Mladić: 'Je li moja krivica što nisam dozvolio ustaškoj nemani da baca srpsku nejač u jame'

U osobnom obraćanju međunarodnom tribunalu u Haagu, na kraju usmene rasprave žalbenog postupka o presudi kojom je nepravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i niza drugih ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH, bivši zapovjednik Vojske Republike Srpske Ratko Mladić jučer je pokušao govoriti o raznim stvarima, od “ustaške nemani” do “one mafije iz Njemačke”, samo ne o najgorim zločinima nakon II. svjetskog rata u Europi, koji su počinjeni u njegovoj izvedbi, pod njegovim zapovjedništvom, i zbog kojih se nepravomoćno osuđen u Haagu.

Mladić je ostao Mladić

U vjerojatno posljednjem javnom istupu u životu ovog ratnog zločinca, Mladić je ostao Mladić: umjesto o meritumu, on o mitomaniji (“Šta je Srebrenica? To je nekad bio njemanjićki grad, Dragutin Nemanjić je tamo osnovao velik broj manastira, a kasnije je bilo što je bilo”). Umjesto nekog oblika žaljenja, on o tužiteljici sa suprotne strane sudnice govori kao o “gospođi koja je pojela zmiju”.

Dva dana me obasipala užasnim, zmijskim, đavolskim riječima. Ne vrijedi vam, gospođo, da perete to čedo NATO pakta - rekao je Ratko Mladić. Unatoč tome što je znao da mu je dozvoljeno 10-minutno završno obraćanje, on je pokušao tražiti 30 minuta za govor o povijesti, imperijalizmu i drugim stvarima nepovezanim s meritumom svoje žalbe na presudu koja kaže da je, praktički, najveći ratni zločinac u Europi nakon II. svjetskog rata.

On svoju krivnju i dalje ne vidi: - Da li je krivica Ratka Mladića u tome što nije dozvolio ustaškoj nemani da baca srpsku nejač u jame kao u Jasenovcu, Jadovnom, Koritima i tako dalje - upitao se. Prekinut je nakon isteka desete minute, a na kraju je još dodao: - Živ sam i zdrav i živjet ću dok ima našeg plemena i našeg naroda, a ova optužnica je pala u vodu - uvjeren je. Tužitelji su u svom obraćanju zatražili od Žalbenog vijeća da odbaci žalbu Mladićeve obrane i ne smanjuje izrečenu kaznu doživotnog zatvora.

- Zauzimanje Srebrenice osmišljeno je s namjerom da se trajno ukloni muslimansko stanovništvo koje je ondje živjelo. Prvostupanjsko je vijeće razumno zaključilo da je svrha napada bila da se očisti enklava, isprazni, i pretvori u srpski teritorij - rekla je predstavnica haaškog tužiteljstva Laurel Baig u sudnici, u kojoj je okrivljeni ratni zločinac bio smješten iza pleksiglasa, pored stražara koji su nosili maske preko usta i nosa, rukavice na rukama, i vizire preko lica.

- Ratko Mladić nije heroj, on je ratni zločinac. Iskoristio je svoju vojnu moć za namjerno ciljanje civilnog stanovništva i za razaranje života. Izrečena mu je ispravna presuda nakon fer suđenja. Za ovu težinu zločina on je pravedno osuđen na doživotnu kaznu zatvora - dodala je tužiteljica Baig prekjučer, na početku usmene rasprave u žalbenom postupku. Mladićev pravni branitelj Dragan Ivetić jučer je tvrdio da Mladić nije nikakav zlikovac, nego: - Čitavo vrijeme on se trudio pomoći snagama Ujedinjenih naroda na terenu da obave posao na humanitarnoj razini koji oni nisu mogli obaviti - rekao je Ivetić.

Pravomoćna presuda 2021.

Tužiteljica je, pak, ponovila Mladićevu izjavu, zabilježenu odmah nakon njegova ulaska u zaštićenu UN-ovu enklavu Srebrenicu 11. srpnja 1995. godine. Izjava da je “došlo vrijeme da se osvetimo Turcima” predstavlja dokaz Mladićeve genocidne namjere da uništi srebreničke muslimane, rekla je. Tužiteljstvo u svojoj žalbi traži i da Mladić bude pravomoćno osuđen za genocid u još šest općina u BiH 1992. godine, ne samo u Srebrenici 1995., za koji je nepravomoćno osuđen.

Prvostupanjskom je presudom Ratko Mladić, podsjetimo, proglašen krivim za genocid u Srebrenici, ratne zločine i progone Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini, teroriziranje građana Sarajeva tijekom višegodišnje opsade grada, te na kraju i za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce koji su odvraćali međunarodnu zajednicu od ciljanih vojnih udara na snage Vojske Republike Srpske. Mladićeva odgovornost utvrđena je kroz čak četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), ali prvostupanjska presuda nije presudila o postojanju veze između bosanskih Srba i službenog Beograda, Slobodana Miloševića i ostalih dužnosnika iz političkog i vojnog vrha Srbije. To je možda i glavni nedostatak prvostupanjske presude jer iz nje proizlazi da su bosanski Srbi sve radili sami, bez plana i podrške iz Beograda, što bi, ako se održi, bila prilično netočna povijesna konstatacija Haaga. Pravomoćna presuda očekuje se 2021. godine.