Niz međusobnih prozivki između predsjednika države i ministra obrane jučer je nastavio ministar Mario Banožić koji je predsjednika države prozvao da maltretira javnost i vojsku i to zbog događaja u aferi Janaf, u kojoj je otkriveno da je i Zoran Milanović bio gost kluba u vlasništvu Dragana Kovačevića, smijenjenog šefa uprave naftovoda.
Ministar je pritom kritizirao i Milanovićeve poteze koje je ranije radio, poput korištenja vojnih zrakoplova, helikoptera i brodova za predsjednikova putovanja, a Milanovića je još jednom prozvao zato što u Povjerenstvo za nabavu vojnih zrakoplova nije poslao svog čovjeka.
“Nema prijetnji za sustav”
S obzirom na to da se radi o najznačajnijim figurama u sustavu obrane, stručnjake smo upitali mogu li ove napetosti između resornog ministra i predsjednika države koji je ujedno i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga ugroziti funkcioniranje sustava. Marinko Ogorec, predavač na Veleučilištu Velika Gorica na polju obrambenih i sigurnosnih znanosti, ne vidi da bi niska razina komunikacije mogla predstavljati prijetnju za sustav.
– Ovo je od početka jedna tužna i žalosna priča, žalostan folklor, ali teško da može napraviti veću štetu sustavu obrane, koji je ozbiljno strukturiran i svima u njemu su jasni njegovi zadaci, načelnik Glavnog stožera vrlo dobro zna da odgovara predsjedniku Republike. Isto je i s ravnateljem Sigurnosno-obavještajne agencije, kojemu je jasno da je servis i premijera i predsjednika države – tumači Ogorec, uvjeren da zadnja prepucavanja mogu ići samo na štetu onih koji se prepucavaju.
Kad je riječ o nesudjelovanju Ureda predsjednika RH u Povjerenstvu za nabavu borbenih zrakoplova, Ogorec ističe da to povjerenstvo priprema prijedlog najboljeg ponuđača, a hoće li taj prijedlog biti prihvaćen, isključivo je odluka Vlade.
– U ovom je poslu Milanović od početka bio korektan i najavio je da oko izbora ponuđača neće raditi probleme i da će podržati Vladinu odluku ma kakva ona bila – kaže Ogorec, koji brani i Milanovićevu tvrdnju da je svejedno hoće li helikopteri na trenažnim letovima biti prazni ili će prevoziti visoke dužnosnike, oboljele ili turiste izgubljene na Biokovu.
Dapače, optužbe na Milanovićev račun u ovom slučaju smatra degutantnima. Vlatko Cvrtila, dekan Veleučilišta Vern i bivši savjetnik za obranu predsjednika Stjepana Mesića, također ne očekuje da bi sustavi obrane i nacionalne sigurnosti mogli trpjeti zbog nesuglasica između dva politička brda. Ističe kako sustav obrane funkcionira po zakonima i strateškim dokumentima poput godišnjih planova.
Određeni zastoji
– Eventualno bi se moglo dogoditi da dođe do određenih zastoja u donošenju strateških dokumenata ako bi, primjerice, predsjednik RH odbio sazvati Vijeće za obranu u trenutku kada bi ono trebalo razgovarati o nekoj važnoj nabavi – kaže Cvrtila. Ni on ne vidi ništa sporno u Milanovićevu korištenju vojnih sredstava za putovanja, kao ni u odluci da ne pošalje svog savjetnika u Povjerenstvo za nabavu borbenih zrakoplova. Cvrtila ističe kako je nužno da predsjednik bude pravodobno i iscrpno informiran o tijeku te nabave, ali očekuje da će se to ionako dogoditi kroz Vijeće za obranu.
– Predsjednik će biti informiran na tijelima u kojima je ravnopravan sudionik – tumači Cvrtila. Ovom stručnjaku smeta, međutim, razina rasprave na Vijeću za nacionalnu sigurnost, koje je u početku bilo zamišljeno kao tijelo koje se bavi isključivo radom sigurnosno-obavještajnog sustava, a 2006. godine dodana mu je ovlast da razmatra i druga pitanja od važnosti za nacionalnu sigurnost.
– Kako mi nemamo kulturu dijaloga, sve se svelo na raspravu o tome hoćemo li Vijeće sazvati mi ili oni, ali ovo nije prvi put da se o tome javno govori na taj način. To se događalo i kada su najviše funkcije obnašali Jadranka Kosor i Ivo Josipović illi Zoran Milanović i Kolinda Grabar-Kitarović – kaže Cvrtila.
Dokle će ići prozivke najviših nositelja i hoće li se odraziti na poslove u obrani i nacionalnoj sigurnosti vlasti, vidjet ćemo, kaže, krajem godine, kada se budu donosili strateški dokumenti. Cvrtila upozorava kako se događalo da se ti dokumenti donose bez kvalitetne rasprave, na telefonskim sjednicama, što smatra lošom praksom.
Autorica teksta sigurno je završila vojnu akademiju. Postoji samo jedno pitanje...... u vojsci, smije li se ogovarati vrhovni zapovijednik oružanih snaga, omalovažavati ga, a pogotovo niže rangirani vojni i civilni subjekti obrane ? Pa, dugo živim i nisam čuo da je i u vojsci samoupravljanje i da su svi jednaki. Koliko je župnika, svećenika, javno kritiziralo nadbiskupa ili ne daj Bože Papu?..... Gospođo, proučite malo sustav zapovijedanja, pa napišite svoj komentar a ne što misle teorijski stručnjaci. Kako bi u takvim uvjetima naša vojska funkcionirala u ratu. Vrhovni zapovijednik jedno, a ministar drugo. Poznata hrvatska sloba i pamet.