod karcinoma najmoćniji saveznik.
– Konkretno, osobno poznajem podosta žena koje nakon kemoterapije, kod raka dojke recimo, žive 22, 18, 10 i 6 godina poslije, normalno i potpuno zdrave. Tako ja primjenjujem, uz kemoterapiju ili drugi tretman propisan od liječnika, CD subliminal, prikrivenu sugestivnu metodu koja podsvijest otvara prema mogućnosti izlječenja, himalajski korijen kao jak imunomodulator i ciljanu alkalnu dijetu, sve to u idealnom slučaju kao pripremu za medicinski tretman, a ako osoba odbije službenu medicinu ili je ona neefikasna, dodajem još ponešto i pokušam pomoći iako, naravno, nikako ne mogu staviti ono što 40 godina radim iznad službene znanstvene medicine – ističe.
Moć podsvijesti
Kao primjer moguće suradnje medicine i alternative navodi slučaj 58-godišnjeg novinara oboljelog od Hodgkinova limfoma IVb s metastazom u koštanoj srži. Vrlo loša dijagnoza.
– Prošao je 12 kemoterapija dok sam primjenjivao svoj sustav djelovanja na podsvijest i nije cijelo vrijeme osjetio ni najmanje očekivane tegobe od kemoterapije. Ozdravio je potpuno prije dvije godine. Izliječila ga je kemoterapija, a ja sam njegovoj podsvijesti pomogao da shvati da otrov može biti prijatelj i otvori se mogućnosti vlastitog ozdravljenja. To se ne događa svaki dan, ali se događa – ustvrdio je.
>> Socijalna služba traži da im drugo dijete oduzme sud
>> Sud je odlučio u četvrtak Inuka B. G. (9) izdvojiti iz obitelji. Umro je u subotu ujutro
"Poslije bitke svi smo generali", Ja osobno mislim, da je osoblje bolnice Kantrida učinilo sve što je u datim mogućnostima moglo. Od beskrajnog uvjeravanja nerazumnih roditelja od strane nekolocine liječnika , i javnost je podijeljena "neki i m im daju za pravo jer su eto roditelji," do pozivanja svih službi, a drugi mali pacijneti su isto čekali i imali svoje pravo na liječenje . Liječnici nisu stali , obavijestili su svih , " jedino što nisu ušli u fizički sukob s roditeljima". " Oni su liječnici a ne hrvači najače njihovo oružje je riječ , koja u pamtetnoga popošta pred mišićima." Možete li zamisliti scenu "nasilnog odvajanja djeteta od roditelja" Tko bi bio kriv, opet liječnici. Pustite neka institucije odrade svoj posao.