Za razliku od oporbe, predsjednik države Zoran Milanović odbio je dati svoju procjenu susreta premijera Andreja Plenkovića i Novaka Đokovića korektno prepuštajući to epidemiolozima.
Time je zapravo nehotice dao za pravo čelniku HDZ-a koji je oporbene političare prozvao za nadriliječništvo jer temeljem vlastitih “epidemioloških” procjena inzistiraju na njegovoj samoizolaciji, te optužbama za dvostruke kriterije. Osim stručnjaka iz Zadra i Stožera, i prim. dr. sc. Branko Kolarić, epidemiolog iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” i redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Rijeci, rekao je kako Plenkovićevo tapšanje Đokovića po ramenu ne smatra bliskim kontaktom.
S obzirom na politizaciju te teme, bitno je i to da je inače riječ o članu SDP-a. Prema kriterijima ECDC-a (Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti) “bliski kontakt” sa zaraženim ostvario je svatko tko je imao izravan fizički kontakt sa zaraženom osobom pa se kao primjer navodi rukovanje.
Kad bi svaki fizički kontakt trebalo smatrati “bliskim” pa i tapšanje ili pozdrav laktovima i slično, onda navođenje primjera ne bi bilo potrebno, već bi definicija bila tako sročena da ne ostavlja mogućnost zaključivanju kako nije baš svaki fizički kontakt “blizak” u epidemiološkom smislu.
Blizak je i svaki kontakt “licem u lice” na udaljenosti do dva metra u trajanju duljem od 15 minuta, odnosno i boravak u zatvorenom prostoru dulji od 15 minuta do dva metra. Nijedan opis ili fotografija susreta Plenković-Đoković ne uklapa se u opis “bliskog kontakta”.
Oporba s takvim žarom inzistira na smještaju Plenkovića u nesigurnu zonu samoizolacije da se postavlja pitanje žele li zapravo pod krinkom borbe za ravnopravnost eliminirati lidera HDZ-a i “Sigurne Hrvatske” iz izravnog sudjelovanja u izbornoj kampanji. Jedno je utemeljeno prozivati za dvostruke kriterije, a drugo je izbornu kampanju svoditi na politikantstvo bez argumenata i sadržaja.
Naravno, vrijeme do izbora pokazat će nam tko je u pravu. Zar bi si epidemiolozi dopustili da olako, kao sluge politike, padnu na testu vjerodostojnosti, a i za Plenkovića i HDZ to bi bila politička katastrofa. Razumnima su to dovoljni razlozi da se ne upuštaju u političko-epidemiološko hazarderstvo ako procjene govore da postoji iole značajnija vjerojatnost crnog scenarija.
Ali i oporba riskira jer inzistiranjem na toj temi, kao i sličnima povezanim s koronavirusom, sugeriraju kako nemaju kvalitetan sadržaj za ponuditi pa birače iscrpljuju na dnevnopolitičkim jeftinim politikantskim doskočicama. To više jer ta praksa traje od početka koronakrize.
Svojedobno se prigovaralo uvođenju ”stožerokracije”, a danas od tog istog Stožera i epidemiologa kritičari očekuju procjene rizika održavanja izbora. U slučaju najave nevremena to će tražiti od meteorologa!?
Čitav mandat oporba je zazivala izbore, a kad su ih dobili, udarili su kontru pa sada traže i odgodu iako je u interesu svih nas da se što prije oformi nova Vlada. Kakav se pritisak radio na popuštanje mjera, otvaranje trgovina, kafića, restorana, teretana, a sada se problematizira izlazak na birališta koji se svodi na boravak u zatvorenom prostoru kraći od 15 minuta uz poštivanje epidemioloških mjera kakvih se trebamo držati tijekom višestruko duljeg boravka u trgovačkom centru ili u javnom prijevozu. Dakle, tko tu zapravo koristi koronavirus u političke svrhe umjesto da se bavi sadržajem bitnim za našu budućnost?