Prvi pucanj glasno je odjeknuo zgradom, a ubrzo potom još dva ili tri. Uslijedila je kratka pauza od možda tridesetak sekundi. Taman kad su neki od stanara smješteni u nekoliko okolnih stanova te manje zgrade u Orešju iznad zagrebačkih Gajnica nadvladali prvotni šok i krenuli se hvatati za mobitele kako bi nazvali policiju začuo se novi, ujedno posljednji pucanj.
Osjećala se sigurno
- U zgradi smo upravo čuli kako netko puca, više puta, strah nas je, taman smo mislili da je gotovo, a onda je opet počelo - otprilike je sadržaj više poziva koje je u srijedu oko 20.20 sati zaprimila zagrebačka policija, koja je stanarima odmah rekla da se zaključaju, spuste rolete na prozorima i zatim im se više ne približavaju sve dok oni ne dođu na teren.
A ubrzo nakon što su došli i oprezno ušli u stan na prvom katu zgrade, dočekao ih je tragičan prizor. Na podu je ležala mrtva žena, u njezinoj blizini teško ranjeni muškarac, koji je još davao znakove života, a uz njih su bila uplakana djeca.
Teško ranjeni muškarac, 43-godišnjak, preminuo je unatoč naporima djelatnika hitne, nedugo nakon toga. Očevidom će se poslije utvrditi kako je muškarac pištoljem koji je, s obzirom na to da je bio policajac, posjedovao legalno, s nekoliko hitaca u tijelo i glavu najprije presudio 37-godišnjoj supruzi. Pred očima njihovo četvero maloljetne djece. Zatim je i sebi pucao u glavu.
- Kako je u srijedu bio nešto topliji dan, bili su nam otvoreni prozori i jasno smo čuli viku koja je veći dio popodneva dopirala iz njihova stana. Bilo je tu i psovki i svega, ali barem ja nisam čula nikakve prijetnje zbog kojih bi mi se upalio alarm da pozovem policiju ili im odem pokucati na vrata i pitati je l' sve u redu. Bilo mi je pomalo neobično da ta svađa toliko traje jer prije toga nikad nisam primijetila da su u napetim odnosima. Imali su četvero mlađe djece s kojima su stalno išli u šetnje, razvozili u školu i slično. Baš smo ih dan prije vidjeli u prolazu, gurali su dječja kolica i pozdravili smo se. Naravno, nikad ne znaš što se događa u nečija četiri zida, ali stvarno nam nije ni na kraj pameti bilo da među njima nešto ne štima. Mogu čak reći da sam se osjećala i sigurnije jer sam znala da mi u zgradi stanuje policajac - kazuje nam jedna od poznanica sada pokojnog bračnog para.
Kako prebroditi traumu
Potvrđuje i kako je očevid u stanu potrajao gotovo do jutra, kada su, otprilike oko 4.30 sati, beživotna tijela mrtvih supružnika prevezena na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku na obdukciju. Koji je bio motiv koji je inače staloženog i mirnog policajca nagnao da vlastito četvero djece učini siročićima, policija će pokušati razjasniti idućih dana ili tjedana.
U tome će im možda pomoći i upravo ta djeca s obzirom na to da su bili svjedoci tog užasa. Naravno, u cijeli će proces biti uključen i cijeli niz stručnjaka kojima će ponajprije zadatak biti da im pomognu u tome da, koliko je to uopće moguće, prebrode tu traumu.
Kod prve vijesti jutros moj komentar je bio da se nadam da nemaju djecu za njihovo dobro. Sad čitam da se sve odvilo pred djecom. Prokleti manijak. Imaju li oni u policiji godišnju psihološku provjeru