U nedjelju, 9. listopada, u Austriji će se održati 14. predsjednički izbori. Za predsjedničke izbore prijavili su se po prvi put u austrijskoj izbornoj povijesti sedam kandidata, koji su uspjeli prikupiti više od 5.000 potpisa građana. To su sadašnji austrijski predsjednik, 78-godišnji Alexander Van der Bellen, koji je u pohodu na svoj drugi šestogodišnji mandat, te šestero njegovih izazivača.
Među njima, kako navode dobri poznavatelji austrijskih izbornih (ne)prilika i ankete, najveću šansu ima da se u prvom krugu približi Van der Bellenu i eventualno ga otjera u drugi izborni krug, kandidat krajnje desne Slobodarske stranke (FPÖ), pučki pravobranitelj i pravnik Walter Rosenkranz (60).
Osim Rosenkranza glasove poklonika krajnje desnice pokušat će dobiti i Tassilo Wallentin (58) kolumnist dnevnog lista Kronen Zeitung, te bivši političar FPö-a i Saveza za budućnost Austrije (BZÖ) Gerald Grosz (45), kao i predsjednik antivakserske stranke nastale u vrijeme pandemije koronavirusa “Ljudi, slobode,osnovna prava” (MFG), pravnik Michael Brunner (61). U utrci za predsjedničku dužnost je i 35-godišnji bivši liječnik, glazbenik i kabaretist Dominik Wlazny, umjetničkog imena Marco Pogo, koji je i čelnik “Stranke piva”, blizak lijevom političkom spektru.
Van der Bellenov izazivač je i 69-godišnji Heinrich Staudinger, proizvođač cipela. Austrijski mediji danas pišu kako je jučer završena predizborna predsjednička kampanja i kandidati imaju dan odmora do nedjelje i sutrašnjeg izbornog rezultata koji će pokazati tko je dobio najveću naklonost biračkog tijela.
Van der Bellenu je prema posljednjim anketama sklono više od 50 posto opredijeljenih, negdje između 53 i 56 posto, što bi mu trebalo biti dovoljno da pobjedi već u prvom krugu i da ne mora u drugi izborni krug. Međutim, mediji također ističu kako više kandidata povećava vjerojatnost održavanja drugog kruga, jer se glasovi raspršuju. A time i šanse da jedan od kandidata u prvom krugu dobije više od potrebnih 50 posto glasova birača.
Dan uoči predsjedničkih izbora austrijski dnevni list Die Presse piše o Van der Bellenu kao “predsjedniku s mnogo lica” i daje osvrt na njegovo dosadašnje obnašanje predsjedničke dužnosti od 2017. godine do danas. “Smirujuće u krizama” i turbulentnim vremenima, posebice 2019. kada je zbog korupcijske afere “Ibiza” pala austrijska vlada. Uz konstataciju kako se je od tada “politička pozornica promijenila”.
Ali i birači, koji postaju sve izbirljiviji. List Der Standard postavlja pitanje zašto su na glasački listić ispred imena predsjedničkih kandidata unesene doktorske titule? A od sedam kandidata čak pet su doktori, raznih profila. Isti izvor ističe da ono što također bode u oči je da su svi kandidati muškog roda. Ženskog bića, ni otkuda! Dnevni list Kleine Zeitung prenosi Van der Bellenovu izjavu kako do pobjede “nije tek tako lagano doći”, kojom mobilizira svoje poklonike da mu u nedjelju priteknu u pomoć. Kandidat krajnje desnice Rosenkranz, kako navodi isti izvor poručuje: “Nadam se da će 9. listopada biti Van der Bellenov kraj”, a Grosz da će “eštabliment dostići zaslužena kazna”.
List Kurier je dao povijesni osvrt na sve dosadašnje austrijske predsjednike. Kako ističe, dosad ih je bilo 12, od kojih su samo dvoje njih na vlasti bili dva mandata. Ono što isti izvor navodi je da su austrijski predsjednici sve stariji i stariji. Van der Bellen (78) je najstariji, kao i Theodor Körner (1951.-1957.), koji je bio istih godina kao i sadašnji austrijski predsjednik.
Najstariji predsjednički kandidat dosad bio je na izborima 2016. godine 83-godišnji građevinski tajkun Richard Lugner, a najmlađi u austrijskoj izbornoj povijesti u utrci za bečki Hofburg je Dominik Wlazny, koji je u nedjelju jedan od šestero Van der Bellenovih izazivača. Statistike pokazuju da se je dosad za predsjedničku dužnost kandidiralo sedam žena, ali niti jednoj nije pošlo za rukom postati prva predsjednica Austrije. Ono što svi mediji pred sutrašnje predsjedničke izbore drže upitnim je koliko će birača izaći na izbore. Ističu kako je izlaznost u silaznoj putanji i da je najniža bila 2010. godine i to “samo” 53,6 posto. Za razliku od predsjedničkih izbora nakon rata na kojima je izlaznost biračkog tijela iznosila gotovo 100 posto. Uz konstataciju kako je prvi put pala ispod 90 posto na izborima 1980. godine.